Nakon što je Marija tri mjeseca provela s Elizabetom, oprostila se s njom i krenula na dug put natrag na sjever, u Nazaret. Elizabeta je uskoro trebala roditi, a Marija oko šest mjeseci kasnije.

Ubrzo nakon Marijinog odlaska Elizabeta je donijela na svijet zdravog sinčića. Ona i Zaharija bili su presretni što je porod dobro prošao. Kad su susjedi i rođaci vidjeli novorođenče, svi su se radovali Elizabetinoj sreći.

U Izraelu se prema Božjem Zakonu dječake trebalo osmoga dana nakon rođenja obrezati i dati im ime (3. Mojsijeva 12:2, 3). Neki su smatrali da Zaharijin sin treba dobiti ime po ocu. Ali Elizabeta se tome usprotivila, rekavši: “Ne, nego će se zvati Ivan!” (Luka 1:60). Naime, anđeo Gabrijel bio je rekao da se dječak tako treba zvati.

No prijatelji i rođaci nisu se s time slagali. “Nema nikoga od rodbine tvoje tko se tako zove”, kazali su (Luka 1:61). Zatim su pomoću znakova upitali Zahariju kako želi da mu se sin zove. On je zatražio pločicu za pisanje i napisao: “Ivan mu je ime” (Luka 1:63).

Čim je napisao te riječi, Zaharija je čudom progovorio. Ranije je bio izgubio dar govora jer nije povjerovao anđelovoj objavi da će Elizabeta roditi sina. Budući da je sada opet mogao govoriti, nitko od susjeda nije mogao doći k sebi od čuđenja i svi su se pitali: “Što će biti od tog djeteta?” (Luka 1:66). Vidjevši na koji je neobičan način Ivan dobio ime, bilo im je jasno da je “s njim ruka Jehovina”.

Potom je Zaharija, ispunjen svetim duhom, izjavio: “Neka je blagoslovljen Jehova, Bog Izraelov, jer se smilovao narodu svojemu i izbavio  ga! I podigao nam je rog spasenja u domu Davida, sluge svojega” (Luka 1:68, 69). Riječi “rog spasenja” odnosile su se na Isusa Krista, koji se tek trebao roditi. Govoreći o blagoslovima koje će Bog omogućiti preko Isusa, Zaharija je rekao: “Kad budemo izbavljeni iz ruku neprijatelja, [Bog će nam] dati da mu neustrašivo služimo u vjernosti i pravednosti pred njim sve dane svoje” (Luka 1:74, 75).

Zatim je o svom sinu Ivanu prorekao: “A ti ćeš se, dijete, zvati prorokom Svevišnjega, jer ćeš ići pred Jehovom da mu pripremiš puteve, da poučiš narod njegov spasenju koje dolazi oproštenjem grijeha njihovih, zbog duboke samilosti Boga našega. Zbog nje doći će nam svanuće s visine, da donese svjetlo onima koji sjede u tami i smrtnoj sjeni, da dovede noge naše na put mira” (Luka 1:76-79). Bilo je to doista ohrabrujuće proročanstvo!

Dok se sve to odigravalo u Zaharijinoj obitelji, Marija se već nalazila u svom domu u Nazaretu. Budući da je još uvijek bila neudana, što će biti s njom kad se sazna da je trudna?