U grčkim knjigama Biblije više se puta spominju rimski stotnici, odnosno centurioni. Rimski časnik koji je nadgledao Isusovo pogubljenje bio je stotnik, baš kao i Kornelije, prvi ne-židovski obraćenik na kršćanstvo. Časnik koji je trebao nadgledati bičevanje apostola Pavla te časnik po imenu Julije, u čijoj je pratnji Pavao otputovao u Rim, također su bili stotnici (Marko 15:39; Djela apostolska 10:1; 22:25; 27:1).

Stotnik je obično zapovijedao centurijom, vojnom postrojbom koja je brojila od 50 do 100 pješaka. On je bio zadužen za obuku svojih ljudi, provodio je disciplinu među njima, provjeravao je njihova ratna odijela i opremu te im zapovijedao dok su zauzimali borbeni položaj.

Čin stotnika bio je najviši čin koji je običan vojnik mogao dobiti. Stotnici su bili profesionalni vojnici od kojih se očekivalo da budu dobri vođe. O njima je ovisila discipliniranost i učinkovitost rimske vojne mašinerije. U jednom priručniku stoji da su stotnici “u većini slučajeva bili najiskusniji vojnici koji su bili najbolje upućeni u to što se događa u vojsci”.

Za razliku od današnjih ogledala, koja su načinjena od stakla, u biblijsko su se doba ogledala uglavnom izrađivala od metala čija je površina bila jako ulaštena. Obično su bila načinjena od bronce, a ponekad i od bakra, srebra, zlata ili bijelog zlata. Ogledala se u Bibliji prvi put spominju u izvještaju koji govori o izradi svetog šatora, prvog mjesta na kojem su Izraelci organizirano vršili svetu službu Bogu. Ondje stoji da su žene poklanjale ogledala kako bi se od njih izradio sveti umivaonik od bakra s postoljem (2. Mojsijeva 38:8). Ta se ogledala, po svoj prilici, najprije trebalo rastopiti.

Uz ogledala pronađena tijekom arheoloških iskapanja u Izraelu i okolnim zemljama obično se nalazio i nakit te drugi predmeti kojima su se ukrašavale žene. Ta su ogledala uglavnom bila okrugla i imala su ukrašenu dršku izrađenu od drva, metala ili slonove kosti, koja je često imala oblik ženskog tijela. Stražnja strana ogledala, koja nije bila ulaštena, obično se nije ukrašavala.

Za razliku od današnjih ogledala, u ogledalima iz starog doba čovjek nije mogao najbolje vidjeti svoj odraz. Apostol Pavao vjerojatno je upravo to imao na umu kad je rekao: “Sada vidimo odraz u metalnom ogledalu koje ne daje jasnu sliku” (1. Korinćanima 13:12, bilješka).