U nedjelju, 9. nisana, Isus je s učenicima otišao iz Betanije i zaputio se u Jeruzalem. Kad su se približili Betfagi, koja se nalazila na Maslinskoj gori, dvojici svojih učenika rekao je:

“Pođite u selo koje vidite pred sobom! Odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odvežite ih i dovedite k meni! Ako vam tko što kaže, recite: ‘Gospodinu trebaju.’ I odmah će ih pustiti” (Matej 21:2, 3).

Učenici tada nisu shvatili da su upute koje im je Isus dao povezane s ispunjenjem jednog biblijskog proročanstva. No kasnije su uvidjeli da je prorok Zaharija predskazao da će Božji obećani Kralj ponizno ujahati u Jeruzalem na magarcu, odnosno na “magaretu, mladuncu magaričinu” (Zaharija 9:9).

Kad su učenici ušli u Betfagu te uzeli magare i njegovu majku, neki od onih što su stajali u blizini upitali su ih: “Zašto odvezujete magare?” (Marko 11:5). No kad su čuli da životinje trebaju Isusu, dopustili su učenicima da ih odvedu. Potom su učenici na magaricu i magare položili svoje haljine, a Isus je sjeo na magare.

Dok je jahao prema Jeruzalemu, sve se više ljudi počelo okupljati oko njega. Mnogi iz naroda prostirali su svoje haljine po putu, a drugi su rezali zelene grane sa stabala i njima prekrivali put kojim je Isus trebao proći. Uzvikivali su: “Spasi ga, molimo te! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Jehovino! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našeg Davida koje dolazi!” (Marko 11:8-10). Farizeji koji su bili među mnoštvom razljutili su se kad su čuli takve povike te su Isusu rekli: “Učitelju, prekori svoje učenike!” No on im je nato rekao: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati” (Luka 19:39, 40).

Dok je promatrao Jeruzalem, Isus je počeo plakati. Rekao je: “O da si barem u ovaj dan spoznao što ti je potrebno da bi mir imao! Ali sada je to skriveno od očiju tvojih.” Zbog svoje buntovnosti i neposlušnosti Jeruzalem je morao biti kažnjen. Isus je prorekao što će ga snaći: “Doći će ti dani kad će neprijatelji tvoji podignuti oko tebe ogradu od zašiljenih kolaca i okružiti te i pritisnuti sa svih strana. I sravnit će sa zemljom tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamen na kamenu” (Luka 19:42-44). Te su se riječi ispunile kad je Jeruzalem razoren 70. godine.

Kad je Isus ušao u Jeruzalem, “cijeli se grad uskomešao i govorio: ‘Tko je to?’” Mnogi ljudi odgovarali su: “To je prorok Isus, iz Nazareta u Galileji!” (Matej 21:10, 11). Oni iz mnoštva koji su vidjeli kako je Isus uskrsnuo Lazara prepričavali su drugima to čudo. Vidjevši što se događa, farizeji su razočarano jedni drugima rekli: “Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet je otišao za njim!” (Ivan 12:18, 19).

Po dolasku u Jeruzalem Isus je otišao poučavati u hram, kao što je to i inače običavao. Ondje je liječio slijepe i sakate. Kad su svećenički glavari i pismoznanci vidjeli njegova čuda i kad su u hramu čuli dječake kako uzvikuju: “Spasi, molimo te, Sina Davidova!” razljutili su se. “Čuješ li što ovi govore?” srdito su upitali. On im je nato kazao: “Zar nikada niste čitali: ‘Iz usta male djece i dojenčadi pribavio si sebi hvalu’?” (Matej 21:15, 16).

Dok je Isus još bio u hramu, “razgledao je sve uokolo”, a potom je s apostolima otišao odande jer je već bilo kasno (Marko 11:11). U Betaniju se tako vratio prije početka 10. nisana te je ondje prenoćio.