Vjerojatno ste mnogo puta vidjeli božićne jaslice ili slike koje prikazuju malog Isusa kako leži u jaslama, a oko njega stoje tri kralja s darovima. Ta priča o Isusovom rođenju toliko je poznata da i djeca znaju da su se tri kralja, ili mudraca, koja su se došla pokloniti Isusu zvali Melkior, Gašpar i Baltazar te da ih je do staje u kojoj se rodio Isus dovela “betlehemska zvijezda”. Je li ta priča u skladu s Biblijom? Nije, mnoge pojedinosti iz nje zapravo ne odgovaraju onome što piše u evanđeljima.

Najprije moramo odgovoriti na pitanje tko su bili Isusovi posjetitelji. Izvorni tekst evanđelja pisan na grčkom ne naziva ih niti kraljevima niti mudracima. Oni su bili magi, odnosno zvjezdoznanci ili astrolozi. Očigledno su se bavili astrologijom, to jest proricali su budućnost na temelju položaja i kretanja nebeskih tijela. U Bibliji ne piše kako su se zvali ni koliko ih je bilo.

Važno je i napomenuti da ti ljudi nisu posjetili Isusa dok je bio novorođenče. Kako to znamo? Evanđelist Matej napisao je: “Ušli su u kuću i vidjeli dijete s Marijom, majkom njegovom” (Matej 2:11). Dakle Isus u to vrijeme više nije bio novorođenče u jaslama, nego je sa svojim roditeljima, Marijom i Josipom, živio u kući.

Tko je poslao “zvijezdu” koja je vodila te zvjezdoznance? Crkva obično kaže da je to učinio Bog. Potvrđuje li Biblija tu tvrdnju? Valja zapaziti da “zvijezda” nije vodila zvjezdoznance direktno u Betlehem, nego ih je najprije odvela u Jeruzalem, ravno k častohlepnom i nemilosrdnom kralju Herodu. Saznavši od njih da je rođen “kralj židovski”, Herod je iz zavisti skovao podmukli plan (Matej 2:2). Pod izlikom da se i on želi pokloniti tom djetetu, zvjezdoznancima je rekao da mu jave gdje se ono nalazi. “Zvijezda” je tek tada odvela te ljude k Mariji i Josipu. Sasvim je očito da je postupak zvjezdoznanaca mogao Isusu doći glave da se Bog nije umiješao i upozorio ih da se ne vraćaju Herodu. Kad je kralj vidio da su ga zvjezdoznanci izigrali, jako se razbjesnio i naredio neka se u Betlehemu i cijeloj njegovoj okolici pobije sve dječake od dvije godine naniže (Matej 2:16).

Jehova je kasnije za Isusa rekao: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” (Matej 3:17). Sasvim je jasno da Bog duboko ljubi svog Sina. No on ljubi i svoja pravedna mjerila. Bi li prekršio vlastiti zakon, koji zabranjuje svaki oblik okultizma, pa tako i astrologiju, i poslao zvjezdoznance kao svoje glasnike? (5. Mojsijeva 18:10). Bi li ih pomoću “zvijezde” najprije odveo k moćnom i okrutnom vladaru, znajući da će poruka koju oni nose raspiriti njegovu ljubomoru i mržnju? Bi li potom dopustio zvjezdoznancima da otkriju gdje se nalazi njegov Sin, koji je u tom trenutku bio bespomoćno dijete?

Da bismo odgovorili na ta pitanja, poslužimo se kratkom usporedbom. Nijedan razuman vojni zapovjednik ne bi neprijateljima odao položaj svog najboljeg vojnika kojeg je poslao na posebnu misiju. Stoga nema nikakve logike tvrditi da bi Jehova poslao svog Sina na Zemlju povjerivši mu poseban zadatak, a onda zlom kralju Herodu otkrio gdje se on nalazi i tako doveo u opasnost njegov život.

Tko je onda poslao “betlehemsku zvijezdu”? Kome je bilo u interesu ubiti Isusa dok je još bio dijete? Tko nije želio da odraste i izvrši zadatak radi kojega je došao na Zemlju? Tko lažima zavodi ljude i ne preza od nasilja? Nitko drugi nego Sotona Đavo! Sam je Isus za njega rekao da je “lažljivac i otac laži” te “ubojica ljudi otkad se pobunio” (Ivan 8:44).