1–3. (a) Koliko je snažnu tjeskobu Isus osjećao u Getsemanskom vrtu i što ju je uzrokovalo? (b) Što se može reći o Isusovoj ustrajnosti i koja se pitanja u vezi s time postavljaju?

 TEŽAK teret ležao je na njegovim leđima. Nikada prije Isus nije osjetio takvu duševnu i emocionalnu tjeskobu. Bili su to posljednji sati njegovog života na Zemlji. On je zajedno sa svojim apostolima došao na poznato im mjesto, u Getsemanski vrt, gdje se često sastajao s njima. No te je večeri imao potrebu neko vrijeme biti sam. Zato je ostavio apostole, otišao nešto dalje u vrt, kleknuo i počeo se moliti. Shrvan teškom duševnom boli, molio se tako usrdno da mu je znoj postao “kao kapi krvi koje su padale na zemlju” (Luka 22:39–44).

² Zašto je Isusa obuzela takva tjeskoba? Istina, znao je da će uskoro morati podnijeti tešku fizičku bol, ali to nije bio razlog njegove zabrinutosti. Mučilo ga je nešto daleko važnije od toga. Bio je duboko zabrinut jer nije želio osramotiti ime svog Oca i jer je bio svjestan toga da budućnost cijelog ljudskog roda ovisi o tome hoće li on ostati vjeran do kraja. Znao je koliko je važno da ustrajno podnese sve što ga čeka. Ako bi posrnuo, nanio bi veliku sramotu Jehovinom imenu. Ali Isus nije posrnuo. Kasnije tog istog dana, tek nekoliko trenutaka prije nego što je izdahnuo, čovjek koji je pokazao najveću ustrajnost u povijesti ljudskog roda pobjednički je uzviknuo: “Dovršeno je” (Ivan 19:30).

³ Biblija nas potiče da duboko razmišljamo o Isusovoj ustrajnosti (Hebrejima 12:3). S time su povezana vrlo važna pitanja, kao što su: Kakve je kušnje Isus podnio? Što mu je  pomoglo da ustraje? Kako možemo oponašati njegov primjer? No prije nego što odgovorimo na ta pitanja, razmotrimo što sve ustrajnost obuhvaća.

4, 5. (a) Što u biblijskom smislu znači izraz “ustrajnost”? (b) Navedi primjer koji pokazuje da biti ustrajan ne znači samo pretrpjeti neizbježnu nevolju.

⁴ Svi mi s vremena na vrijeme moramo “trpjeti zbog raznih kušnji” (1. Petrova 1:6). No da li sama činjenica da doživljavamo neku kušnju znači da pokazujemo ustrajnost? Ne. Grčka imenica koja je u Bibliji prevedena sa “ustrajnost” označava “sposobnost da se izdrži odnosno ostane postojan, nepokolebljiv unatoč neprilici”. Opisujući ustrajnost o kojoj su govorili biblijski pisci, jedan je bibličar objasnio: “To je duh koji može podnositi teške okolnosti, ali ne tako da se naprosto pomiri sa sudbinom, nego ih podnosi s gorljivom nadom. (...) To je svojstvo koje čovjeka održava postojanim pod naletom nevolja. To je vrlina koja može i najtežu kušnju pretvoriti u blaženstvo jer iza patnje vidi cilj.”

⁵ Stoga, ustrajati ne znači samo pretrpjeti nevolju koja se nije mogla izbjeći. U biblijskom smislu biti ustrajan znači u kušnji ostati postojan, zadržati ispravan stav i nadu u pozitivan ishod. Evo jednog primjera: Dva čovjeka nalaze se u zatvoru u vrlo sličnim okolnostima, ali iz posve različitih razloga. Jedan od njih, okorjeli zločinac, pomirio se sa situacijom koju nije mogao izbjeći i mrzovoljno služi svoju kaznu. No drugi zatvorenik, koji je pravi kršćanin i zatvoren je zbog svoje vjernosti Bogu, ostaje nepokolebljiv i ima pozitivan stav jer svoju situaciju smatra prilikom da dokaže svoju vjeru. Za zločinca se nipošto ne bi moglo reći da pokazuje ustrajnost, ali taj vjerni kršćanin dobar je primjer u pokazivanju te vrsne osobine (Jakov 1:2–4).

6. Kako možemo razvijati ustrajnost?

 ⁶ Ustrajnost je prijeko potrebna za spasenje (Matej 24:13). No ta važna osobina ljudima nije urođena. Ustrajnost se mora razvijati. Kako? “Nevolja donosi ustrajnost”, piše u Rimljanima 5:3. Dakle, ako zaista želimo steći ustrajnost, ne smijemo se iz straha povlačiti iz svih situacija koje bi mogle iskušati našu vjeru. Umjesto toga, moramo se suočiti s njima. Ustrajnost se gradi kada iz dana u dan svladavamo različite kušnje koje doživljavamo. Svaka kušnja koju uspješno prevladamo jača nas kako bismo se mogli suočiti s onom sljedećom. Naravno, ustrajnost ne možemo razviti samo vlastitim naporima. Moramo se “oslanjati na snagu koju daje Bog” (1. Petrova 4:11). Kako bi nam pomogao da ostanemo postojani, Jehova nam je dao najbolju pomoć – primjer svog Sina. Stoga razmotrimo podrobnije Isusovu ustrajnost koja nam služi kao besprijekoran primjer.

7, 8. Što je Isus pretrpio pred sam kraj svog života na Zemlji?

⁷ Pretkraj svog života na Zemlji Isus je pretrpio surovo zlostavljanje. Zamisli samo što je sve podnio posljednje noći svog života. Uz tešku duševnu bol koju je proživljavao, morao je podnijeti i teško razočaranje i poniženje. Izdao ga je bliski suradnik, napustili su ga najbliži prijatelji, a zatim je bio podvrgnut nezakonitom suđenju tijekom kojeg su ga članovi vrhovnog vjerskog suda ismijavali, pljuvali i udarali šakama. No on je sve to izdržao, ostavši pritom smiren, dostojanstven i jak (Matej 26:46–49, 56, 59–68).

⁸ U zadnjih nekoliko sati svog života Isus je pretrpio strašnu fizičku bol. Izbičevali su ga tako okrutno da mu je, kako navodi jedan izvor, “bič razderao kožu te je zadobio duboke rane i izgubio prilično mnogo krvi”. Bio je pogubljen  pribijanjem na stup, što je podrazumijevalo “sporu smrt popraćenu strahovitom patnjom i mukama”. Zamisli samo koliku je bol osjećao kad su mu kroz ruke i noge zabijali velike čavle kako bi ga pričvrstili na stup (Ivan 19:1, 16–18). Predstavi si svu žestinu boli koja ga je razdirala kada su podigli stup te mu je tijelo svom težinom visjelo o čavlima, a stup mu je bolno grebao izranjena leđa. A svu tu strašnu fizičku patnju podnio je noseći u mislima i teret opisan u uvodu poglavlja.

9. Što znači uzeti svoj “mučenički stup” i ići za Isusom?

⁹ Što ćemo mi kao Kristovi sljedbenici morati pretrpjeti? Isus je rekao: “Ako tko hoće ići za mnom, neka (...) uzme svoj mučenički stup i neka ide za mnom” (Matej 16:24). Ovdje izraz “mučenički stup” ima simbolično značenje i predočava patnje, sramotu, pa čak i smrt. Ići za Kristom nije lako. Zbog svojih kršćanskih moralnih mjerila mi se razlikujemo od drugih ljudi. Svijet nas mrzi jer nismo dio njega (Ivan 15:18–20; 1. Petrova 4:4). Pa ipak, mi smo spremni uzeti svoj mučenički stup – spremni smo ići za našim Uzorom, čak i ako to znači da moramo trpjeti ili čak izgubiti život (2. Timoteju 3:12).

10–12. (a) Zašto je nesavršenost drugih ljudi za Isusa predstavljala ispit ustrajnosti? (b) Opiši neke iskušavajuće situacije s kojima se Isus suočio.

¹⁰ Isusu je tijekom njegove službe i nesavršenost ljudi predstavljala ispit ustrajnosti. Sjeti se da je on bio “vješt graditelj” kojeg je Jehova koristio pri stvaranju Zemlje i sveg života na njoj (Mudre izreke 8:22–31). Stoga je Isus znao što je bio Jehovin naum za ljude. Trebali su odražavati Božje osobine i uživati u životu i savršenom zdravlju (Postanak 1:26–28). Boraveći na Zemlji, Isus je vidio tragične posljedice grijeha iz jedne nove perspektive – sada je i sam bio čovjek i mogao je osjetiti ono što osjećaju ljudi. Mora da je bio jako žalostan kad je iz prve ruke  vidio koliko su se ljudi udaljili od prvobitnog savršenstva koje su imali Adam i Eva. Tako se Isusova ustrajnost našla na ispitu: Hoće li se on obeshrabriti i odustati, zaključivši da su grešni ljudi izgubljen slučaj? Pogledajmo kako je postupio.

¹¹ Isusa je toliko boljelo to što su se Židovi oglušili na njegovu poruku da je pred svima plakao. No je li dozvolio da njihova ravnodušnost umanji njegovu revnost ili ga navede da prestane propovijedati? Baš naprotiv, “svaki je dan poučavao u hramu” (Luka 19:41–44, 47). Isus je bio “silno žalostan” zbog bezosjećajnosti farizeja koji su ga pomno promatrali da vide hoće li izliječiti jednog čovjeka u subotu. Je li dozvolio da ga ti samopravedni protivnici zastraše? Nipošto! Nije se dao pokolebati, već je izliječio tog čovjeka, i to usred sinagoge! (Marko 3:1–5).

 ¹² Postoji još nešto što Isusu sigurno nije bilo lako podnositi – slabosti učenika koji su mu bili najbliskiji. Kao što smo saznali u 3. poglavlju, oni su stalno izražavali želju za istaknutim položajem (Matej 20:20–24; Luka 9:46). Isus ih je u nekoliko navrata poučio da je potrebno biti ponizan (Matej 18:1–6; 20:25–28). No oni su sporo reagirali. Čak su se i posljednje noći koju je proveo s njima prepirali o tome tko je od njih najveći! (Luka 22:24). Je li Isus digao ruke i zaključio da se oko njih više ne isplati truditi? Nije. Kao i uvijek, bio je strpljiv, pozitivan i nadao se najboljem te je i dalje vidio u njima dobre osobine. Znao je da oni u srcu vole Jehovu i da iskreno žele vršiti Jehovinu volju (Luka 22:25–27).

13. S kojim se kušnjama koje su slične Isusovim možemo i mi suočiti?

¹³ I mi se možemo suočiti s kušnjama koje su slične onima s kojima se suočavao Isus. Naprimjer, možda nailazimo na ljude koji su ravnodušni na poruku o Kraljevstvu ili joj se čak protive. Hoćemo li dozvoliti da nas takve negativne reakcije obeshrabre ili ćemo ipak nastaviti revno propovijedati? (Titu 2:14). Našu ustrajnost mogu iskušavati i mane suvjernika. Neka nepromišljena riječ ili neobziran postupak mogu nas povrijediti (Mudre izreke 12:18). Hoćemo li dozvoliti da nas nedostaci suvjernika navedu da dignemo ruke od njih ili ćemo se i dalje truditi podnositi njihove mane i tražiti u njima dobre osobine? (Kološanima 3:13).

14. Što je Isusu pomoglo da ostane postojan?

¹⁴ Što je Isusu pomoglo da ostane postojan i vjeran Bogu unatoč svim poniženjima, razočaranjima i patnjama koje je doživio? Kao prvo, pomoglo mu je to što se oslanjao na Jehovu, “Boga koji daje ustrajnost” (Rimljanima 15:5).  Kao drugo, Isus je razmišljao o budućnosti – o rezultatima svoje ustrajnosti. Razmotrimo to podrobnije.

15, 16. (a) Što pokazuje da se Isus nije oslanjao na vlastitu snagu da bi ustrajao? (b) Kakvo je pouzdanje u svog Oca imao Isus i zašto?

¹⁵ Premda je bio savršeni Božji Sin, Isus se nije oslanjao na vlastitu snagu da bi ustrajao. Umjesto toga, oslanjao se na svog nebeskog Oca i od njega je tražio pomoć. Apostol Pavao je napisao: “Krist je s glasnim vapajima i suzama upućivao usrdne molitve i molbe onome koji ga je mogao spasiti od smrti” (Hebrejima 5:7). Zapazi, Isus je osim molbi upućivao Bogu i usrdne molitve. Grčki izraz preveden sa “usrdne molitve” ukazuje na posebno iskreno i gorljivo moljenje, preklinjanje za pomoć. Izraz je upotrijebljen u množini, što pokazuje da je Isus više puta preklinjao Jehovu. Doista, Isus se u Getsemanskom vrtu usrdno molio, i to više puta (Matej 26:36–44).

¹⁶ Isus je imao potpuno pouzdanje u to da će Jehova uslišiti njegove usrdne molitve jer je znao da njegov Otac “sluša molitve” (Psalam 65:2). Dok je živio na nebu prije nego što je postao čovjek, prvorođeni Sin vidio je kako njegov Otac odgovara na molitve svojih vjernih slugu. Naprimjer, vidio je kada je Jehova poslao anđela da odgovori na iskrenu molitvu proroka Danijela, i to još i prije nego što je Danijel završio molitvu (Danijel 9:20, 21). Kako onda Jehova ne bi uslišio svog jedinorođenog Sina koji mu je “s glasnim vapajima i suzama” otvorio svoje srce? Odgovorio je na molbe svog Sina i poslao anđela da ga ojača kako bi ustrajno podnio tešku kušnju koja ga je očekivala (Luka 22:43).

17. Zašto se moramo oslanjati na Jehovu da bismo ustrajali i kako to možemo činiti?

¹⁷ Ako želimo ustrajati, i mi se moramo oslanjati na Jehovu, “onoga koji [nam] daje snagu” (Filipljanima 4:13).  Ako je savršeni Božji Sin osjećao potrebu da traži pomoć od Jehove, koliko bismo tek mi to trebali činiti! Možda ćemo, poput Isusa, morati moliti Jehovu uvijek iznova (Matej 7:7). Premda ne možemo očekivati da će nas posjetiti anđeo, u ovo možemo biti sigurni: Naš će Bog s ljubavlju odgovoriti na molitve vjernih kršćana koji mu ustrajno upućuju “usrdne molbe i molitve dan i noć” (1. Timoteju 5:5). S kakvim god se problemom borili – bilo to loše zdravlje, smrt voljene osobe ili progonstvo – Jehova će uslišiti naše usrdne molitve za mudrost, hrabrost i snagu da ustrajemo (2. Korinćanima 4:7–11; Jakov 1:5).

18. Kako je Isusu pomoglo to što je razmišljao o onome što ga je čekalo u budućnosti, a ne o patnjama?

¹⁸ Osim toga, Isus je ostao ustrajan i zbog toga što nije razmišljao o patnjama s kojima se trenutno suočavao, nego je razmišljao o budućnosti. Govoreći o Isusu, Biblija kaže: “Zbog radosti koja je stajala pred njim podnio je smrt na mučeničkom stupu” (Hebrejima 12:2). Isusov primjer zorno pokazuje koliko su nada, radost i ustrajnost međusobno povezane. To bi se moglo ovako opisati: nada vodi do radosti, a radost do ustrajnosti (Rimljanima 15:13; Kološanima 1:11). Pred Isusom je bila divna budućnost. On je znao da će mu njegova vjernost  omogućiti da otkupi ljudski rod od grijeha i smrti i da će doprinijeti tome da se posveti ime njegovog Oca. Osim toga, imao je nadu da će vladati kao kralj i služiti kao veliki svećenik, kako bi poslušnim ljudima pružio daljnje blagoslove (Matej 20:28; Hebrejima 7:23–26). Isus se usredotočio na svoju budućnost i nadu, i to mu je pružalo beskrajnu radost. A radost mu je pomogla da ustraje.

19. Kako nam nada, radost i ustrajnost mogu pomoći da uspješno svladamo ispite vjere?

¹⁹ Poput Isusa, i mi trebamo dopustiti da nam nada, radost i ustrajnost zajedničkim snagama pomognu da uspješno svladamo ispite svoje vjere. “Radujte se zbog svoje nade”, rekao je apostol Pavao, a zatim je dodao: “Budite postojani u nevolji” (Rimljanima 12:12). Boriš li se trenutno s nekom teškom kušnjom? Onda svakako razmišljaj o onome što ti donosi budućnost. Nemoj nikada izgubiti iz vida činjenicu da će tvoja ustrajnost donijeti hvalu Jehovinom imenu. Usredotoči se na dragocjenu nadu u Božje kraljevstvo. Zamišljaj sebe u Božjem novom svijetu kako uživaš u svim blagoslovima raja. Iščekivanje ispunjenja divnih Jehovinih obećanja – među kojima je posvećenje njegovog imena te uklanjanje zla, bolesti i smrti sa Zemlje – ispunit će ti srce radošću, a ta će ti radost pomoći da ustraješ u svakoj kušnji koja te snađe. U usporedbi s blagoslovima koje ćemo dobiti kad se ostvari naša nada u Kraljevstvo, sve su nevolje u ovom svijetu doista “trenutne i lake” (2. Korinćanima 4:17).

20, 21. Što Jehova očekuje od nas u pogledu ustrajnosti i što bismo trebali odlučno činiti?

²⁰ Isus je znao da biti njegov sljedbenik neće biti lak zadatak, već da će to zahtijevati ustrajnost (Ivan 15:20). On je bio spreman utrti put, znajući da će njegov primjer hrabriti  druge (Ivan 16:33). Doduše, Isusova je ustrajnost bila savršena, a mi smo daleko od savršenstva. Što onda Jehova od nas očekuje? Petar je objasnio: “Krist [je] trpio za vas i dao vam primjer da u svemu idete njegovim stopama” (1. Petrova 2:21). Načinom na koji je svladavao kušnje Isus nam je dao primjer koji trebamo oponašati. a Postupci kojima je dokazao svoju ustrajnost mogu se usporediti sa “stopama”. Mi možda ne možemo savršeno ići njegovim stopama, ali možemo se truditi da to u svemu činimo najbolje što možemo.

²¹ Stoga budimo odlučni oponašati Isusov primjer najbolje što možemo. Nemojmo nikada zaboraviti sljedeće: Što bolje budemo oponašali Isusa, to će nam biti lakše ustrajati “do kraja” – do kraja ovog starog svijeta ili do kraja našeg života. Ne znamo što će doći prije, ali jedno znamo sigurno: Jehova će nam za našu ustrajnost dati vječnu nagradu (Matej 24:13).