Dana 17. prosinca 2020. Lenjinski okružni sud u Rostovu na Donu proglasio je krivim našeg brata Ruslana Aljeva i izrekao mu dvije i pol godine uvjetne kazne. Ruslan zasad ne mora ići u zatvor.

Dok je čekao presudu, Ruslan je osjećao “Božji mir” (Filipljanima 4:7). Smireno je rekao svojim prijateljima: “Nisam pretjerano zabrinut kakvu će presudu izreći sud. Dogodit će se samo ono što dopusti Bog. On ima sve pod kontrolom i pružit će mi pomoć u pravom trenutku. Služit ću Jehovi bez obzira na to gdje se nalazim.” Osim toga, Ruslan zna da se njegova braća i sestre diljem svijeta mole da ostane vjeran Jehovi i to ga, kao što sam kaže, “jako tješi”.

U svom završnom obraćanju sudu, 14. prosinca 2020., Ruslan je hrabro rekao: “Prije 2000 godina jedan mlad čovjek, koji je imao 33 godine, bio je optužen da je poticao ljude na pobunu protiv vlasti. Međutim, svi pisani izvještaji o tom suđenju pokazuju da mu se zapravo sudilo zbog njegove vjere u Boga Jehovu. Svjedoci su davali proturječne izjave i tužitelji ni na koji način nisu mogli dokazati njegovu krivnju, ali unatoč tome bio je proglašen krivim. Taj čovjek bio je Isus Krist.

Danas, 2000 godina kasnije, i ja – koji isto imam 33 godine – stojim pred sudom i optužen sam da se bunim protiv ustavnog poretka i da ugrožavam državnu sigurnost. (...) Kad čujem da sam optužen za rušenje ustavnog poretka i ugrožavanje državne sigurnosti, ne mogu se načuditi koliko je ta optužba neutemeljena i besmislena.”

Osim toga, Ruslan je odlučno odbacio optužbu da je poticao na etničku i vjersku mržnju. Rekao je: “Spletom okolnosti odrastao sam okružen barem trima različitim kulturama – ruskom, azerbajdžanskom i ukrajinskom. Sve tri jednako su mi drage i bliske. (...) Mnogi moji prijatelji potječu iz afričkih zemalja u kojima se govori engleski, a neki moji prijatelji govore kineski. (...) Ja sam porijeklom Azerbajdžanac. Poznato je da među Azerbajdžancima i Armencima vlada dugogodišnje neprijateljstvo, ali moj dobar prijatelj je Armenac. On mi je čak bio vjenčani kum. Upravo me moja vjera naučila da tako gledam na ljude druge nacionalnosti, rase, vjere i društvenog položaja. (...) Zato je i mene i sve koji me poznaju jako začudilo što sam optužen za stvaranje etničkih i rasnih podjela ili za promicanje ideje da je neka nacija ili rasa nadmoćnija od druge.”

Ohrabrujuće je znati da naša braća i sestre u Rusiji koriste prilike da na sudu hrabro svjedoče o onome u što vjeruju. Sigurni smo da će Jehova blagosloviti sjeme istine koje posijemo dok branimo svoja vjerska uvjerenja pred sudovima (Matej 10:18).