1–3. (a) Kako je došlo do toga da je jedinstvo prve kršćanske skupštine bilo ugroženo? (b) U kom će pogledu razmatranje ovog izvještaja iz Djela apostolskih biti poučno za nas?

 PAVAO i Barnaba radosni su se vratili u sirijsku Antiohiju sa svog prvog misionarskog putovanja. Bili su presretni zbog toga što je Jehova “neznabošcima omogućio da postanu vjernici” (Djela 14:26, 27). Po cijeloj se Antiohiji pričalo o dobroj vijesti i velik broj ne-Židova pridružio se skupštini u tom gradu (Djela 11:20–26).

² Radosne vijesti o velikom porastu uskoro su stigle i u Judeju. No nisu se svi tome obradovali. Naprotiv, zbog takvog je razvoja događaja na površinu izbilo pitanje obrezivanja o kojem se već neko vrijeme raspravljalo. Kako su se Židovi i ne-Židovi trebali odnositi jedni prema drugima i kako su ne-Židovi trebali gledati na Mojsijev zakon? To je pitanje dovelo do rasprave koja je postala toliko ozbiljna da je umalo došlo do razdora u kršćanskoj skupštini. Kako se to pitanje riješilo?

³ Razmatranje ovog izvještaja iz Djela apostolskih bit će vrlo poučno za nas. Pomoći će nam da naučimo mudro postupati u situacijama koje bi mogle unijeti razdor u skupštinu.

4. Koja su pogrešna gledišta zagovarali neki kršćani i koje se pitanje zbog toga javlja?

⁴ Luka je napisao: “Neki su ljudi došli iz Judeje u Antiohiju i počeli učiti braću: ‘Ako se ne obrežete po Mojsijevom zakonu, ne možete biti spašeni’” (Djela 15:1). Biblija ne kaže jesu li ti ljudi, koji su došli iz Judeje, bili farizeji prije nego što su postali kršćani. U svakom slučaju, na njih je očito utjecalo kruto razmišljanje te židovske sljedbe. Osim toga, možda su lažno tvrdili da govore u ime apostola i starješina iz Jeruzalema (Djela 15:23, 24). No zašto su židovski kršćani još uvijek zagovarali obrezivanje kad je 13 godina ranije apostol Petar, po Božjem nalogu, otvorio put neobrezanim ne-Židovima da postanu dio kršćanske skupštine? a (Djela 10:24–29, 44–48).

5, 6. (a) Što je moglo navesti židovske kršćane da zagovaraju obrezivanje? (b) Je li obrezivanje bilo uključeno u savez s Abrahamom koji je stupio na snagu 1943. pr. n. e.? Objasni. (Vidi bilješku.)

 ⁵ Za to je moglo postojati mnogo razloga. Jedan od razloga mogao je biti taj što je sam Jehova zapovjedio da se muškarci trebaju obrezivati, a obrezanje je bilo znak posebnog odnosa s njim. Zapovijed o obrezivanju bila je dana već Abrahamu i njegovim ukućanima, a kad je kasnije s Izraelcima sklopljen savez Zakona, postala je dio tog saveza b (Lev. 12:2, 3). Pod Mojsijevim zakonom čak su se i tuđinci trebali obrezati da bi mogli sudjelovati u određenim proslavama, naprimjer jesti pashalnu žrtvu (Izl. 12:43, 44, 48, 49). Stoga su Židovi neobrezane ljude smatrali nečistima i vrijednima prezira (Iza. 52:1).

⁶ Dakle, židovskim je kršćanima trebalo vjere i poniznosti da prihvate promjenu u vezi s time. Savez Zakona bio je zamijenjen novim savezom, pa stoga Židovi više nisu samim rođenjem postajali pripadnici Božjeg naroda. Židovskim kršćanima koji su živjeli u sredinama gdje je bilo mnogo Židova – kao što je bio slučaj s kršćanima u Judeji – trebalo je hrabrosti da zastupaju Krista i prihvate neobrezane ne-Židove kao svoju braću u vjeri (Jer. 31:31–33; Luka 22:20).

7. Što neki ljudi iz Judeje nisu razumjeli?

⁷ Naravno, Božja se načela nisu promijenila. To pokazuje činjenica da je novi savez odražavao duh Mojsijevog zakona (Mat. 22:36–40). Naprimjer, Pavao je kasnije o obrezanju napisao: “Pravi je Židov onaj koji je to u nutrini i njegovo je obrezanje obrezanje srca po duhu, a ne po pisanom zakoniku” (Rim. 2:29; Pnz. 10:16). Spomenuti ljudi, koji su došli iz Judeje, nisu to razumjeli, nego su tvrdili da Bog nije ukinuo zakon o obrezivanju. Jesu li bili spremni promijeniti svoj stav?

8. Zašto je spor oko obrezivanja bio iznesen pred vodeće tijelo u Jeruzalemu?

⁸ U Lukinom izvještaju stoji: “Pavao i Barnaba usprotivili su im se [misli se na ljude koji su došli iz Judeje], pa je nastala velika rasprava. Stoga je bilo odlučeno da Pavao, Barnaba i još neka braća odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem zbog tog pitanja” c (Djela 15:2). Ta  je “velika rasprava” otkrila da obje strane imaju čvrsta uvjerenja koja gorljivo zastupaju, tako da skupština u Antiohiji nije mogla riješiti taj problem. Kako bi se održao mir i jedinstvo, skupština je mudro odlučila da se to pitanje iznese pred apostole i starješine u Jeruzalemu, koji su sačinjavali vodeće tijelo. Što možemo naučiti od starješina iz Antiohije?

9, 10. Na koji su način braća u Antiohiji te Pavao i Barnaba dali dobar primjer nama danas?

⁹ Jedna od važnih pouka jest to da trebamo imati povjerenja u Božju organizaciju. Razmisli o sljedećem: Braća u Antiohiji znala su da vodeće tijelo u potpunosti sačinjavaju kršćani koji su porijeklom Židovi. Unatoč tome imali su povjerenja u to da će oni pitanje obrezivanja riješiti u skladu s Božjom Riječi. Zašto su imali povjerenja u njih? Bili su uvjereni da će Jehova preko svog svetog duha i Isusa Krista, koji je Glava kršćanske skupštine, omogućiti da se to pitanje riješi (Mat. 28:18, 20; Efež. 1:22, 23). I danas kad se pojave ozbiljna sporna pitanja trebali bismo postupiti poput kršćana u Antiohiji i pokazati povjerenje u Božju organizaciju i Vodeće tijelo, u kojem služe pomazani kršćani.

¹⁰ Taj nam primjer pokazuje i koliko je važno biti ponizan i strpljiv. Pavla i Barnabu je sveti duh izabrao da propovijedaju ljudima iz drugih naroda, no oni se nisu pozvali na autoritet koji im je dao sveti duh i sami odlučili na licu mjesta riješiti spor oko obrezivanja (Djela 13:2, 3). Osim toga, Pavao je kasnije napisao: “Otišao sam [u Jeruzalem] jer sam dobio objavu s neba” – što pokazuje da je Bog vodio rješavanje tog spora (Gal. 2:2). I danas se starješine trude biti ponizni i strpljivi kad se pojave pitanja koja bi mogla razoriti jedinstvo skupštine. Oni ne zastupaju uporno vlastita gledišta, nego traže vodstvo od Jehove tako što razmatraju Bibliju te upute i savjete koje daje vjerni rob (Filip. 2:2, 3).

11, 12. Zašto je važno čekati da Jehova razjasni određeno pitanje?

 ¹¹ Ponekad možda moramo čekati da Jehova razjasni određeno pitanje. Imajmo na umu da su braća u Pavlovo vrijeme morala čekati oko 13 godina da Jehova riješi pitanje obrezivanja – od Kornelijevog pomazanja 36. godine pa sve do otprilike 49. godine. Zašto je trebalo proći toliko vremena? Možda je Bog htio iskrenim Židovima dati dovoljno vremena da se priviknu na tako veliku promjenu. Uostalom, nije bila mala stvar okončati savez obrezanja star 1900 godina koji je bio sklopljen s njihovim voljenim praocem Abrahamom! (Ivan 16:12).

¹² Naš nebeski Otac, koji je strpljiv i obziran, želi nas poučiti i oblikovati, a to je izuzetna čast! Prihvaćanje njegove pouke uvijek donosi dobre rezultate i uvijek nam služi na dobro (Iza. 48:17, 18; 64:8). Stoga nemojmo nikad biti ponosni i inzistirati na vlastitim idejama niti negativno reagirati na organizacijske promjene ili na nova objašnjenja nekih biblijskih redaka (Prop. 7:8). Ako kod sebe primijetimo i najmanju sklonost takvim reakcijama, zašto ne bismo molili Jehovu za vodstvo i razmišljali o korisnim načelima koja se nalaze u 15. poglavlju Djela apostolskih? d

13. Kako možemo u službi propovijedanja odražavati Jehovinu strpljivost?

¹³ Strpljivi trebamo biti i kad proučavamo Bibliju s ljudima kojima je teško odbaciti neka pogrešna učenja ili nebiblijske običaje za koje su jako vezani. U takvom slučaju možda bismo trebali pustiti da prođe određeno vrijeme kako bi Božji duh djelovao na srce osobe s kojom proučavamo (1. Kor. 3:6, 7). Osim toga, bilo bi dobro da se u vezi s time molimo Jehovi. U pravo vrijeme on će nam na ovaj ili onaj način pomoći da uvidimo kako bi bilo mudro postupiti (1. Ivan. 5:14).

14, 15. Kako su braća iz antiohijske skupštine iskazala poštovanje Pavlu, Barnabi i njihovim suputnicima, a kako su oni obradovali braću koju su sreli na putu?

¹⁴ U Lukinom izvještaju dalje stoji: “Skupština ih je otpratila dio puta, a oni su zatim nastavili putovanje te su, prolazeći kroz Feniciju i Samariju, braći podrobno pričali o obraćenju neznabožaca, što ih je sve jako obradovalo” (Djela 15:3). Braća iz antiohijske skupštine dio su puta otpratila Pavla, Barnabu i njihove suputnike, čime su im iskazali kršćansku ljubav i poštovanje te pokazali da im žele Božji blagoslov. I u tome su nam braća iz Antiohije divan primjer! Pokazujemo li mi poštovanje svojoj braći i sestrama, a posebno starješinama, “koji se trude govoriti o Božjoj riječi i poučavati druge o njoj”? (1. Tim. 5:17).

 ¹⁵ Dok su Pavao i njegovi suputnici prolazili kroz Feniciju i Samariju, svojim su suvjernicima koje su sretali u tim krajevima podrobno pričali kako su neznabošci reagirali na dobru vijest, čemu su se oni jako obradovali. Među braćom kojoj su pričali ta iskustva možda su bili židovski kršćani koji su pobjegli u te krajeve nakon Stjepanove mučeničke smrti. Izvještaji o tome kako Jehova blagoslivlja djelo stvaranja učenika pružaju ohrabrenje i nama danas, posebno onoj braći koja se nalaze u kušnjama. Crpiš li duhovnu snagu iz takvih izvještaja tako što ih redovito slušaš na skupštinskim sastancima i većim skupovima te čitaš iskustva i životne priče koji se objavljuju u našoj literaturi i na stranici jw.org?

16. Kako znamo da je pitanje obrezivanja preraslo u velik spor?

¹⁶ Braća koja su bila poslana iz Antiohije konačno su stigla na svoje odredište, koje se nalazilo 550 kilometara južnije. Luka je napisao: “Kad su stigli u Jeruzalem, ljubazno su ih primili apostoli, starješine i cijela skupština, a oni su ispričali što je sve Bog učinio preko njih” (Djela 15:4). Međutim, “neki koji su prije nego što su postali vjernici pripadali farizejskoj sljedbi ustali su sa svojih mjesta i rekli: ‘Treba ih obrezati i zapovjediti im da se drže Mojsijevog zakona’” (Djela 15:5). Očito je pitanje obrezivanja nežidovskih kršćana preraslo u velik spor, koji je svakako trebalo riješiti.

17. (a) Tko je sačinjavao vodeće tijelo u Jeruzalemu? (b) Što je mogao biti razlog da se u vodeće tijelo uključilo i druge starješine?

¹⁷ “Mudri su oni koji pitaju za savjet”, stoji u Mudrim izrekama 13:10. U skladu s tim razboritim načelom, apostoli i starješine okupili su se da razmotre pitanje obrezivanja (Djela 15:6). Ti su apostoli i starješine zastupali cijelu kršćansku skupštinu, a istu ulogu ima i današnje Vodeće tijelo. No zašto su pored apostola vodeće tijelo sačinjavali i drugi starješine? Trebamo imati na umu da je apostol Jakov već bio  pogubljen, a Petar je neko vrijeme proveo u zatvoru. Postojala je mogućnost da se nešto slično dogodi i drugim apostolima. Možda su zato u vodeće tijelo bila uključena i druga iskusna pomazana braća, kako bi se skupština uvijek mogla na odgovarajući način nadgledati.

18, 19. Koje je snažne riječi Petar rekao i što su iz njih trebali zaključiti oni koji su ga slušali?

¹⁸ Luka nastavlja: “Nakon duge i gorljive rasprave Petar je ustao i rekao im: ‘Braćo, dobro znate da me Bog od početka izabrao među vama da preko mene neznabošci čuju dobru vijest i povjeruju. A Bog, koji poznaje srca, pokazao je da ih prihvaća tako što im je dao sveti duh kao što ga je dao i nama. Nije pravio nikakvu razliku između nas i njih, nego je vjerom očistio njihova srca’” (Djela 15:7–9). Prema jednom rječniku, grčka riječ koja je u 7. retku prevedena s “rasprava” može značiti i “istraživanje, ispitivanje”. Očito su braća imala različita mišljenja koja su iskreno iznijela i otvoreno o njima razgovarala.

¹⁹ Petrove snažne riječi podsjetile su sve prisutne da je on osobno vidio kako su 36. godine prvi neobrezani ne-Židovi – Kornelije i njegovi ukućani – bili pomazani svetim duhom. Poruka njegovih riječi bila je jasna: Ako Jehova više ne pravi razliku između Židova i ne-Židova, odakle ljudima pravo da postupaju drugačije? Osim toga, kršćanima srce čisti vjera u Krista, a ne držanje Mojsijevog zakona (Gal. 2:16).

20. Kako su pobornici obrezivanja iskušavali Boga?

²⁰ Nakon što je ukazao na neoborivo svjedočanstvo Božje riječi i svetog duha, Petar je zaključio: “Zašto sada iskušavate Boga stavljajući tim učenicima na vrat jaram koji ni naši preci ni mi nismo mogli nositi? Naprotiv, vjerujemo da smo spašeni po nezasluženoj dobroti Gospodina Isusa isto kao i oni” (Djela 15:10, 11). Pobornici obrezivanja zapravo su iskušavali Boga, odnosno iskušavali su njegovu strpljivost, kao što kaže jedan drugi prijevod Biblije. Pokušavali su ne-Židovima nametnuti zakon kojeg se ni sami Židovi nisu mogli u potpunosti pridržavati i koji ih je stoga osudio na smrt (Gal. 3:10). Petrovi su slušatelji ustvari trebali biti zahvalni Bogu što preko Isusa iskazuje nezasluženu dobrotu i Židovima i ne-Židovima.

21. Kako su Barnaba i Pavao doprinijeli rješavanju spora u vezi s obrezivanjem?

²¹ Petrove su riječi očigledno ostavile dubok dojam na prisutne, jer su svi utihnuli. Zatim su Barnaba i Pavao počeli pričati “o mnogim znakovima i čudima koje je Bog preko njih činio među neznabošcima” (Djela 15:12). Nakon svega što su čuli, apostoli i starješine mogli su odvagnuti sve dokaze i donijeti odluku u vezi s obrezivanjem koja će u potpunosti biti u skladu s Božjom voljom.

22–24. (a) Kako današnje Vodeće tijelo oponaša primjer vodećeg tijela iz prvog stoljeća? (b) Kako svi starješine mogu pokazati da poštuju teokratski autoritet?

 ²² Kad se članovi današnjeg Vodećeg tijela sastanu, oni također traže smjernice u Božjoj Riječi i usrdno se mole za sveti duh (Psal. 119:105; Mat. 7:7–11). Svaki član Vodećeg tijela unaprijed dobiva dnevni red kako bi mogao razmisliti o točkama koje će se razmatrati na sastanku i moliti se u vezi s tim (Izr. 15:28). Kad se ta pomazana braća sastanu, otvoreno i s poštovanjem iznose svoja mišljenja. Dok diskutiraju o različitim temama, često koriste Bibliju.

²³ Skupštinski starješine trebaju se ugledati na njih. Međutim, ako starješinstvo kad se sastane ne može riješiti neko ozbiljno pitanje, može se obratiti podružnici zaduženoj za njihovu zemlju ili predstavnicima podružnice, kao što su pokrajinski nadglednici. Podružnica se pak može u vezi s time obratiti Vodećem tijelu, ako je to potrebno.

²⁴ Jehova doista blagoslivlja one koji poštuju teokratsko uređenje skupštine i koji pokazuju poniznost, vjernost i strpljivost. U sljedećem poglavlju vidjet ćemo da Bog one koji tako postupaju nagrađuje pravim mirom, duhovnim napretkom i kršćanskim jedinstvom.