1, 2. Koji je događaj razgnjevio Isusa, i zašto?

ISUS nije prikrivao svoj gnjev — i to s pravom. Možda ti je teško zamisliti ga takvog, jer je bio čovjek blage ćudi (Matej 21:5). Naravno, savršeno se kontrolirao jer je njegova srdžba bila opravdana. * No što je toliko razljutilo tog miroljubivog čovjeka? Jedan slučaj velike nepravde.

² Hram u Jeruzalemu prirastao je Isusu za srce. U cijelom svijetu bilo je to jedino sveto mjesto namijenjeno obožavanju njegovog nebeskog Oca. Židovi su dolazili iz mnogih vrlo udaljenih zemalja da bi tamo obožavali Boga. Dolazili su čak i bogobojazni ne-Židovi, koji su ulazili u hramsko dvorište namijenjeno isključivo njima. No na početku svoje službe Isus je ušao u taj dio hrama gdje je ugledao šokantan prizor. To je mjesto više nalikovalo tržnici nego domu obožavanja! Bilo je puno trgovaca i novčara. Ali što je u tome bilo nepravedno? Božji hram tim ljudima nije bio ništa više nego mjesto u kojem su iskorištavali — čak pljačkali — ljude. Kako to? (Ivan 2:14).

3, 4. Do kakvog je pohlepnog iskorištavanja dolazilo u Jehovinom domu, i što je Isus poduzeo kako bi to riješio?

³ Vjerski vođe zahtijevali su da se hramski porez plaća samo jednom vrstom kovanice. Da bi nabavili te kovanice, posjetioci su morali mijenjati novac. Zato su mjenjači novca postavili stolove u samom hramu, uzimajući proviziju za svaku uslugu. I prodavanje životinja bilo je vrlo unosno. Posjetioci koji su željeli prinijeti žrtve mogli su  kupiti životinju kod bilo kojeg trgovca u gradu, ali lako se moglo desiti da hramski službenici žrtvu proglase neprikladnom i da je ne prihvate. Međutim, bilo je sigurno da će prihvatiti životinje kupljene unutar hrama. Budući da su ljudi zbog toga ovisili o trgovcima, oni su ponekad određivali previsoke cijene. * Bilo je to gore od bezobzirnog trgovanja. Bilo je ravno pljački!

⁴ Isus nije mogao tolerirati takvu nepravdu. Bio je to dom njegovog Oca! Načinio je bič od užadi te istjerao iz hrama stada goveda i ovaca. Zatim se zaputio prema mjenjačima novca i isprevrtao im stolove. Zamisli kako je izgledalo kad su se sve te kovanice rasule po mramornom podu! Ljudima koji su prodavali golubove strogo je naredio: “Nosite to odavde!” (Ivan 2:15, 16). Očito se nitko nije usudio suprotstaviti tom odvažnom čovjeku.

5-7. (a) Kako je Isusovo predljudsko postojanje utjecalo na njegov osjećaj za pravdu, i što možemo naučiti razmatrajući njegov primjer? (b) Kako se Krist borio protiv nepravdi nanesenih Jehovinoj suverenosti i njegovom imenu?

⁵ Naravno, trgovci su se vratili. Oko tri godine kasnije Isus se suočio s istom nepravdom, a ovaj je put citirao riječi osude samog Jehove upućene osobama koje su Njegov dom pretvorile u “razbojničku pećinu” (Matej 21:13; Jeremija 7:11). Da, kad je Isus vidio kako se narod pohlepno iskorištava i oskvrnjuje Božji hram, osjetio je isto što i njegov Otac. Bilo je to sasvim razumljivo! Tokom nebrojenih milijuna godina Isusa je poučavao njegov nebeski  Otac. Zbog toga je imao isti osjećaj za pravdu kao i Jehova. Postao je živi dokaz istinitosti izreke: “Kakav otac, takav sin.” Dakle, da bismo dobili jasnu sliku o ovoj Jehovinoj osobini, pravdi, nema boljeg načina nego razmotriti primjer Isusa Krista (Ivan 14:9, 10).

⁶ Jehovin jedinorođeni Sin bio je prisutan kad je Sotona nepravedno Jehovu Boga nazvao lašcem i osporio ispravnost njegovog načina vladanja. Bila je to čista kleveta! Taj je Sin također čuo kad je Sotona kasnije rekao da Jehovi nitko neće služiti nesebično, iz ljubavi. Te su lažne optužbe sigurno ražalostile njegovog Sina, koji ima pravedno srce. Mora da je bio presretan kad je saznao da će igrati ključnu ulogu u dokazivanju istine! (2. Korinćanima 1:20). Kako je to postigao?

⁷ Kao što smo vidjeli u četrnaestom poglavlju, Isus Krist je dao konačni, presudni odgovor na optužbu kojom je Sotona doveo u pitanje besprijekornost Jehovinih stvorenja. Isus je tako postavio temelj za završno opravdanje Jehovine suverenosti i posvećenje njegovog imena. Isus će kao Jehovin Glavni Zastupnik uspostaviti Božju pravdu u čitavom svemiru (Djela apostolska 5:31). On je i u svom životu na Zemlji odražavao Božju pravdu. Jehova je o Isusu rekao: “Stavit ću svoj duh na njega, i on će narodima jasno pokazati što je pravda” (Matej 12:18). Kako je Isus ispunio ove riječi?

8-10. (a) Kako su usmene predaje židovskih vjerskih vođa poticale na prezir prema ne-Židovima i ženama? (b) Na koji je način usmeni nauk Jehovin zakon o sabatu pretvorio u breme?

⁸ Isus je ljubio Jehovin Zakon i živio u skladu s njim. No vjerski vođe njegovog vremena iskrivljavali su i pogrešno  primjenjivali Zakon. Isus im je rekao: “Jao vama, pismoznalci i farizeji, licemjeri, jer (...) zanemarili ste ono što je važnije u Zakonu, naime pravdu i milosrđe i vjernost” (Matej 23:23). Ti učitelji Božjeg Zakona zacijelo nisu jasno pokazivali “što je pravda”. Umjesto toga, Božju su pravdu učinili nejasnom. Na koji način? Evo nekoliko primjera.

⁹ Jehova je svom narodu zapovjedio da bude odijeljen od poganskih naroda koji su ga okruživali (1. Kraljevima 11:1, 2). Međutim, neki fanatični vjerski vođe poticali su narod da s prezirom gleda na sve ne-Židove. U Mišni je čak postojalo sljedeće pravilo: “Stoku se ne smije ostavljati u svratištima ne-Židova budući da ih se sumnjiči za bestijalnost.” Takva opća predrasuda koja se odnosila na sve ne-Židove bila je nepravedna i sasvim suprotna duhu Mojsijevog zakona (3. Mojsijeva 19:34). Drugim se ljudskim pravilima ponižavalo žene. Usmeni nauk nalagao je da žena hoda iza muža, a ne uz njega. Muškarac nije smio na javnom mjestu razgovarati s bilo kojom ženom, čak ni s vlastitom suprugom. Ženama, kao ni robovima, nije bilo dozvoljeno da svjedoče na sudu. Postojala je čak službena molitva u kojoj su muškarci zahvaljivali Bogu što nisu žene.

¹⁰ Vjerski su vođe Božji Zakon potisnuli u drugi plan, uzdižući mnoštvo ljudskih pravila i odredbi. Naprimjer, zakon o sabatu samo je zabranjivao rad na sabat, izdvajajući taj dan za obožavanje Boga, duhovnu okrepu i odmor. No farizeji su taj zakon pretvorili u breme. Uzeli su si za pravo da odlučuju što konkretno taj “rad” obuhvaća. U njega su uvrstili 39 aktivnosti, uključujući i žetvu te lov. Takva je kategorizacija otvorila bezbroj pitanja. Ako čovjek ubije buhu na sabat, je li to lov? Ako otrgne šaku žita i pojede ga dok ide putem, je li to žetva? Ako izliječi nekoga tko je bolestan, je li to rad?  Ta se pitanja riješilo postavljanjem krutih, detaljnih pravila.

11, 12. Kako je Isus pokazao da je protiv nebiblijskih predaja farizeja?

¹¹ Kako je Isus u takvim uvjetima mogao pomoći ljudima da shvate što je pravda? Svojim poučavanjem i načinom života hrabro se suprotstavio tim vjerskim vođama. Osvrnimo se najprije na neka njegova učenja. Otvoreno je osudio mnoštvo pravila koja potječu od ljudi, rekavši: “Obezvređujete Božju riječ svojom predajom koju ste prenijeli” (Marko 7:13).

¹² Isus je odlučno naučavao da farizeji pogrešno shvaćaju zakon o sabatu — da su ustvari potpuno promašili svrhu tog zakona. Mesija je, kako je sam objasnio, “Gospodar sabata” i stoga je imao pravo liječiti ljude na sabat (Matej 12:8). Da bi naglasio tu misao, javno je činio čudesna izlječenja na sabat (Luka 6:7-10). Ta su izlječenja bila predslika liječenja koje će vršiti diljem Zemlje tokom svoje Tisućugodišnje Vladavine. Sama ta vladavina bit će najveći sabat, kada će čitavo vjerno čovječanstvo konačno počinuti od mnogih stoljeća mučnog rada pod teretom grijeha i smrti.

13. Koji je zakon stupio na snagu nakon Kristove službe na Zemlji, i po čemu se razlikovao od prethodnog?

¹³ Isus je također jasno pokazao što je pravda putem novog zakona, ‘Kristovog zakona’, koji je stupio na snagu nakon što je on dovršio svoju službu na Zemlji (Galaćanima 6:2). Za razliku od Mojsijevog zakona, koji mu je prethodio, ovaj novi zakon pretežno se temeljio na načelima, a ne na nizu pisanih zapovijedi. Istina, i on je sadržavao neke konkretne zapovijedi. Jednu od njih Isus je nazvao ‘nova zapovijed’. Sve je svoje sljedbenike poučio da ljube jedan drugoga kao što ih je on ljubio (Ivan 13:34, 35). Da, samopožrtvovna ljubav trebala je biti obilježje svih onih koji žive po ‘Kristovom zakonu’.

14, 15. Kako je Isus pokazao da zna da nema apsolutni autoritet, i zašto je to utješno znati?

¹⁴ Isus je učinio više nego samo poučavao o ljubavi. On je živio po ‘Kristovom zakonu’. Taj je zakon bio jasno vidljiv u njegovom načinu postupanja. Razmotri tri načina na koje je Isus svojim primjerom jasno pokazao što je pravda.

¹⁵ Kao prvo, Isus je pažljivo izbjegavao učiniti bilo kakvu nepravdu. Možda si primijetio da do mnogih nepravdi dolazi zato što su nesavršeni ljudi arogantni i prekoračuju svoja ovlaštenja. Isus nije tako postupao. Jednom je prilikom neki čovjek prišao Isusu i rekao: “Učitelju, reci mom bratu da podijeli sa mnom nasljedstvo.” Što je Isus odgovorio? “Čovječe, tko je mene postavio sucem ili djeliteljem nad vama?” (Luka 12:13, 14). Nije li to divno? Isus je po svojim intelektualnim sposobnostima, razboru, pa čak i po stupnju od Boga povjerenog autoriteta, nadmašivao sve ljude na Zemlji; pa ipak, on se nije želio uplitati u tu stvar budući da nije bio ovlašten za to. Isus je uvijek bio skroman u tom pogledu, čak i tokom mnogih tisućljeća svog predljudskog postojanja (Juda 9). O Isusu nam puno govori činjenica da se on ponizno uzda u Jehovu, koji određuje što je pravedno.

16, 17. (a) Kako je Isus pokazivao pravdu dok je propovijedao dobru vijest o Božjem Kraljevstvu? (b) Kako je Isus pokazao da je njegov osjećaj za pravdu potpuno ispunjen milosrđem?

¹⁶ Kao drugo, Isus je pokazivao pravdu u načinu na koji je propovijedao dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. On nije bio pristran. Umjesto toga, iskreno je nastojao doprijeti do svih ljudi, kako do bogatih tako i do siromašnih. Za razliku od toga, farizeji su odbacivali siromašne, obične ljude nazivajući ih prezrivim izrazom ‛amha‘árets, odnosno “ljudi zemlje”. Isus je odvažno svojim postupcima osudio tu nepravdu. Kad je poučavao ljude o dobroj vijesti — čak  kad je jeo s njima, davao im hranu, liječio ih, pa i uskrsavao — podržavao je pravdu Boga, koji želi doprijeti do ‘svih vrsta ljudi’ * (1. Timoteju 2:4).

¹⁷ Kao treće, Isusov osjećaj za pravdu bio je potpuno ispunjen milosrđem. Isus je nastojao pomagati grešnicima (Matej 9:11-13). Spremno je priskakao u pomoć ljudima koji sebe nisu mogli zaštititi. Naprimjer, Isus se nije pridružio vjerskim vođama zagovarajući nepovjerenje prema svim ne-Židovima. Nekima od njih milosrdno je pomagao i poučavao ih, iako je njegov glavni zadatak bio pomaganje židovskom narodu. Pristao je učiniti čudo i izliječiti jednu osobu iz kućanstva rimskog stotnika, govoreći: “Ni kod koga u Izraelu nisam našao tako veliku vjeru” (Matej 8:5-13).

18, 19. (a) Na koje je načine Isus iskazivao čast ženama? (b) Kako nam Isusov primjer pomaže uvidjeti u kakvoj su vezi odvažnost i pravda?

¹⁸ Slično tome, Isus nije dijelio prevladavajuće mišljenje o ženama. Umjesto toga, hrabro je činio ono što je bilo pravedno. Samarićanke se smatralo jednako nečistima kao i ne-Židove. Pa ipak, Isus nije oklijevao propovijedati Samarićanki na zdencu u blizini Sihara. Ustvari, ta je žena bila prva osoba kojoj je Isus otvoreno rekao da je obećani Mesija (Ivan 4:6, 25, 26). Farizeji su govorili da se žene ne smije poučavati Božjem Zakonu, no Isus je mnogo vremena i snage utrošio u poučavanje žena (Luka 10:38-42). I dok se prema predaji smatralo da se ne može vjerovati u vjerodostojnost svjedočanstva žene, Isus je iskazao čast nekolicini žena dajući im prednost da ga prve vide nakon uskrsnuća. Čak  im je rekao da idu i o tom jako važnom događaju obavijeste muškarce koji su bili njegovi učenici! (Matej 28:1-10).

¹⁹ Da, Isus je narodima jasno pokazao što je pravda. U mnogo je slučajeva to činio na veliki vlastiti rizik. Isusov nam primjer pomaže uvidjeti da pokazivanje istinske pravde zahtijeva odvažnost. Sasvim je prikladno što se za njega kaže da je “Lav koji je iz Judinog plemena” (Otkrivenje 5:5). Prisjeti se da je lav simbol odvažne pravde. No Isus će u skoroj budućnosti uspostaviti još veću pravdu. U najpotpunijem smislu riječi, on će donijeti ‘pravdu na zemlju’ (Izaija 42:4, Gru).

20, 21. Kako se Mesijanski Kralj u naše vrijeme zalaže za pravdu diljem Zemlje i u kršćanskoj skupštini?

²⁰ Otkako je Isus 1914. postao Mesijanski Kralj, on se zalaže za pravdu na Zemlji. Kako? Tako što vodi ispunjenje proročanstva koje je izrekao u Mateju 24:14. Isusovi sljedbenici na Zemlji poučavaju ljude iz svih zemalja istini o Jehovinom Kraljevstvu. Poput Isusa, i oni propovijedaju na nepristran i pravedan način, nastojeći svima — mladima i starima, bogatima i siromašnima, muškarcima i ženama — dati priliku da upoznaju Jehovu, Boga pravde.

²¹ Isus se zalaže i za pravdu u kršćanskoj skupštini, čiji je Poglavar. Kao što je i prorečeno, on daje “darove u ljudima”, vjerne kršćanske starješine koji preuzimaju vodstvo u skupštini (Efežanima 4:8-12). Dok pasu Božje dragocjeno stado, te osobe slijede primjer Isusa Krista u promicanju pravde. One neprestano imaju na umu da Isus želi da se s njegovim ovcama postupa pravedno — bez obzira na njihov društveni položaj, važnost ili materijalno stanje.

22. Što Jehova misli o nepravdama kojih u današnjem svijetu ima sve više, i za što je imenovao svog Sina?

²² Međutim, Isus će u bliskoj budućnosti na neviđen način donijeti pravdu na Zemlju. U ovom iskvarenom svijetu  nepravde ima sve više. Svako dijete koje umre od gladi žrtva je neoprostive nepravde, naročito ako pomislimo na novac i vrijeme koji se bacaju na proizvodnju oružja i udovoljavanje sebičnim hirovima osoba koje žude za užicima. Svake godine nepotrebno umru milijuni ljudi, a to je samo jedan od mnogih oblika nepravde koji izazivaju Jehovin opravdani gnjev. On je imenovao svog Sina da krene u pravedni rat protiv čitavog zlog sustava stvari i trajno ukine svu nepravdu (Otkrivenje 16:14, 16; 19:11-15).

23. Kako će Krist nakon Harmagedona podržavati pravdu u svu vječnost?

²³ Međutim, Jehovina pravda zahtijeva više od samog uništenja zlih. On je svog Sina imenovao i da vlada kao ‘Knez Mira’. Nakon rata od Harmagedona Isus će putem svoje vladavine uspostaviti mir diljem Zemlje i vladat će u ‘pravdi’ (Izaija 9:6, 7). Isus će tada s užitkom ispraviti sve nepravde koje su uzrokovale toliko nevolje i patnje u svijetu. On će u svu vječnost vjerno zastupati Jehovinu savršenu pravdu. Zato je važno da se već danas trudimo oponašati Jehovinu pravdu. Pogledajmo kako to možemo.