Kako možemo znati da li doista postoji takva duhovna osoba?

Biblija nam pruža glavne dokaze o njenom postojanju. U njoj se ta duhovna osoba često spominje po imenu (52 puta kao Sotona, a 33 puta kao Đavo). U Bibliji je zabilježeno i svjedočanstvo jednog svjedoka koji je vidio Sotonu. Tko je taj svjedok? To je Isus Krist, koji je prije svog dolaska na Zemlju živio na nebu. On je to zlo stvorenje često spominjao po imenu (Luka 22:31; 10:18; Mat. 25:41).

Ono što Biblija govori o Sotoni Đavlu logično je. Zlo koje pogađa ljudski rod daleko nadmašuje zloću ljudi koji ga čine. Biblijsko objašnjenje o Sotoninom porijeklu i njegovom djelovanju otkriva zašto među ljudima već tisućama godina vlada mržnja, nasilje i ratovi i zašto se danas ljudski rod nalazi na rubu uništenja premda većina ljudi želi živjeti u miru.

 Kad ne bi postojao Đavo, ljudi ne bi imali nikakve dugoročne koristi od prihvaćanja onoga što Biblija govori o njemu. No često se od osoba koje su se nekada bavile nekim oblikom okultizma ili su pripadale raznim spiritističkim grupama može čuti da su ih u to vrijeme uvelike uznemiravali “glasovi” koji su dolazili iz nevidljivog izvora, da su ih opsjedale nadljudske sile i tako dalje. No osjetile su pravo olakšanje kad su saznale što Biblija uči o Sotoni i njegovim demonima te kad su primijenile biblijski savjet da se prestanu baviti spiritizmom i kad su u molitvi počele tražiti Jehovinu pomoć. (Vidi stranice 333-338, pod temom “Spiritizam”.)

Vjerovati u postojanje Sotone ne znači zamišljati ga kao nekakvo stvorenje s rogovima, šiljatim repom i vilama, koje peče ljude u paklenoj vatri. Biblija tako ne opisuje Sotonu. Takav je opis plod mašte srednjovjekovnih umjetnika koji su bili pod utjecajem grčke mitologije, u kojoj je slično prikazan bog Pan, i spjeva Pakao talijanskog pjesnika Dantea Alighieria. Biblija ne naučava da postoji paklena vatra, nego jasno kaže da “mrtvi nisu svjesni ničega” (Prop. 9:5).

Je li Sotona samo zlo u ljudima?

U Jobu 1:6-12 i 2:1-7 zapisani su razgovori između Jehove Boga i Sotone. Kad bi Sotona bio zlo u nekoj osobi, to bi u ovom slučaju značilo da je zlo u Jehovi. No to je u čistoj suprotnosti sa svime što nam Biblija govori o Jehovi, naime da “nema u njemu nepravde” (Psal. 92:15; Otkr. 4:8). Zanimljivo je primijetiti da se u hebrejskom tekstu izvještaja o Jobu koristi izraz hasSatan. Određeni član upotrijebljen u hebrejskom jeziku pokazuje da se izrazom “Sotona” misli na točno određenu osobu koja se snažno protivi Bogu. (Vidi i Zahariju 3:1, 2 i bilješku uz prvi redak.)

Luka 4:1-13 izvještava da je Đavo nastojao navesti Isusa da izvrši njegovu volju. U biblijskom je izvještaju zapisano što je rekao Đavo i što mu je nato odgovorio Isus. Je li Isusa iskušavalo zlo u njemu samom? Takvo gledište ne slaže se s Biblijom, koja kaže da je Isus bio bez grijeha (Hebr. 7:26; 1. Petr. 2:22). Premda se u Ivanu  6:70 koristi grčka riječ diábolós kako bi se opisalo zlo koje se razvilo u Judi Iskariotu, u Luki 4:3 koristi se izraz ho diábolós, odnosno upotrebljava se određeni član ho ispred imenice, čime se ukazuje na točno određenu osobu.

Je li optuživanje Đavla samo pokušaj ljudi da izbjegnu odgovornost za zlo koje se događa?

Neki ljudi krive Đavla za ono što su sami skrivili. No Biblija kaže da su za zlo koje snalazi ljude često velikim dijelom odgovorni drugi ljudi ili pak oni sami, jer osjećaju loše posljedice vlastitih postupaka (Prop. 8:9; Gal. 6:7). Međutim, Biblija nas upozorava na postojanje nadljudskog neprijatelja i upoznaje nas s raznim spletkama kojima on nanosi silnu bol ljudskom rodu. Ona objašnjava kako se možemo osloboditi njegovog utjecaja.

Kako je nastao Sotona?

Sva su Jehovina djela savršena — on ne uzrokuje nepravdu, pa stoga nije stvorio nijedno zlo stvorenje (5. Mojs. 32:4; Psal. 5:4). Stvorenje koje je postalo Sotona zapravo je u početku bilo savršeni Božji duhovni sin. Kad je Isus rekao da Đavo “nije ostao postojan u istini”, dao je do znanja da je Đavo nekada bio “u istini” (Ivan 8:44). No poput svih Božjih razumnih stvorenja, i taj je duhovni sin imao slobodnu volju. Zloupotrijebio je slobodu izbora i uzoholio se te je počeo čeznuti za tim da se njemu iskazuje štovanje koje je pripadalo jedino Bogu. Stoga je naveo Adama i Evu da slušaju njega, a ne Boga. Zbog svojih je postupaka postao Sotona, a taj naziv dolazi od hebrejske riječi koja znači “protivnik” (Jak. 1:14, 15; vidi i stranicu 108, pod temom “Grijeh”).

Zašto Bog nije uništio Sotonu odmah nakon što se on pobunio?

Sotona je otvorio dva važna sporna pitanja: (1) Ispravnost i pravovaljanost Jehovinog načina vladanja. Je li Jehova uskratio ljudima slobodu koja bi pridonijela njihovoj sreći? Je li istina da ljudi mogu sretno i vječno  živjeti samo ako su poslušni Bogu? Je li Jehova bio nepošten kad je dao zakon kojim je odredio da neposlušnost vodi u smrt? (1. Mojs. 2:16, 17; 3:3-5). Dakle, ima li Jehova pravo vladati? (2) Vjernost Jehovi svih razumnih stvorenja. Kad su Adam i Eva zgriješili, pojavilo se pitanje: Jesu li Jehovi njegovi sluge poslušni iz ljubavi ili će svi napustiti Boga i poći za Sotonom? Spor oko ovog posljednjeg pitanja Sotona je dodatno zaoštrio u Jobovo vrijeme (1. Mojs. 3:6; Job 1:8-11; 2:3-5; vidi i Luku 22:31). Na ta pitanja nije se moglo odgovoriti jednostavno tako da se buntovnici pogube.

Bog sebi nije morao ništa dokazivati. No da se takvim pitanjima više nikada ne bi narušio mir i dobrobit svih stvorenja u svemiru, Jehova je dao dovoljno vremena da se dobiju savršeno jasni odgovori na njih. Nakon nekog vremena Adam i Eva umrli su zbog svoje neposlušnosti Bogu (1. Mojs. 5:5). No sporna pitanja time nisu bila riješena. Stoga je Bog dopustio i Sotoni i ljudima da isprobaju svaki oblik vladavine kojeg su se dosjetili. Međutim, nijedan nije ljudima donio trajnu sreću. Bog je ljudima dopustio da idu do krajnjih granica zanemarujući u svom životu njegova pravedna mjerila ponašanja. Posljedice takvog načina života dovoljno govore za sebe. Obistinilo se ono što kaže Biblija: “Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim” (Jer. 10:23). Bog je istovremeno svojim slugama dao priliku da djelima dokažu jesu li mu vjerni i poslušni iz ljubavi, i to usprkos Sotoninom zavođenju i progonstvu koje je poticao. Jehova opominje svoje sluge: “Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce, da mogu odgovoriti onome koji mi se ruga” (Izr. 27:11). Oni koji su mu vjerni već sada dobivaju velike blagoslove, a u budućnosti se mogu nadati vječnom životu kao savršeni ljudi. Svoj će život posvetiti vršenju Jehovine volje jer ga istinski ljube zbog njegove osobnosti i postupaka.

Koliko značajnu ulogu igra Sotona u današnjem svijetu?

Isus Krist je za njega rekao da je “vladar svijeta”, kojega ljudski rod, općenito govoreći, sluša tako što na njegov  poticaj zanemaruje Božje zahtjeve (Ivan 14:30; Efež. 2:2). Biblija za njega kaže i da je “bog ovoga svijeta”, kojega u svojim vjerskim obredima štuju ljudi koji pripadaju ovom svijetu (2. Kor. 4:4; 1. Kor. 10:20).

Nastojeći iskušati Isusa Krista, Đavo ga je “odveo na visinu i pokazao mu odjednom sva kraljevstva svijeta. I Đavo mu je rekao: ‘Dat ću ti vlast nad svima njima i slavu njihovu, jer je meni predana i dajem je kome hoću. Ako mi se, dakle, pokloniš, sva će vlast biti tvoja’” (Luka 4:5-7). U Otkrivenju 13:1, 2 saznajemo da je Sotona dao ‘moć, prijestolje i vlast veliku’ svjetskom političkom sustavu. Danijel 10:13, 20 otkriva nam da je Sotona postavio demonske knezove nad glavnim zemaljskim kraljevstvima. U Efežanima 6:12 o njima se govori kao o ‘vrhovništvima, vlastima, svjetskim vladarima ove tame, zlim duhovnim silama na nebesima’.

Stoga ne čudi da u 1. Ivanovoj 5:19 stoji: “Cijeli je svijet pod vlašću Zloga.” No ta je vlast ograničenog vijeka i postoji samo zato što to dopušta Jehova, Svemogući Bog.

Dokle će Sotoni biti dopušteno da zavodi ljudski rod?

Dokaze da živimo u posljednjim danima Sotoninog zlog svijeta možeš pronaći na stranicama 68-71, pod temom “Datiranje” i u temi “Posljednji dani”.

Kako će svijet biti oslobođen Sotoninog zlog utjecaja simbolično je opisano sljedećim riječima: “Vidio sam jednog anđela kako silazi s neba s ključem od bezdana i velikim lancem u ruci. I uhvatio je zmaja, prazmiju, koji je Đavo i Sotona, i svezao ga na tisuću godina. I bacio ga je u bezdan, koji je nad njim zaključao i zapečatio, da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga treba biti nakratko odvezan” (Otkr. 20:1-3). Što će se zatim dogoditi? “Đavo, koji ih je zavodio, bio je bačen u jezero ognjeno i sumporno” (Otkr. 20:10). Što to znači? U Otkrivenju 21:8 nalazimo odgovor: “Ono [jezero] predstavlja drugu smrt.” Sotona će zauvijek nestati!

 Znači li to što će Sotona biti ‘bačen u bezdan’ da će tisuću godina biti zatočen na opustjeloj Zemlji na kojoj neće biti nikoga koga bi mogao iskušavati?

Neki smatraju da Otkrivenje 20:3 (citirano u prethodnom odlomku) podupire tu tvrdnju. Oni kažu da “bezdan” predstavlja opustošenu Zemlju. No je li to točno? Otkrivenje 12:7-9, 12 govori o tome da će prije bacanja u bezdan Sotona biti “zbačen” s neba na Zemlju i da će ondje ljudima nanositi strašne nevolje. Dakle, kad se u Otkrivenju 20:3 kaže da je Sotona ‘bačen u bezdan’, to sigurno ne znači da je naprosto ostao ondje gdje je dotad bio — na Zemlji, ali ipak nevidljiv. On će biti uklonjen daleko odatle “da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina”. Zanimljivo je primijetiti da Otkrivenje 20:3 kaže da će nakon tisuću godina iz bezdana biti pušten Sotona, a ne narodi. Kad Sotona bude pušten, ljudi koji su prije sačinjavali te narode već će biti ondje.

Neki to vjerovanje dokazuju Izaijom 24:1-6 i Jeremijom 4:23-29. Ondje stoji: “Evo, Jehova prazni zemlju i pustoši je. (...) Zemlja će se isprazniti i opljačkati, jer je tako rekao Jehova.” “Vidio sam zemlju, i gle, bila je prazna i pusta. (...) Vidio sam, i gle, nije bilo čovjeka. (...) Jer ovako kaže Jehova: ‘Cijela će zemlja biti u pustoš pretvorena. (...) Svi su gradovi napušteni, nitko ne živi u njima.’” Što znače ta proročanstva? Prvi su se put ispunila na Jeruzalemu i Judi. Izvršavajući Jehovinu osudu, Babilonci su osvojili zemlju. Na koncu je sva zemlja ostala opustošena i bez stanovnika. (Vidi Jeremiju 36:29.) No Bog tada nije uklonio stanovništvo s cijelog planeta, a neće to učiniti ni sada. (Vidi stranice 415-418, pod temom “Zemlja” i temu “Nebo”.) Međutim, on će potpuno uništiti crkve kršćanstva, suvremenu kopiju nevjernog Jeruzalema — koje svojim nesvetim postupcima sramote Božje ime — kao i sve ostale dijelove Sotonine vidljive organizacije.

Umjesto da bude pusta, tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine, dok Sotona bude u bezdanu, cijela će Zemlja postati raj. (Vidi temu “Raj”.)