1, 2. Zašto je kompas vrlo važan instrument i u kom se pogledu savjest može usporediti s njime?

MORNAR za kormilom upravlja brodom koji siječe valove nepreglednog oceana. Planinar pješači pustim krajem. Pilot upravlja avionom, leteći iznad gustih oblaka. Znaš li što je zajedničko svima njima? Svaki bi na svoj način mogao biti u velikoj neprilici ako ne bi imao kompas — naročito ako mu nisu dostupni neki drugi suvremeni instrumenti.

² Kompas je vrlo jednostavna sprava. Obično se sastoji samo od skale i magnetske igle koja pokazuje sjever. Kad pravilno radi, a naročito kad se koristi zajedno s preciznom kartom, može nam spasiti život. Savjest, dragocjeni dar koji nam je Jehova dao, može se u nekim pogledima usporediti s kompasom (Jakov 1:17). Bez savjesti bismo bili posve izgubljeni. Kad se njome ispravno  služimo, ona nam može pomoći da pronađemo pravi životni put i da ostanemo na njemu. Stoga razmotrimo pobliže što je savjest i kako ona reagira. Zatim ćemo odgovoriti na sljedeća pitanja: (1) Kako možemo ispravno oblikovati svoju savjest, (2) zašto bismo trebali paziti na savjest drugih i (3) zašto je dobro čuvati čistu savjest?

3. Što je doslovno značenje grčke riječi za “savjest” i koju jedinstvenu ljudsku sposobnost ona opisuje?

³ Grčka riječ koja se u Bibliji koristi za “savjest” doslovno znači “znanje u nutrini”. Za razliku od svih drugih bića na Zemlji, nama je Bog podario sposobnost da upoznamo same sebe. Mi možemo preispitati sebe i procijeniti postupamo li ispravno ili pogrešno. Kao naš unutarnji svjedok ili sudac, savjest može prosuditi naše postupke, stavove i odluke. Može nas voditi do ispravne odluke ili nas upozoriti da ne donesemo lošu odluku. Nakon što odluku donesemo, može nas umiriti spoznajom da smo dobro izabrali ili nas može gristi i mučiti jer smo pogriješili.

4, 5. (a) Kako znamo da su Adam i Eva imali savjest i što se dogodilo kad su zanemarili Božju zapovijed? (b) Koji primjeri pokazuju da su bogobojazni ljudi iz pretkršćanskog doba slušali svoju savjest?

⁴ Muškarac i žena bili su stvoreni s tom sposobnošću. I Adam i Eva pokazali su da imaju savjest, što se vidi po tome što su osjećali sram nakon što su sagriješili (1. Mojsijeva 3:7, 8). Nažalost, već je bilo prekasno da im uznemirena savjest pomogne. Oni su namjerno prekršili Božju zapovijed. Tako su posve svjesno postali buntovnici i protivnici Jehove Boga. Kao savršeni ljudi znali su što rade i zbog toga za njih više nije bilo povratka.

⁵ Za razliku od Adama i Eve, mnogi nesavršeni ljudi slušali su svoju savjest. Naprimjer, vjerni je Božji sluga  Job rekao: “Držim se pravednosti svoje i neću je pustiti. Srce me moje neće prekoravati ni za koji od dana mojih” * (Job 27:6). Job je uvijek slušao svoju savjest i u skladu s njom je postupao i odlučivao. Zato je s istinskim zadovoljstvom mogao reći da ga savjest nije prekoravala niti stvarala u njemu osjećaj srama ili krivnje. No zanimljivo je zapaziti razliku između njega i Davida. Kad je pokazao nepoštovanje prema Šaulu, Jehovinom pomazanom kralju, “poslije je Davida osuđivalo srce njegovo” (1. Samuelova 24:5). Snažna grižnja savjesti sigurno je pomogla Davidu da izvuče pouku iz tog postupka i više nikada ne učini nešto slično.

6. Kako znamo da je savjest dar koji su dobili svi ljudi?

⁶ Da li taj dar — savjest — posjeduju samo Jehovini sluge? Zanimljivo je što je pod nadahnućem zapisao apostol Pavao: “Kad se god neznabošci, koji nemaju zakona, po prirodi drže onoga što je u zakonu, oni su sami sebi zakon, premda nemaju zakona. Oni pokazuju da je ono što nalaže zakon zapisano u njihovim srcima, a o tome svjedoči i njihova savjest te u svojim mislima bivaju optuženi ili pak opravdani” (Rimljanima 2:14, 15). Čak i oni koji uopće ne poznaju Jehovine zakone ponekad postupaju u skladu s Božjim načelima zahvaljujući tom unutarnjem svjedoku.

7. Zašto nas savjest ponekad može pogrešno uputiti?

⁷ Međutim, savjest nas u nekim slučajevima može pogrešno uputiti. Zašto? Pa, naprimjer, ako se kompas stavi blizu nekog metalnog predmeta, mogao bi početi  pokazivati neki drugi smjer, a ne sjever. A ako se koristi bez precizne karte, mogao bi biti gotovo beskoristan. Slično tome, ako na našu savjest pretjerano utječu sebične želje našeg srca, mogla bi nas uputiti u pogrešnom pravcu. A ako se naša savjest ne vodi pouzdanim uputama iz Božje Riječi, u mnogim važnim situacijama možda nećemo moći procijeniti što je ispravno, a što pogrešno. Dakle, da bi naša savjest ispravno reagirala, potrebno nam je vodstvo Jehovinog svetog duha. Pavao je napisao: “Moja savjest svjedoči sa mnom u svetom duhu” (Rimljanima 9:1). No kako možemo svoju savjest uskladiti s vodstvom Jehovinog svetog duha? Tako da je neprestano oblikujemo.

8. (a) Kako srce može utjecati na savjest i što bismo najviše trebali uzimati u obzir kada donosimo odluke? (b) Zašto to što netko smatra da ima čistu savjest nije dovoljno? (Vidi bilješku.)

⁸ Kako se donosi odluka na temelju savjesti? Po svemu sudeći, neki naprosto razmisle, preispitaju svoje osjećaje i po tome odluče kako će postupiti. Nakon toga možda kažu: “Moja savjest je čista.” No želje srca mogu biti vrlo snažne, pa čak mogu utjecati i na savjest. Biblija kaže: “Srce je varljivije od svega i na sve je spremno. Tko može proniknuti u njega?” (Jeremija 17:9). Stoga ono što želi naše srce ne bi trebalo biti najvažniji faktor koji uzimamo u obzir. Umjesto toga, trebali bismo najprije ustanoviti kako bi Jehova želio da postupimo. *

9. Što je strah pred Bogom i kako bi trebao utjecati na naše odluke?

 ⁹ Ako se neka odluka doista temelji na ispravno oblikovanoj savjesti, ona će biti odraz našeg straha pred Bogom, a ne osobnih želja. Predočimo to jednim primjerom. Nehemija je kao savjesni upravitelj Jeruzalema imao pravo tražiti određenu plaću i ubirati porez od naroda. No on to nije učinio. Zašto? On nipošto nije želio tlačiti Jehovin narod i time možda doći u situaciju da izazove Jehovino negodovanje. Rekao je: “Nisam tako činio zbog straha pred Bogom” (Nehemija 5:15). Iskreni strah pred Bogom, strah da ne učinimo nešto što bi izazvalo negodovanje našeg nebeskog Oca, jako je važan. Takav će nas strah potaknuti da tražimo savjete iz Božje Riječi kad moramo donositi odluke.

10, 11. Koja su biblijska načela povezana s konzumiranjem alkohola i kako možemo dobiti Božje vodstvo da bismo ih znali primijeniti?

¹⁰ Uzmimo za primjer konzumiranje alkohola. Kad smo u društvu, često moramo odlučiti hoćemo li piti alkohol ili nećemo. No da bismo donijeli dobru odluku, najprije moramo znati što Božja Riječ kaže o tome. Koja su biblijska načela povezana s time? Pa, Biblija ne osuđuje umjereno pijenje alkohola. U njoj se upućuje hvala Jehovi zbog toga što je ljudima omogućio da imaju vino (Psalam 104:14, 15). No ona istovremeno osuđuje opijanje i razuzdane zabave (Luka 21:34; Rimljanima 13:13). Štoviše, pijanstvo svrstava među vrlo ozbiljne grijehe, kao što su blud i preljub * (1. Korinćanima 6:9, 10).

¹¹ Takvim se načelima kršćanska savjest oblikuje i izoštrava. Stoga kad moramo odlučiti hoćemo li u određenoj prigodi piti alkohol, možemo si postaviti pitanja kao  što su: O kakvoj se prigodi radi? Postoji li vjerojatnost da će druženje izmaknuti kontroli i pretvoriti se u raskalašenu zabavu? Čemu sam ja osobno sklon? Imam li jaku želju za alkoholom, jesam li ovisan o njemu i pijem li ga kako bi utjecao na moje raspoloženje i ponašanje? Mogu li se svladati kako ne bih popio previše? Dok razmišljamo o biblijskim načelima i pitanjima koja nam se u vezi s njima javljaju, trebali bismo se moliti Jehovi da nas usmjerava. (Pročitaj Psalam 139:23, 24.) Na taj način pozivamo Jehovu da nas vodi svojim svetim duhom. Isto tako, svoju savjest usklađujemo s Božjim načelima. No postoji još jedan faktor koji bismo prilikom donošenja odluka trebali uzeti u obzir.

12, 13. Zašto se savjest kršćana možda razlikuje i kako bismo trebali reagirati na takve razlike?

¹² Možda ćeš se ponekad iznenaditi kad vidiš koliko se savjest jednog kršćanina može razlikovati od savjesti drugoga. Možda jedan smatra da je neki postupak ili običaj pogrešan dok se drugome on sviđa i u njemu ne vidi ništa neispravno. Kad je riječ o pijenju alkohola u društvu, netko će s užitkom navečer popiti piće u opuštenoj atmosferi s prijateljima, dok će netko drugi to smatrati neprimjerenim. Zašto postoje takve razlike u stavovima i kako bi one trebale utjecati na naše odluke?

¹³ Ljudi se iz mnogih razloga razlikuju jedni od drugih. Okolnosti u kojima su odrasli mogu biti posve različite. Naprimjer, neki su se u prošlosti morali boriti s nekom slabošću, možda i ne baš uvijek uspješno, i to ih opterećuje (1. Kraljevima 8:38, 39). Kad je u pitanju alkohol, takvi će pojedinci vjerojatno biti naročito osjetljivi. Ako takva osoba dođe u tvoj dom, možda će je savjest  s pravom potaknuti da odbije ponuđeno piće. Trebaš li se zbog toga uvrijediti? Trebaš li je uporno nuditi? Ne. Bez obzira na to jesu li ti poznati njeni razlozi — o kojima ona možda u takvom okruženju ne želi govoriti — bratska ljubav potaknut će te da budeš obziran.

14, 15. U čemu su se razlikovale reakcije savjesti članova kršćanske skupštine u 1. stoljeću i što je Pavao preporučio?

¹⁴ U 1. stoljeću apostol Pavao uvidio je da savjest kršćana često različito reagira. U to je vrijeme neke kršćane opterećivala savjest zbog hrane koja je bila žrtvovana idolima, a kasnije se prodavala na tržnici (1. Korinćanima 10:25). Pavlu je savjest dozvoljavala da jede takvu hranu. Za njega su idoli bili nešto posve bezvrijedno i nije smatrao da ta hrana, koju je stvorio Jehova, pripada njima. No Pavao je uviđao da drugi nisu gledali na to jednako kao on. Možda su neki od njih prije nego što su postali kršćani bili duboko upleteni u idolopoklonstvo, pa su sada sve što je imalo ikakve veze s idolopoklonstvom smatrali neispravnim. Kako je Pavao riješio takvu situaciju?

¹⁵ On je rekao: “Mi jaki moramo nositi slabosti nejakih, a ne ugađati sebi. Jer ni Krist nije ugađao sebi” (Rimljanima 15:1, 3). Pavao je zaključio da nam, kao i Kristu, dobrobit naše braće treba biti važnija od vlastite. Kad je u jednom drugom kontekstu govorio o istoj temi, rekao je da radije uopće neće jesti mesa nego da navede na spoticanje ijednu od dragocjenih ovaca za koje je Krist dao svoj život. (Pročitaj 1. Korinćanima 8:13; 10:23, 24, 31-33.)

16. Zašto oni koji imaju osjetljiviju savjest ne bi smjeli osuđivati one čija se savjest razlikuje od njihove?

¹⁶ S druge strane, oni koji imaju osjetljiviju savjest ne bi smjeli kritizirati druge i zahtijevati da se svi slože s njihovim mišljenjem o pitanjima koja su stvar savjesti.  (Pročitaj Rimljanima 14:10.) Savjest bi zapravo trebala služiti kao sudac naših vlastitih postupaka, a ne kao dozvola da osuđujemo druge. Sjeti se Isusovih riječi: “Ne sudite, da vam se ne sudi” (Matej 7:1). Nitko u skupštini ne bi smio stvarati sporove o pitanjima koja su stvar savjesti. Umjesto toga, nastojmo jačati ljubav i jedinstvo u skupštini te izgrađivati, a ne, takoreći, razarati jedni druge (Rimljanima 14:19).

17. Kakvu savjest danas imaju mnogi?

¹⁷ Apostol Petar je napisao: “Sačuvajte čistu savjest” (1. Petrova 3:16). Savjest koja je čista pred Jehovom pravo je blago. Takva savjest nije poput savjesti mnogih  današnjih ljudi. Pavao je govorio o ljudima koji imaju “otupjelu savjest”. Isti bi se izraz mogao prevesti i “kojima je savjest opečaćena usijanim željezom” (1. Timoteju 4:2; bilješka). Tkivo opečeno usijanim željezom gubi svaki osjet. Mnogi imaju savjest koja je praktički mrtva — toliko je otupjela i neosjetljiva da više ne šalje nikakva upozorenja, ne buni se niti izaziva osjećaj srama ili krivnje zbog neispravnog postupka. Mnogi danas bezbrižno ignoriraju osjećaj krivnje.

18, 19. (a) Koju korisnu ulogu može imati osjećaj krivnje ili srama? (b) Što možemo učiniti ako nas savjest i dalje osuđuje zbog grijeha za koje smo se pokajali?

¹⁸ Ustvari, savjest nam putem osjećaja krivnje može davati do znanja da smo pogriješili. Kad taj osjećaj  potakne grešnika da se pokaje, i najteži grijesi mogu biti oprošteni. Primjerice, kralj David je napravio težak grijeh, no bilo mu je oprošteno, i to ponajviše zato što se iskreno pokajao. Zamrzio je postupke koje je učinio te se kasnije odlučno držao Jehovinih zakona i zbog toga je osobno iskusio koliko je Jehova “dobar i spreman oprostiti” (Psalam 51:1-19; 86:5). No što ako snažni osjećaji krivnje i srama potraju i nakon što smo se pokajali?

¹⁹ Ponekad savjest može biti pretjerano kritična te nas opterećivati osjećajem krivnje još dugo nakon što takvi osjećaji ispune svoju svrhu. U tom slučaju moramo uvjeriti svoje srce koje nas uporno osuđuje da je Jehova “veći od našega srca” i osjećaja. Moramo s uvjerenjem prihvatiti njegovu ljubav i oproštenje, jednako kao što drugima pomažemo da ih prihvate. (Pročitaj 1. Ivanovu 3:19, 20.) S druge strane, očišćena savjest donosi unutarnji mir, spokoj i duboku radost koja je rijetka u ovom svijetu. Mnogi koji su počinili težak grijeh osjetili su to silno olakšanje i danas služe Jehovi čiste savjesti (1. Korinćanima 6:11).

20, 21. (a) U čemu će ti pomoći ova knjiga? (b) Kakvu su slobodu dobili kršćani, no kako bi je trebali koristiti?

²⁰ Cilj ove knjige jest pomoći ti da pronađeš takvu radost i da sačuvaš čistu savjest sve do kraja ovih mučnih posljednjih dana Sotoninog svijeta. Naravno, u njoj nisu navedene sve biblijske zapovijedi i načela o kojima bi trebao razmišljati i koje bi trebao primjenjivati u različitim situacijama na koje nailaziš u svakodnevnom životu. Osim toga, kad su u pitanju odluke savjesti, nemoj očekivati da će stvari uvijek biti crne ili bijele i da ćeš moći pronaći jasno pravilo za njih. Svrha ove knjige je pomoći ti da oblikuješ i izoštriš svoju savjest učeći kako  primjenjivati Božju Riječ u svom svakodnevnom životu. Za razliku od Mojsijevog zakona, “zakon Kristov” poziva one koji ga se drže da više postupaju po svojoj savjesti i po načelima nego po pisanim pravilima (Galaćanima 6:2). Dakle, Jehova je kršćanima dao veliku slobodu. No njegova nas Riječ opominje da nikad tu slobodu ne koristimo kao “pokrivalo za zloću” (1. Petrova 2:16). Naprotiv, ta nam sloboda pruža izvrsnu priliku da mu dokažemo svoju ljubav.

²¹ Budeš li uz molitvu razmišljao kako možeš na najbolji način primjenjivati biblijska načela i zatim svoje odluke provodio u djelo, nastavit ćeš životno važan proces koji je započeo onda kada si upoznao Jehovu. Tvoja “moć zapažanja iskustvom će se uvježbavati” (Hebrejima 5:14). Biblijski oblikovana savjest bit će ti velika pomoć u svakodnevnom životu. Poput kompasa koji usmjerava putnika, pomagat će ti da donosiš odluke koje su ugodne tvom nebeskom Ocu. To će ti sigurno pomoći da se održiš u Božjoj ljubavi.