OVAKVA razmišljanja muče mnoge mlade. Zašto? Masturbacija je jako raširena. Navodno oko 97 posto muškaraca i više od 90 posto žena je masturbiralo do svoje 21. godine. Nadalje, smatra se da je ovaj običaj kriv za sve vrste bolesti — od bradavica i crvenih očnih kapaka do epilepsije i duševnih bolesti.

 Medicinski istraživači 20. stoljeća više ne postavljaju takve alarmantne tvrdnje. Da, liječnici danas ne vjeruju da je bilo koja tjelesna bolest izazvana masturbacijom. Istraživači William Masters i Virginia Johnson dodaju da “ne postoji potvrđen medicinski dokaz da masturbacija, bez obzira na učestalost, dovodi do duševne bolesti”. Unatoč tome, postoje druge štetne posljedice! A mnogi mladi kršćani su zbog te prakse s pravom zabrinuti. “Kad bih popustio [porivu], imao sam osjećaj da razočaravam Jehovu Boga”, pisao je jedan mladić. “Ponekad sam bio jako deprimiran.”

Ali, što je masturbacija? Koliko je ozbiljna? I zašto je tolikom broju mladih teško prekinuti s tom navikom?

Masturbacija je hotimično samonadraživanje da bi se postiglo spolno uzbuđenje. U cvijetu mladosti spolni nagon postaje vrlo jak. Izlučuju se visoko djelotvorni hormoni koji djeluju na organe za razmnožavanje. Mlada osoba postaje svjesna da ti organi mogu izazvati osjećaje užitka. Ponekad se mlada osoba može spolno uzbuditi, čak ako nije ni pomislila na seks.

Naprimjer, napetosti uslijed briga, strahova ili razočaranja mogu kod dječakâ utjecati na njihov osjetljivi živčani sustav i izazvati spolno uzbuđenje. Nakupljanje sjemene tekućine može opet prouzročiti da se dječak probudi spolno uzbuđen. Ili može dovesti do polucije, noćnog izljeva sjemena, što je obično popraćeno erotskim snom. Slično tome, neke djevojke se mogu ponekad osjećati spolno uzbuđene bez svoje volje. Mnoge djevojke imaju pojačan spolni poriv neposredno prije ili nakon menstruacije.

Takvo uzbuđenje je normalna reakcija mladoga tijela, zbog koje se ne treba zabrinjavati. Takvi osjećaji, čak ako su vrlo jaki, nemaju nikakve veze s masturbacijom,  budući da su uglavnom nehotični. Dok odrastaš, intenzitet ovih novih osjećaja će se smanjivati.

No, radoznalost i čar novoga navode mnoge mlade da svoje spolne organe hotimično nadražuju ili da se s njima igraju.

Biblija, naprimjer, opisuje mladića koji susreće nemoralnu ženu. Ona ga poljubi i kaže: “Hajde (...) da se radujemo užicima ljubavi.” Što se događa zatim? “I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu” (Izreke 7:7-22, Stvarnost). Očito, strasti ovog mladića nisu bile izazvane samo njegovim hormonima, nego onim što je vidio i čuo.

Slično tome, jedan mladić priznaje: ‘Korijen čitavog mog problema s masturbacijom svodio se na ono što sam uzimao u svoje misli. Gledao sam televizijske emisije u kojima se pojavljivao nemoral, a na kablovskoj televiziji sam nekoliko puta gledao emisije koje su prikazivale golotinju. Takve scene su tako sablažnjujuće da ostavljaju trajan utisak. Opet bi mi dolazile na um, pružajući mentalno gorivo koje je bilo potrebno za masturbaciju.’

Da, ono što netko čita, gleda i sluša, kao i ono o čemu razgovara ili razmišlja, često dovodi do masturbacije. Jedna 25-godišnja žena je priznala: “Izgledalo mi je kao da jednostavno ne mogu prestati s tom navikom. Doduše, čitala sam ljubavne romane, što je pridonijelo mom problemu.”

Iskustvo ove mlade žene otkriva bez sumnje odlučujući razlog zbog kojeg je tako teško prekinuti s tom  navikom. Ona nastavlja: “Obično sam masturbirala da bih se oslobodila pritiska, napetosti ili uznemirenosti. Taj trenutni užitak bio je poput pića za alkoholičara, koji pije da bi smirio živce.”

Istraživači Suzanne i Irving Sarnoff pišu: “Kod nekih ljudi masturbacija može postati navikom kojoj se okreću da bi našli utjehu, kad god dožive neuspjeh ili kad su zbog nečeg zabrinuti. Međutim, drugi će postupiti tako samo povremeno, kad su pod iznenadnim emocionalnim stresom.” Drugi opet na sličan način traže u tome utočište kad su uzrujani, potišteni, usamljeni ili kad stoje pod velikim pritiscima; to postaje “sredstvo za smirenje” koje rastjeruje njihove probleme.

Jedan mladić je pitao: “Je li masturbacija neoprostiv grijeh?” U Bibliji se masturbacija uopće ne spominje. * U biblijska vremena je taj običaj bio uobičajen u svijetu gdje se govorio grčki, a postojalo je nekoliko grčkih riječi koje su opisivale taj običaj. No, niti jedan takav izraz se ne spominje u Bibliji.

Znači li to da masturbacija nije štetna, budući da se u Bibliji direktno ne osuđuje? Ni u kom slučaju! Iako nije stavljena u isti rang s tako teškim grijesima kao što je blud, masturbacija je sigurno nečista navika (Efežanima 4:19). Načela Božje Riječi pokazuju da je za ‘tvoje dobro’ da se odlučno odupreš ovoj nečistoj navici (Izaija 48:17, St).

“Usmrtite, stoga, udove svoga tijela”, potiče Biblija, “koji su (...) u vezi sa (...) spolnom pohotom” (Kološanima 3:5, New World Translation). Izraz ‘spolna pohota’ ne odnosi se na normalne spolne osjećaje, nego na nekontroliranu strast. Ta ‘spolna pohota’ može dovesti do teškog nemorala, kakav opisuje Pavao u Rimljanima 1:26, 27.

Ali, zar masturbacija ne ‘usmrćuje’ takve požude? Ne, baš suprotno. Jedan mladić je priznao: “Kad netko masturbira, misli mu počivaju na pogrešnim željama, što samo pojačava zahtjev za tim.” Često se osjećaj užitka povećava nemoralnim maštanjima (Matej 5:27, 28). Ako nastane povoljna prilika, netko bi lako mogao upasti u nemoral. To se dogodilo jednom mladiću koji priznaje: “Mislio sam da se masturbacijom mogu osloboditi napetosti, a da se ne upuštam s nekom djevojkom. Međutim, razvila se neodoljiva želja da to ipak učinim.” Počinio je blud. Nije iznenađujuće što je studija u jednoj zemlji pokazala da većina adolescenata koji masturbiraju također počini blud. Oni premašuju za 50 posto one koji još nisu imali odnose!

Masturbacija također usađuje neke stavove koji duševno kvare. (Usporedi 2. Korinćanima 11:3.) Dok masturbira, osoba je uronjena u svoja tjelesna uzbuđenja — potpuno je usredotočena na sebe. Seks postaje odvojen od ljubavi i degradiran je na refleks koji smanjuje napetost. Ali, Bog je namjeravao da se spolne želje zadovoljavaju u spolnim odnosima — izrazom  ljubavi između muškarca i njegove žene (Priče Salamunove 5:15-19).

Netko tko masturbira također naginje da osobe suprotnog spola smatra samo seksualnim objektima — sredstvima spolnog zadovoljenja. Masturbacijom prouzročeni pogrešni stavovi mogu, dakle, uprljati nečiji ‘duh’, ili prevladavajuće duševno naginjanje. U nekim slučajevima problemi izazvani masturbacijom ostaju čak i nakon vjenčanja! S dobrim razlogom nas Božja Riječ potiče: “Očistimo se od svake prljavštine tijela i duha” (2. Korinćanima 7:1, NW).

Mnogi mladi povremeno popuštaju toj lošoj navici, iako su je najvećim dijelom već prevladali. Nasreću, Bog je jako milostiv. “Jer si ti, Jehova, dobar i spreman oprostiti”, rekao je psalmist (Psalam 86:5, NW). Kad neki kršćanin podlegne masturbaciji, njegovo ga vlastito srce često osuđuje. Međutim, Biblija kaže da je “Bog veći od našeg srca i zna sve” (1. Ivanova 3:20, NW). Bog ne gleda samo na naše grijehe. Njegovo ogromno znanje mu omogućava da s puno suosjećanja usliši naša ozbiljna preklinjanja za oproštenje. Kao što je jedna mlada žena pisala: “U određenoj mjeri sam se osjećala krivom, ali spoznaja da je Jehova Bog pun ljubavi i da može vidjeti moje srce i znati sva moja  nastojanja i namjere čuva me da ne budem previše potištena kad ponekad zakažem.” Ako se boriš protiv poriva da masturbiraš, vjerojatno nećeš počiniti težak grijeh bluda.

U izdanju Kule stražare od 1. septembra 1959. (engl.) stajalo je: “Možda se mnogo puta spotičemo i padamo u nekoj lošoj navici koja je dublje zagrezla u naš prijašnji način života nego što smo mislili. (...) Nemoj očajavati. Nemoj zaključiti da si počinio neoprostiv grijeh. Sotona želi da upravo tako zaključuješ. Činjenica da si u svojoj nutrini ožalošćen i uznemiren sama je po sebi dokaz da nisi otišao predaleko. Nikad se nemoj umoriti ponizno i ozbiljno se obraćati Bogu, tražeći njegovo oproštenje, očišćenje i pomoć. Pođi k njemu kao što dijete ide svom ocu kad je u nevolji, bez obzira koliko puta zbog iste slabosti, i Jehova će ti milostivo pružiti pomoć zbog svoje nezaslužene dobrohotnosti i, ako si iskren, poklonit će ti spoznaju da ti je savjest očišćena.”

Kako se može postići takva ‘očišćena savjest’?