Idi na sadržaj

Idi na kazalo

125. POGLAVLJE

Na mučeničkom stupu

Na mučeničkom stupu

OSIM Isusa, vojnici su na pogubljenje vodili i dvojicu razbojnika. Povorka se zaustavila nedaleko od grada, na mjestu zvanom Golgota, odnosno Lubanja.

Ondje su im svukli haljine i ponudili vino pomiješano s opojnom smirnom, koje je služilo za ublažavanje bolova. To su vino vjerojatno pripremale žene iz Jeruzalema, a Rimljani nisu branili da ga se daje kažnjenicima koje su pribijali na stup. Međutim, kad ga je okusio, Isus ga nije htio popiti. Zašto? Očito je želio ostati posve priseban tijekom najtežeg ispita svoje vjere.

Vojnici su ga položili na stup tako da su mu ruke bile iznad glave. Zatim su mu u ruke i stopala zabili velike čavle. Isus se zasigurno izvijao od boli dok su mu čavli prodirali kroz meso. A kad su podigli stup, bol je postala nesnosna jer su mu čavli pod težinom tijela razdirali rane. No Isus nije prijetio rimskim vojnicima, već se molio za njih. Rekao je: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!”

Pilat je na stup postavio natpis na kojem je stajalo: “Isus Nazarećanin, kralj židovski.” Po svemu sudeći, to je napisao iz poštovanja prema Isusu, ali i zato što je osjećao gnušanje prema židovskim svećenicima koji su ga primorali da Isusa osudi na smrt. Kako bi svi mogli pročitati natpis, dao ga je napisati na tri jezika — na hebrejskom, na latinskom, koji je bio službeni jezik Rimskog Carstva, i na grčkom, kojim se služio puk.

Svećenički glavari, a među njima i Kajfa i Ana, bili su ogorčeni što je Pilat takvom titulom Isusu iskazao čast. To im je pokvarilo veselje. Stoga su prigovorili: “Nemoj pisati: ‘Kralj židovski’, nego da je on rekao: ‘Ja sam kralj židovski.’” Ljutit zbog toga što je svećenicima dopustio da se poigraju njime, Pilat im je s prezirom odvratio: “Što sam napisao, napisao sam!”

Potom su se svećenici zajedno s mnoštvom ljudi okupili na mjestu pogubljenja te su počeli osporavati ono što je stajalo na natpisu. Ponovili su lažne optužbe protiv Isusa koje su bile iznesene pred Sudbenim vijećem. Stoga ne čudi što su ga prolaznici stali vrijeđati i podrugljivo odmahivati glavom govoreći: “Ti koji razvaljuješ hram i gradiš ga za tri dana, spasi sam sebe! Ako si sin Božji, siđi sa stupa!”

Tom su se izrugivanju pridružili svećenički glavari i njihovi pristaše. Govorili su: “Druge je spasio, a sebe ne može spasiti! On je kralj Izraelov! Neka sada siđe sa stupa i povjerovat ćemo u njega! Uzdao se u Boga, pa neka ga on sad izbavi ako mu je drag! Jer rekao je: ‘Ja sam Sin Božji.’”

Povodeći se za mnoštvom, i vojnici su ga počeli ismijavati. Nudili su mu uskislo vino, možda tako što su ga prinijeli njegovim osušenim ustima, ali mu nisu dali da pije. “Ako si kralj židovski, spasi sam sebe!” zajedljivo su mu govorili. Ismijavali su ga čak i razbojnici koji su bili pribijeni na stup jedan njemu zdesna, a drugi slijeva. No Isus, najveći čovjek koji je ikad živio, onaj koji je s Jehovom Bogom sudjelovao u stvaranju svega što postoji, bez pogovora je podnio takvo zlostavljanje!

Potom su vojnici uzeli Isusovu gornju haljinu i podijelili je na četiri dijela te su bacali ždrijeb da odluče kome će koji dio pripasti. No donja je haljina bila vrlo vrijedna jer nije imala šava, već je bila istkana u jednom komadu. Stoga su vojnici jedan drugome rekli: “Nemojmo je parati, nego odlučimo ždrijebom čija će biti!” Time su i ne znajući ispunili proročanske riječi: “Haljine su moje razdijelili među sobom i ždrijeb su bacali za odjeću moju.”

Nakon nekog vremena jedan od razbojnika shvatio je da je Isus doista Kralj. Zato je drugom razbojniku prijekorno rekao: “Zar se ne bojiš Boga, a trpiš istu kaznu? Mi smo s pravom osuđeni, jer primamo što smo djelima svojim zaslužili, ali ovaj nije učinio nikakvo zlo.” Potom se obratio Isusu i zamolio ga: “Sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje!”

“Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju”, odvratio je Isus zločincu koji se pokajao. On će to obećanje ispuniti kad ga kao nebeski Kralj uskrsne na Zemlji. Na njoj će tada živjeti svi koji prežive Harmagedon i ostali koji uskrsnu te će je zajedno pretvarati u raj. Matej 27:33-44; Marko 15:22-32; Luka 23:27, 32-43; Ivan 19:17-24