Isus je na mnogo načina pokušao potaknuti narod da razmisli o svom odnosu s Bogom. Nakon što je otišao iz farizejeve kuće i razgovarao s mnoštvom, ponovno mu se pružila prigoda da ljude potakne na samoispitivanje.

Neki među njima spomenuli su jedan tragičan događaj. Ispričali su mu “o Galilejcima čiju je krv Pilat pomiješao s krvlju žrtava koje su prinosili” (Luka 13:1). O čemu se radilo?

Možda su u pitanju bili Galilejci koji su ubijeni kad je na tisuće Židova prosvjedovalo zato što je rimski upravitelj Poncije Pilat novcem iz hramske riznice sagradio akvedukt kako bi doveo vodu u Jeruzalem. Pilat je vjerojatno došao do tog novca tako što je bio u dosluhu s hramskim glavarima. Ljudi koji su Isusu to ispričali možda su smatrali da su ubijeni Galilejci zapravo bili kažnjeni za svoja zla djela. No on se nije složio s njima.

Upitao ih je: “Mislite li da su ti Galilejci bili veći grešnici od svih ostalih Galilejaca jer su tako nastradali?” Potom je sam odgovorio: “Nipošto, kažem vam.” Posluživši se tim primjerom, Židove je upozorio: “Ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti” (Luka 13:2, 3). U nastavku je spomenuo još jednu tragičnu nesreću koja se vjerojatno zbila nedavno i također je mogla biti povezana s izgradnjom akvedukta. Upitao ih je:

“Onih osamnaest na koje je pala kula u Siloamu i ubila ih, mislite li da su oni bili veći grešnici od svih ostalih ljudi koji žive u Jeruzalemu?” (Luka 13:4). Njegovi slušatelji možda su smatrali da su ti ljudi poginuli zbog svoje zloće. No Isus je ponovno opovrgnuo takva razmišljanja. Znao je da “vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji” mogu snaći svakoga te da je vjerojatno to bio uzrok spomenute tragedije (Propovjednik 9:11). I taj im je događaj trebao služiti kao upozorenje. “Ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti”, kazao im je (Luka 13:5). No zašto je to toliko naglašavao?

Vjerojatno zato što je znao da se njegova služba bliži svom kraju. Predočio im je to sljedećim primjerom: “Neki čovjek imao je u svom vinogradu zasađenu smokvu i došao je tražiti ploda na njoj, ali nije ga našao. I rekao je čovjeku koji je obrađivao vinograd: ‘Evo, već tri godine dolazim tražiti ploda na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je! Zašto da zbog nje zemlja stoji beskorisna?’ On mu je nato rekao: ‘Gospodaru, ostavi je još ovu godinu, dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće donositi plod. A ako ne bude, posjeći ćeš je’” (Luka 13:6-9).

Više od tri godine Isus je nastojao pomoći židovskom narodu da stekne vjeru. No plodova njegovog truda, odnosno ljudi koji su postali njegovi učenici, bilo je relativno malo. Tijekom četvrte godine svoje službe Isus je uložio dodatni napor te je, simbolično govoreći, okopavao i gnojio smokvu, tako što je revno propovijedao i poučavao u Judeji i Pereji. S kakvim rezultatima? Vrlo je malo Židova povoljno reagiralo. U cjelini gledano, narod se nije želio pokajati i zato ga je čekalo uništenje.

 Ubrzo nakon tog razgovora zbilo se nešto što je ponovno pokazalo da većina naroda ima neprijemljivo srce. Isus je u subotu poučavao u sinagogi. Ondje je vidio neku ženu opsjednutu demonom zbog kojeg je 18 godina bila zgrbljena. Suosjećajno joj se obratio govoreći: “Ženo, oslobođena si bolesti svoje!” (Luka 13:12). Zatim je položio ruke na nju, a ona se odmah uspravila i počela slaviti Boga.

Međutim, predstojnik sinagoge razljutio se zbog toga. “Šest je dana u koje treba raditi”, prigovorio je. “U te dane dakle dolazite i liječite se, a ne na dan subotnji” (Luka 13:14). On nije poricao da Isus ima moć liječiti, no osudio je ljude jer su dolazili da ih liječi u subotu! Isus mu je odvratio vrlo logičnim argumentom: “Licemjeri, ne odvezuje li svatko od vas u subotu svog bika ili magarca od jasala i odvodi ga napojiti? Nije li onda ovu kćer Abrahamovu, koju je Sotona, evo, već osamnaest godina držao svezanu, trebalo osloboditi tih okova na dan subotnji?” (Luka 13:15, 16).

Kad su to čuli, Isusovi su se protivnici posramili, a narod se radovao svim divnim djelima koja je činio. Na koncu je Judejcima ponovio dvije proročanske usporedbe o Božjem Kraljevstvu koje je bio ispričao ranije dok je na Galilejskom moru propovijedao s lađe (Matej 13:31-33; Luka 13:18-21).