1–3. Što se dogodilo kad su roditelji doveli Isusu svoju djecu i što nam taj događaj otkriva o njemu?

 ISUS je znao da se bliži kraj njegovog života na Zemlji. Preostalo mu je još samo nekoliko tjedana, a posla je bilo mnogo! Nalazio se u Pereji, istočno od Jordana, i ondje je propovijedao sa svojim apostolima. Putovali su na jug prema Jeruzalemu, gdje je Isus trebao proslaviti svoju posljednju Pashu, s tragičnim svršetkom.

² Nakon što je Isus završio ozbiljan razgovor s nekim vjerskim vođama, oko njega je nastalo komešanje. Ljudi su počeli k njemu dovoditi djecu. Ondje je očito bilo djece različitog uzrasta, jer je Marko u svom izvještaju upotrijebio istu grčku riječ koju je ranije upotrijebio za dvanaestogodišnje dijete, dok je Luka upotrijebio riječ koja se može prevesti kao “mala djeca” ili čak “dojenčad” (Luka 18:15; Marko 5:41, 42; 10:13). Naravno, gdje god ima djece, obično je živo i bučno. Isusovi su učenici prekorili roditelje, možda zato što su pretpostavili da je Učitelj previše zauzet da bi se bavio djecom. Što je Isus učinio?

³ Kad je vidio što se dogodilo, Isus se razljutio. Na koga se razljutio? Na djecu? Na roditelje? Ne, nego na svoje učenike! Rekao je: “Pustite djecu da dođu k meni, nemojte im braniti, jer takvima pripada Božje kraljevstvo. Zaista vam kažem, tko god ne prihvati Božje kraljevstvo poput djeteta, neće ući u njega.” Potom je djecu uzeo u naručje i blagoslivljao ih (Marko 10:13–16). Riječi koje je Marko upotrijebio ukazuju na to da ih je Isus srdačno zagrlio, a manju je djecu možda čak ljuljao u naručju. Isus je očito  volio djecu. No iz tog događaja možemo još nešto naučiti o njemu – bio je pristupačan.

4, 5. (a) Po čemu pouzdano znamo da je Isus bio pristupačan? (b) Na koja ćemo pitanja odgovoriti u ovom poglavlju?

⁴ Da je Isus bio strog, hladan ili ponosan čovjek, vjerojatno mu djeca ne bi prilazila niti bi mu njihovi roditelji tako slobodno pristupali. Možeš li si zamisliti tu scenu, roditelje koji ozarena lica promatraju tog srdačnog čovjeka kako s ljubavlju posvećuje pažnju njihovoj djeci, govori koliko su dragocjena u Božjim očima te ih blagoslivlja? Premda je na njemu bio teret izuzetno teške odgovornosti, Isus je ostao vrlo pristupačan.

⁵ Koga je sve Isus svojom pristupačnošću privlačio? Zašto su mu ljudi tako slobodno pristupali? I kako ga mi možemo oponašati u tome? Pogledajmo u nastavku.

6–8. U čijem se društvu Isus često nalazio i kako se njegov stav prema tim ljudima razlikovao od stava vjerskih vođa?

⁶ Čitajući evanđelja, možda će ti biti zanimljivo zapaziti da je Isusu bez oklijevanja prilazio velik broj ljudi. Često se kaže da je oko njega bilo “silno mnoštvo ljudi”. Neki od primjera su: “slijedilo [ga je] silno mnoštvo ljudi iz Galileje” i “oko njega se skupilo silno mnoštvo ljudi” (Matej 4:25; 13:2; 15:30). Da, Isus je često bio okružen mnoštvom ljudi.

⁷ To su najčešće bili obični ljudi, koje su vjerski vođe prezrivo nazivali “narodom zemlje”. Farizeji i svećenici otvoreno su rekli: “Taj narod (...) ne poznaje Zakon i proklet je” (Ivan 7:49). Kasniji rabinski spisi potvrđuju da su imali takvo gledište. Mnogi vjerski vođe smatrali su te ljude nižom klasom, pa nisu htjeli jesti s njima, kupovati od njih niti se družiti s njima. Neki su čak tvrdili da za ljude  koji ne poznaju usmeni zakon nema nade u uskrsnuće! Zacijelo su se mnogi iz običnog naroda držali podalje od takvih vođa i ustručavali se od njih tražiti pomoć ili savjet. No Isus je bio drugačiji.

⁸ Isus se bez ustezanja družio s običnim ljudima. Jeo je s njima, liječio ih, poučavao ih i pružao im nadu. Naravno, Isus je bio realan i znao je da većina njih neće prihvatiti priliku da služe Jehovi (Matej 7:13, 14). Međutim, prema svima je imao pozitivan stav i vjerovao je da bi mnogi od njih mogli postupati ispravno. Koliko se samo razlikovao od bezosjećajnih svećenika i farizeja! No iznenađujuće je da su i svećenici i farizeji dolazili k Isusu, a neki od njih su čak promijenili svoje stavove i pošli za Isusom (Djela apostolska 6:7; 15:5). Neki od bogatih i utjecajnih ljudi također su dolazili k Isusu (Marko 10:17, 22).

9. Zašto su se žene osjećale slobodnima pristupiti Isusu?

⁹ Žene su također slobodno pristupale Isusu. One su sigurno često osjećale prezir vjerskih vođa. Rabini većinom nisu odobravali da se žene poučava. One nisu smjele svjedočiti u pravnim slučajevima, jer ih se smatralo nepouzdanim svjedocima. Rabini su čak molili molitvu u kojoj su zahvaljivali Bogu što nisu žene! No u Isusovom ophođenju sa ženama nije bilo takvog prezira. Mnoge su mu prilazile jer su željele učiti. Naprimjer, Lazarova sestra Marija sjedila je kraj Isusovih nogu i pažljivo ga slušala dok je njena sestra Marta bila sva zaokupljena pripremanjem hrane. Isus je pohvalio Mariju što je imala ispravne prioritete (Luka 10:39–42).

10. Kako se Isus u svom ophođenju s bolesnima razlikovao od vjerskih vođa?

¹⁰ Oko Isusa su se skupljali i ljudi koji su bili bolesni, premda su ih vjerski vođe često tretirali kao izopćenike. Mojsijev je zakon propisivao da gubavci iz zdravstvenih  razloga budu odvojeni od drugih ljudi, ali nije bilo razloga da se s njima postupa bezobzirno (Levitski zakonik, 13. poglavlje). Kasnije su rabinska pravila ustvrdila da su gubavci odvratni poput izmeta. Neki su vjerski vođe čak na gubavce bacali kamenje kako im se ne bi približavali! Vjerojatno su ljudi s kojima se tako postupalo teško mogli smoći hrabrosti da pristupe bilo kojem učitelju, no Isusu su gubavci prilazili. Jedan od njih je s puno vjere rekao poznate riječi: “Gospodine, znam da me možeš očistiti ako to hoćeš” (Luka 5:12). U sljedećem poglavlju saznat ćemo kako je Isus reagirao. No zasad je dovoljno reći da je to doista najupečatljiviji dokaz da je Isus bio pristupačan.

11. Koji primjer pokazuje da su ljudi koje je mučio osjećaj krivnje slobodno pristupali Isusu i zašto je to važno?

¹¹ Ljudi koje je mučio osjećaj krivnje zbog grijeha također su slobodno pristupali Isusu. Sjeti se, naprimjer, što se dogodilo kada je Isus ručao u domu jednog farizeja. Žena koja je bila poznata kao grešnica došla je i kleknula kraj Isusovih nogu, plačući zbog svojih grijeha. Suze su joj kapale po njegovim stopalima, pa ih je ona obrisala svojom kosom. Isusov se domaćin zgrozio nad time i u sebi je oštro osudio Isusa što je dozvolio toj ženi da mu priđe, no Isus je dobrodušno pohvalio tu ženu zbog njenog iskrenog pokajanja i uvjerio je da joj je Jehova oprostio (Luka 7:36–50). Danas je ljudima koje muči osjećaj krivnje potrebnije nego ikada da se obrate onima koji im mogu pomoći da obnove svoj odnos s Bogom. Što je Isusa činilo tako pristupačnim?

12. Zašto nas ne treba iznenaditi to što je Isus bio pristupačan?

¹² Kao što smo već rekli, Isus je savršeno oponašao  svog voljenog nebeskog Oca (Ivan 14:9). Biblija nas podsjeća da Jehova “nije daleko ni od koga od nas” (Djela apostolska 17:27). Jehova, “onaj koji sluša molitve”, uvijek je dostupan svojim vjernim slugama i svima koji ga iskreno žele upoznati i služiti mu (Psalam 65:2). Zamisli, najmoćnija i najvažnija osoba u svemiru ujedno je i najpristupačnija! Poput svog Oca, Isus voli ljude. U narednim poglavljima govorit ćemo o snažnoj ljubavi koju je Isus osjećao prema ljudima. No, ljudi su tu ljubav mogli jasno vidjeti i to je jedan od glavnih razloga zašto su mu tako slobodno pristupali. Razmotrimo neke Isusove karakteristike koje su bile odraz njegove ljubavi.

13. Kako roditelji mogu oponašati Isusa?

¹³ Ljudi su lako mogli osjetiti da je Isus iskreno zainteresiran za njih. Taj interes nije nestao kada se Isus nalazio u nekoj teškoj situaciji. Kao što smo vidjeli, kada su roditelji doveli k njemu djecu, Isus je bio pristupačan bez obzira na to što je bio zauzet i opterećen teškim odgovornostima. Nije li time pružio doista divan primjer roditeljima? U današnjem svijetu nije nimalo lako odgajati djecu. No jako je važno da djeca znaju da se uvijek mogu obratiti svojim roditeljima. Ako si roditelj, onda znaš da ima situacija kada si previše zaposlen da bi mogao svom djetetu posvetiti pažnju koja mu treba. Pa ipak, možeš li mu čvrsto obećati da ćeš naći vremena za njega čim ti to bude moguće? Budeš li održao svoju riječ, dijete će naučiti da se isplati biti strpljiv. Naučit će i to da ti se uvijek može obratiti zbog bilo kojeg problema ili brige koja ga muči.

14–16. (a) Koje su okolnosti navele Isusa da učini svoje prvo čudo i zašto je to bilo zadivljujuće? (b) Što nam Isusovo čudo u Kani otkriva o njemu i što roditelji mogu naučiti iz tog primjera?

¹⁴ Isus je ljudima davao do znanja da njihove brige smatra važnima. Naprimjer, razmisli o prvom čudu koje je  učinio. Bio je na svadbi u galilejskom gradu Kani i ondje se pojavio neugodan problem – nestalo je vina. Isusova majka Marija rekla mu je što se dogodilo. Što je Isus učinio? Rekao je poslužiteljima da napune vodom šest velikih kamenih ćupova. Poslužitelji su zagrabili tekućinu iz ćupova i odnijeli je ravnatelju stola da je proba. On se zasigurno iznenadio kad je shvatio da su ćupovi puni dobrog vina! Je li to bio neki mađioničarski trik? Nije, voda je doista bila pretvorena u vino (Ivan 2:1–11). Ljudi su oduvijek sanjali o tome da mogu jednu tvar pretvoriti u drugu. Naprimjer, alkemičari su stoljećima pokušavali olovo pretvoriti u zlato. To im nikada nije uspjelo, premda su olovo i zlato zapravo začuđujuće slični elementi. a No jesu li voda i vino slične tekućine? Po svom kemijskom sastavu voda je spoj dva jednostavna elementa. No vino sadrži gotovo tisuću sastojaka, a mnogi od njih su složeni spojevi! Zašto je Isus učinio tako čudesno djelo da bi riješio jedan tako nebitan problem kao što je pomanjkanje vina na svadbi?

¹⁵ Za mladence taj problem nipošto nije bio nebitan. U staro je doba na Bliskom istoku bilo jako važno počastiti pozvane goste. Bila bi velika sramota za mladence da im je na svadbi nestalo vina. To bi pomutilo radost njihovog vjenčanja te bi još godinama nakon toga imali tužna sjećanja na taj dan. Za njih je taj problem bio važan i zato ga je i Isus smatrao važnim. Stoga je odlučio nešto poduzeti. Nije li očito zašto su mu se ljudi obraćali kad su imali neki problem?

 ¹⁶ I to može roditeljima poslužiti kao vrlo korisna pouka. Što učiniš kada ti se tvoje dijete obrati jer ga muči neki problem? Možda ti u prvi mah dođe da se i ne obazireš na njegov problem jer ga smatraš nevažnim. Možda ti čak bude i smiješan. U usporedbi s tvojim brigama djetetov problem doista može djelovati beznačajno. No, ne zaboravi da tvom djetetu on nije nevažan! Ako je tvom djetetu koje voliš to toliko važno, zar ne bi trebalo biti važno i tebi? Ako svom djetetu pokažeš da ti je stalo do onoga što ga muči, ono će ti se rado obraćati za pomoć.

17. Kakav je primjer pružio Isus u pogledu blagosti i zašto je ta osobina dokaz snage?

¹⁷ Kao što smo spomenuli u 3. poglavlju, Isus je bio blag i ponizan (Matej 11:29). Blagost je divna osobina, snažan dokaz poniznog srca. Ona je jedan od plodova Božjeg svetog  duha i povezana je s Božjom mudrošću (Galaćanima 5:22, 23; Jakov 3:13). Isus je čak i pod najtežim provokacijama savršeno vladao svojim emocijama. Njegova blagost nipošto nije bila znak slabosti. Jedan je bibličar o toj osobini rekao: “Iza blagosti krije se čelična snaga.” Doista, često nam je potrebna snaga da bismo svladali svoju narav i bili blagi prema drugima. No Jehova će blagosloviti naša nastojanja da oponašamo Isusovu blagost, a to će nam pomoći da budemo pristupačni.

18. Koji primjer pokazuje da je Isus bio razuman i zašto je po tvom mišljenju ta osobina važna da bi netko bio pristupačan?

¹⁸ Isus je bio razuman. Kad je bio u Tiru, pristupila mu je žena kojoj je kći bila opsjednuta i strašno je patila. U tri navrata Isus joj je na različite načine pokazao da neće ispuniti njenu želju. Prvi put joj uopće nije odgovorio. Drugi put joj je objasnio zašto ne namjerava učiniti to što ona želi, a treći put joj je slikovitim primjerom još bolje pojasnio zašto nema namjeru ispuniti njenu molbu. No je li se prema njoj odnosio hladno i kruto? Je li joj dao do znanja da bi joj bilo bolje da se ne suprotstavlja tako važnom čovjeku kao što je on? Nije. Ta se žena očito pred Isusom osjećala sigurnom. Ne samo da je tražila pomoć nego je bila i uporna u tome, čak i kad se činilo da joj on ne želi pomoći. Isus je vidio njenu izvanrednu vjeru koja ju je tjerala da bude uporna, te je izliječio njenu kćer (Matej 15:22–28). Sasvim je sigurno da su Isusova razumnost i spremnost da posluša i popusti kada je potrebno navele ljude da mu rado pristupaju!

19. Kako možemo znati jesmo li doista pristupačni?

¹⁹ Ljudi obično vole smatrati sebe pristupačnom osobom. Naprimjer, ljudi na visokim položajima vole reći  da su njihova vrata uvijek otvorena i da im se njihovi podređeni uvijek mogu slobodno obratiti. No u Bibliji su zapisane sljedeće upozoravajuće riječi: “Mnogi se ljudi hvale svojom vjernom ljubavlju, ali tko će naći čovjeka koji je doista vjeran?” (Mudre izreke 20:6). Lako je reći da smo pristupačni, no da li uistinu vjerno oponašamo Isusa u pokazivanju tog obilježja njegove ljubavi? Da bismo odgovorili na to pitanje, možda bismo trebali razmisliti o tome kako nas drugi vide, a ne kako mi vidimo sebe. Pavao je rekao: “Neka vaša razumnost bude poznata svim ljudima” (Filipljanima 4:5). Svatko od nas trebao bi se upitati: “Kakvom me osobom drugi smatraju? Na kakvom sam glasu?”

20. (a) Zašto je važno da starješine budu pristupačni? (b) Zašto moramo biti razumni u onome što očekujemo od starješina u skupštini?

²⁰ Starješine se naročito trude biti pristupačni. Oni iskreno žele postupati u skladu s opisom iz Izaije 32:1, 2, gdje je prorečeno: “Svaki će biti kao zaklon od vjetra i utočište od oluje, kao potoci vode u bezvodnoj zemlji, kao sjena velike stijene u sasušenoj zemlji.” Starješina može pružati drugima takav zaklon, utjehu i pomoć samo ako je uvijek pristupačan. Naravno, to nije uvijek lako jer u ovim teškim vremenima starješine nose zahtjevne odgovornosti. No unatoč tome, oni se  trude nikada ne ostavljati dojam da su previše zaposleni da bi posvetili pažnju potrebama Jehovinih ovaca (1. Petrova 5:2). Drugi u skupštini nastoje biti razumni u onome što očekuju od te vjerne braće, pokazujući poniznost i spremnost na suradnju (Hebrejima 13:17).

21. Kako roditelji mogu pokazati da stoje na raspolaganju svojoj djeci i o čemu ćemo govoriti u sljedećem poglavlju?

²¹ Roditelji se trude uvijek biti na raspolaganju svojoj djeci. To je od presudne važnosti za dobrobit djece! Njihova bi djeca trebala znati da se svom ocu i majci uvijek mogu povjeriti. Stoga se oni trude biti blagi i razumni, pazeći da ne reagiraju pretjerano kada im dijete prizna da je pogriješilo ili kada izrazi neki pogrešan stav. Strpljivo poučavaju svoje dijete i nastoje uvijek biti otvoreni za komunikaciju. Doista, svi bismo trebali biti pristupačni poput Isusa. U sljedećem poglavlju govorit ćemo o iskrenom suosjećanju koje je Isus pokazivao – jednoj od glavnih osobina koje su ga činile pristupačnim.