Dana 3. lipnja 2014. Europski sud za ljudska prava jednoglasno je zaključio da Turska ne poštuje Europsku konvenciju o ljudskim pravima a jer je osudila na zatvorsku kaznu četvoricu Jehovinih svjedoka koji su uložili prigovor savjesti na služenje vojnog roka. Çağlar Buldu, Bariş Görmez, Ersin Ölgün i Nevzat Umdu odbili su služiti vojsku zbog svojih snažnih vjerskih uvjerenja. U presudi Suda stajalo je: “Do mjera koje su poduzete protiv osoba koje su uložile žalbu (...) nije trebalo doći u demokratskom društvu koje uvažava 9. članak Konvencije.”

Sedamnaestog ožujka 2008. četvorica Jehovinih svjedoka Europskom sudu za ljudska prava podnijela su tužbu protiv turskih vlasti (Buldu i drugi protiv Turske). U tužbi su istaknuli da vlasti nisu poštovale njihovo pravo na slobodu vjeroispovijedi jer su ih više puta krivično gonile i poslale u zatvor zbog odbijanja služenja vojnog roka. Ukupno im je preko 30 puta uručen poziv za vojsku te su u državnom i vojnom zatvoru proveli više od 6 godina.

U presudi Suda još je pisalo: “Podnositelji tužbe, koji su Jehovini svjedoci, uložili su prigovor savjesti na služenje vojnog roka isključivo zbog svojih vjerskih uvjerenja. Sud je uvjeren da višestruko osuđivanje osoba koje su uložile prigovor savjesti (...) pa tako i neprestano krivično gonjenje istih (...) predstavlja kršenje njihovog prava na ispovijedanje vjere, koje je zajamčeno 9. člankom Europske konvencije o ljudskim pravima.”

Ovo je treća tužba podignuta protiv Turske po pitanju prigovora savjesti na služenje vojske otkako je Europski sud za ljudska prava 2012. presudio u korist Fetija Demirtaşa i 2011. u korist Yunusa Erçepa. Osim toga, UN-ov Odbor za ljudska prava 2012. još je u dva slučaja stao u obranu Jehovinih svjedoka iz Turske koji su također uložili prigovor savjesti. Naime, presudio je u korist Cenka Atasoya i Arda Sarkuta.

Za sve slične slučajeve koji se vode u Europi izuzetno je značajna presuda koja je donesena 7. srpnja 2011. kada je Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava donijelo odluku u slučaju Bajatjan protiv Armenije. Tada je Europski sud za ljudska prava prvi put zaključio kako 9. članak Konvencije štiti pravo svih koji ulažu prigovor savjesti na služenje vojnog roka. Ta odluka sve članice Vijeća Europe obavezuje da poštuju pravo na prigovor savjesti. Presuda u slučaju Bajatjan protiv Armenije, tri presude Europskog suda za ljudska prava protiv Turske i druge slične presude tog suda obavezuju Tursku i druge članice Vijeća Europe da ispitaju svoj odnos prema državljanima koji ulažu prigovor savjesti te da svoje zakone prilagode odredbama Europske konvencije o ljudskim pravima.

James Andrik, jedan od odvjetnika koji su zastupali četvoricu Jehovinih svjedoka u slučaju Buldu i drugi protiv Turske, rekao je: “Iako nitko od Jehovinih svjedoka u Turskoj trenutno nije u zatvoru zbog prigovora savjesti, vlasti i dalje progone mladiće koji zbog savjesti odbijaju ići u vojsku. Nadamo se da će nedavno donesena presuda u slučaju Buldu i drugi protiv Turske potaknuti turske vlasti da poštuju temeljno ljudsko pravo na slobodu savjesti.”