Godine 2008. broj objavitelja u Indoneziji porastao je na 21 699. Podružnica je postala premala da bi se u njoj mogli obavljati svi potrebni poslovi. Budući da je bila izgrađena za vrijeme zabrane, nalazila se na jednom zabačenom mjestu. Sve u svemu, bilo je jasno da je braći u Indoneziji potrebna veća podružnica koja bi se nalazila bliže Jakarti.

 Otprilike dvije godine kasnije braća su kupila posjed koji je bio potpuno drugačiji od onog na kojem se nalazila stara podružnica. Naime, kupili su cijeli 31. kat jednog suvremenog 42-etažnog poslovnog nebodera koji se nalazi nedaleko od središta Jakarte. Potom su kupili 12 katova u obližnjem stambenom neboderu kako bi osigurali smještaj za otprilike 80 betelskih radnika. Kupili su i jednu četverokatnicu u kojoj su smještene kuhinja, blagovaonica, praonica, razne radionice te još neke pomoćne prostorije.

Članovi graditeljskih timova iz stranih zemalja surađivali su s majstorima iz domaćih građevinskih poduzeća kako bi od postojećih prostora napravili odgovarajuće urede i stanove. “Jehova nam je pomagao da prevladamo naizgled nesavladive probleme”, kaže Darren Berg, koji je nadgledao izvođenje građevinskih radova. “Naprimjer, htjeli smo instalirati najsuvremenije postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda, ali službenici u nadležnoj ustanovi nisu bili upoznati s tom tehnologijom, pa nam nisu dali odobrenje za ugradnju. A onda se jedan naš brat koji je po zanimanju strojarski inženjer obratio za pomoć jednom visokom dužnosniku i objasnio mu kakav to sustav želimo ugraditi. Dužnosnik je odmah odobrio našu molbu te je rekao da ima potpuno povjerenje u stručno mišljenje našeg brata.”

Objekti nove podružnice svečano su otvoreni 14. veljače 2015. Prigodni govor održao je Anthony Morris, član Vodećeg tijela. “Sada se nalazimo u uglednoj gradskoj četvrti, među sjedištima nekih od najvećih korporacija u Indoneziji”, kaže Vincent Witanto Ipikkusuma, član Odbora podružnice. “Više se ne skrivamo. Danas ljudi primjećuju  Jehovine svjedoke. Vide da namjeravamo još dugo ostati ovdje!”

U posljednjih nekoliko godina sve je više Jehovinih svjedoka iz raznih dijelova svijeta koji su se preselili u Indoneziju kako bi u ovdašnjim krajevima propovijedali dobru vijest. “Objavitelji koji su spremni služiti u područjima u kojima postoji velika potreba za propovjednicima uistinu su dragocjeni u zemljama kao što je naša”, objašnjava Lothar Mihank. “Skupštinama puno znače takvi iskusni, zreli i revni objavitelji. Oni pomažu braći da još više cijene naše međunarodno bratstvo.” Što je tu požrtvovnu braću i sestre potaknulo da se presele u Indoneziju? Kako su se snašli na novom području? Pročitajte što su rekli neki od njih.

Jason i Casey Gibbs, koji su došli iz SAD-a, kazali su: “Kad smo u Godišnjaku gledali koliki je omjer broja stanovnika i objavitelja u nekim zemljama, zapazili smo da je Indonezija jedna od zemalja u kojima je taj omjer najveći. Zatim su nam neka braća koja su se preselila u područja u kojima ima malo objavitelja rekla da u Indoneziji postoje  odlični izgledi za daljnji napredak djela. Stoga smo nazvali indonezijsku podružnicu i braća su nas uputila da idemo propovijedati na Bali. U to se vrijeme u Indoneziji tek počelo propovijedati na engleskom, pa smo znali da ćemo imati prilike puno svjedočiti. Namjeravali smo ostati samo godinu dana, no na koncu smo ostali tri godine. Većina ljudi kojima smo propovijedali nikad nije čula za Jehovine svjedoke. Kako je divno propovijedati dobru vijest!”

Stuart i Mandy Williams, supružnici u srednjim godinama koji su došli iz Australije, ispričali su nam: “Željeli smo upoznati ljude koji žeđaju za istinom, pa smo se odlučili preseliti u Indoneziju. U gradu Malangu, na istoku Jave, upoznali smo na stotine studenata koji govore engleski. Oni s velikim zanimanjem slušaju dobru vijest. Kažu nam da im se jako sviđa internetska stranica jw.org. Ovdje je služba fenomenalna!”

Takahiro i Mari Akiyama, koji služe kao pioniri u gradu Yogyakarti, na otoku Javi, rekli su: “Ovdje se osjećamo sigurnijima nego što smo se osjećali u Japanu. Ljudi su dragi i ljubazni. Mnogi od njih, a naročito mladi, žele bolje upoznati druge religije. Kad smo jednog dana svjedočili na jednom javnom mjestu, neobično mnogo ljudi prilazilo je našem stolu s literaturom. Za samo pet sati podijelili smo oko 2 600 časopisa!”

Dan i Janine Moore, supružnici koji imaju blizu 60 godina, ispričali su nam: “Kad idemo u službu propovijedanja, ljudi se obično skupe oko nas. Mi im se nasmiješimo i oni se nama nasmiješe. Isprva su radoznali, potom sa zanimanjem slušaju što im govorimo, a onda se oduševe. Kad im pokažemo neku misao iz Biblije, neki od njih kažu: ‘Mogu li to zapisati?’ Dive se tome koliko su mudre pouke koje su zapisane u Bibliji. Ovdje služimo godinu dana i žao nam je što nismo došli i prije. Tražili smo područje na kojem mnogi ljudi još nisu čuli za Jehovu i evo, sad smo ga pronašli!”

 Misja i Kristina Beerens došli su 2009. kao misionari, a sada su u putujućoj službi. Oni kažu: “Čak i na otoku Maduri, na kojem žive jako konzervativni muslimani, ljudi fantastično reagiraju na dobru vijest. Kad nas vide kako propovijedamo, znaju zaustaviti automobil uz rub ceste i zamoliti nas da im damo časopise. Obično kažu: ‘Muslimanske sam vjere, ali rado čitam vaše časopise. Mogu li dobiti još koji primjerak za svoje prijatelje?’ Kao što vidite, ovdje je milina propovijedati!”

Kad je davne 1931. Frank Rice doputovao u Jakartu, diljem Indonezije živjelo je oko 60 milijuna ljudi. Danas Indonezija ima gotovo 260 milijuna stanovnika i zauzima četvrto mjesto na popisu najmnogoljudnijih zemalja svijeta.

 Broj Jehovinih svjedoka u Indoneziji također je silno porastao. Godine 1946. u zemlji je bilo desetero objavitelja koji su preživjeli strahote Drugog svjetskog rata te su nastavili vjerno služiti Jehovi. Danas u Indoneziji ima preko 26 000 objavitelja. Taj ogroman porast jasan je dokaz da Jehova blagoslivlja svoje sluge. Godine 2015. obilježavanju Kristove smrti prisustvovale su 55 864 osobe, što pokazuje da postoje izvanredni izgledi za daljnji napredak.

Isus je svojim učenicima rekao: “Uistinu, žetva je velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (Mat. 9:37, 38). Jehovini sluge u Indoneziji svim se srcem slažu s tim riječima. Oni će i dalje svesrdno slaviti Jehovu i svetiti njegovo veliko ime u svakom kutku svoje zemlje — na svim njezinim otocima! (Iza. 24:15).