SVI trebaju prijatelje — nekoga s kim se mogu opustiti i na koga se mogu osloniti kad nastupe problemi. Isus je imao prijatelje i volio se družiti s njima (Ivan 15:15). Kad je umirao na mučeničkom stupu, njegov blizak prijatelj Ivan, “učenik kojega je naročito ljubio”, bio je blizu njega (Ivan 19:25-27; 21:20). I ti trebaš takve prijatelje — ljude koji će biti uz tebe i u dobru i zlu!

Možda misliš da si u školi pronašao takve prijatelje — jednog ili dva vršnjaka iz razreda s kojima se odlično slažeš. Zanimaju vas slične stvari i imate o čemu razgovarati. Ti ih nikada ne bi svrstao u “loše društvo” (1. Korinćanima 15:33). Ana kaže: “Viđaš ih skoro svaki dan. S njima se osjećaš ugodno. To je drugačije nego kad si s kršćanskom braćom i sestrama, jer u njihovom društvu ponekad imaš osjećaj da trebaš više paziti kako se ponašaš. U školi možeš biti opušten.” Osim toga, možda razmišljaš slično kao Jasna, koja kaže: “Htjela sam da moji prijatelji iz škole vide da Jehovini svjedoci nisu toliko različiti koliko to neki misle, htjela sam im pokazati da smo normalni.” Jesu li to opravdani razlozi da postaneš blizak prijatelj s nekim iz škole?

Pogledajmo što se dogodilo Mariji, koju smo spomenuli na početku. Budući da je po prirodi vrlo društvena, lako je stjecala prijatelje, no bilo joj je teško odrediti granicu do koje se može s njima družiti. Ona priznaje: “Bilo mi je drago  kad sam vidjela da sam simpatična i curama i dečkima. No zbog toga me svijet sve više privlačio i osjećala sam se kao da tonem u živi pijesak.” Jasna je doživjela nešto slično. Ona kaže: “Stavovi mojih prijatelja utjecali su na mene. Počela sam se ponašati kao oni.”

Takav ishod događaja ne iznenađuje. Uostalom, da bi s nekim bio blizak prijatelj, trebate imati slične interese i mjerila vrijednosti. Ako želiš biti blizak prijatelj s osobama koje se ne drže biblijskih vjerovanja i mjerila, druženje s njima sigurno će utjecati na tvoje ponašanje (Mudre izreke 13:20). Apostol Pavao je s razlogom napisao: “Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima” (2. Korinćanima 6:14).

Znače li Pavlove riječi da trebaš izbjegavati vršnjake iz razreda i biti nepristupačan? Ne znače! Da bi izvršili svoj zadatak da “načine učenike od ljudi iz svih naroda”, kršćani se trebaju znati ophoditi s ljudima svih rasa, religija i kultura (Matej 28:19).

U tome je apostol Pavao bio odličan primjer. Znao je razgovarati sa svima, premda nije dijelio njihova vjerska uvjerenja (1. Korinćanima 9:22, 23). I ti možeš oponašati njegov primjer. Budi srdačan  sa svojim vršnjacima. Održavaj s njima dobru komunikaciju. Međutim, nemoj dopustiti da te svlada želja da im se prilagodiš svojim govorom i ponašanjem. Umjesto toga im na lijep način što prije objasni zašto želiš živjeti po biblijskim moralnim mjerilima (2. Timoteju 2:25).

Istina, bit ćeš drugačiji od ostalih, a to nije uvijek lako (Ivan 15:19). No zašto na to ne bi gledao na sljedeći način: Kad bi se nalazio u čamcu za spašavanje, okružen ljudima koji u vodi bespomoćno čekaju pomoć, kako bi im mogao najbolje pomoći? Da li tako da napustiš čamac i skočiš k njima? Nipošto!

 Slično tome, u školi si okružen ljudima koji nemaju zaštitu kakvu imaju osobe koje su Jehovini prijatelji (Psalam 121:2-8). Ako bi zanemario Jehovina mjerila samo zato da budeš bliskiji s društvom iz škole, samo bi ugrozio svoje duhovno zdravlje i sreću (Efežanima 4:14, 15; Jakov 4:4). Bilo bi puno bolje da im pokažeš kako mogu služiti Jehovi, te im tako pomogneš da ti se, slikovito govoreći, pridruže u čamcu za spašavanje. Doista, postoji li bolji način da se pokažeš kao pravi prijatelj?