Kad je Olivia, koja živi u Australiji, išla u vrtić, pozvala je svoju odgajateljicu na obilježavanje Kristove smrti. Pozivala ju je još osam godina nakon vrtića. Odgajateljica ju je 2016. nazvala da joj kaže da bi rado prihvatila poziv te da jako cijeni što se ona svake godine sjetila pozvati je na tu svečanost. Na obilježavanje je  došla sa svojim mužem. On se sjećao kad se gradila dvorana Jehovinih svjedoka jer je tada radio za gradsko vijeće. Rekao je braći da se divio odličnoj organizaciji tog građevinskog projekta. Odgajateljici i njenom mužu toliko se dopalo na sastanku da su otišli među zadnjima.

Jacintu i njegova žena žive u Istočnom Timoru. Oni su pobožni katolici, pa ih je jako začudilo kad je njihov nećak postao Jehovin svjedok i prestao s obitelji ići u crkvu. Jacintu je želio dokazati nećaku da je u krivu, pa je odlučio pročitati knjigu Što Biblija doista uči? Cilj mu je bio pronaći lažna učenja. Kad je završio s čitanjem, rekao je ženi: “Pročitao sam knjigu, ali nisam u njoj pronašao ništa loše.”

“Onda je nisi pažljivo čitao”, odgovorila je. “Pročitaj je još jednom, ali ovaj put polako.”

Jacintu ju je poslušao. Nakon drugog čitanja rekao joj je: “U knjizi ne piše ništa loše. Sve se temelji na Bibliji. Čak i ono što kaže o štovanju mrtvih.”

Ona mu je nato odvratila: “Pročitaj je još jednom, ali ovaj put podcrtaj svaki odlomak. Prouči je kako treba. U njoj sigurno piše nešto krivo.”

Jacintu je pažljivo proučio knjigu, a usput je podcrtao svaki odlomak. Nakon toga je rekao: “Sve što u njoj piše je istina! Naš nećak je u pravu.” Jacintu sada proučava Bibliju.

Jedna pionirka koja živi na Guamu posjetila je ženu s otoka Pohnpeija. Pokazala joj je kratki film s naslovom Zašto proučavati Bibliju? i rekla joj da će ponovno navratiti. Iako je dolazila nekoliko puta, nije ju uspjela pronaći kod kuće. Kad je jednom prilikom vrata otvorila njena kći, sestra joj je pokazala jedan crtani film iz rubrike Sprijatelji se s Jehovom. Djevojčici se crtić jako svidio. Čak je rekla majci da bi trebale ići u crkvu u koju ide gospođa s crtićima. To je zainteresiralo njenu majku, pa je sljedeći put sa zanimanjem saslušala biblijsku poruku. Sestra joj je pokazala kako se proučava Biblija i dogovorila se s njom da nastave biblijski tečaj.

Pokrajinski nadglednik po imenu Terence i njegova žena Stella otišli su u Inakor, u Papui Novoj Gvineji, kako bi propovijedali na neobrađenom području. Terence je rekao: “Već prvog dana rano ujutro netko nam je pokucao na vrata i probudio nas. Pred kućom nas je čekalo mnoštvo ljudi koji su htjeli čuti dobru vijest, pa smo im propovijedali od 6 ujutro do podneva. Napravili smo pauzu da se istuširamo, a onda smo vidjeli da nas čeka još više ljudi. Njima smo propovijedali od 2 poslijepodne do ponoći.” Sljedećeg jutra Terence i  Stella ustali su vrlo rano kako bi posjetili ljude na drugom području. I tog su im jutra mnogi došli na vrata, ali ih nisu našli kod kuće. “Kad su otkrili kamo smo otišli”, ispričao je Terence, “slijedili su nas i pronašli, tako da smo im opet propovijedali do podneva. Nakon što smo se vratili u Inakor, pred kućom nas je čekala još jedna grupa ljudi. Svaki dan ponavljao se sličan scenarij. Ljudi u tom kraju doista su bili ‘kao ovce bez pastira’” (Mat. 9:36).

Agnès, pionirka koja živi u Novoj Kaledoniji, morala je ići na fizikalnu terapiju zbog bolova u ruci. Njezina fizioterapeutkinja rekla joj je da se toliko nagledala ljudi koji pate da je zaključila da je Bog okrutan. Agnès se u sebi zahvalila Jehovi što joj je pružio priliku da ga brani. Zatim je ženi pokazala traktat Hoće li patnjama ikad doći kraj? i pročitala joj Otkrivenje 21:3, 4.

Žena joj je nato rekla: “Nisam sigurna je li taj stih zapisan u mojoj Bibliji jer se u njoj nalaze samo evanđelja.” Kad je shvatila da je Agnès Jehovina svjedokinja, rekla joj je da je imala priliku razgovarati s nekim Jehovinim svjedocima u svojoj domovini, Čileu.

Agnès se tada sjetila da je na našoj televiziji bio objavljen izvještaj iz Čilea. Zato je sljedeći put ponijela tablet i pokazala ženi snimku tog izvještaja. Nju je jako dirnulo kad je vidjela Betel i kongresnu dvoranu u Čileu. Agnès joj je zatim rekla: “Imam još nešto za vas. Donijela sam vam cijelu Bibliju da sami možete čitati  Otkrivenje 21:3, 4, retke koje sam vam pročitala prošli tjedan.” Žena je sva oduševljena ustala sa stolice i zagrlila našu sestru, rekavši joj: “Puno vam hvala na ovim prekrasnim darovima!”

Kad je Agnès sljedeći put došla na terapiju, donijela je ženi knjigu Što Biblija doista uči? i podrobnije joj objasnila zašto toliko ljudi pati. Žena joj je rekla da uskoro ide na odmor u Čile i da će sa sobom ponijeti knjigu kako bi je cijelu pročitala.