Starim Izraelcima kovčeg saveza predočavao je prisutnost samog Boga (2. Mojsijeva 25:22). To je bio sveti kovčeg načinjen od drva i obložen zlatom u koji je Mojsije stavio dvije kamene ploče na kojima je bilo napisano Deset zapovijedi. Dok su Izraelci bili u pustinji, kovčeg saveza čuvao se u šatoru sastanka, u Svetinji nad svetinjama (2. Mojsijeva 26:33). Na koncu je bio smješten u Salamunov hram, također u Svetinju nad svetinjama (1. Kraljevima 6:19).

Kovčeg saveza zadnji se put spominje u 2. Ljetopisa 35:3, kad ga je kralj Jošija 642. pr. n. e. vratio u hram. Odande ga je možda uklonio njegov prethodnik, otpadnik Manaše, koji je u hram postavio idolski lik. A možda je bio uklonjen iz sigurnosnih razloga, dok je Jošija obnavljao hram (2. Ljetopisa 33:1, 2, 7; 34:1, 8-11). Nije poznato što se kasnije dogodilo s kovčegom saveza. Naime on nije naveden među predmetima koje su Babilonci odnijeli iz hrama kad su 607. pr. n. e. osvojili Jeruzalem (2. Kraljevima 25:13-17).

Biblija ne kaže da je kovčeg saveza bio vraćen u Svetinju nad svetinjama hrama koji je obnovio Zerubabel niti kaže da je bio zamijenjen drugim kovčegom (Ezra 1:7-11).

U Bibliji se spominje nekoliko osoba po imenu Jakov i lako ih je pomiješati. U “Starom zavjetu” spominje se patrijarh Jakov. Njegovo ime pojavljuje se mnogo puta u izrazu “Abraham, Izak i Jakov”. U Mateju 1:16 spominje se Jakov, koji je bio otac Marijinog muža Josipa. Otac apostola Jude (ne Iskariota) također se zvao Jakov i to je sve što znamo o njemu (Luka 6:16; Djela apostolska 1:13).

I jedan od Zebedejevih sinova zvao se Jakov. On i njegov brat Ivan bili su Isusovi apostoli (Matej 10:2). Izgleda da mu je majka bila Saloma, sestra Isusove majke. (Usporedi Mateja 27:55, 56 s Markom 15:40, 41 i Ivanom 19:25.) U tom slučaju Jakov je bio Isusov bratić. Bio je ribar i zajedno sa svojim bratom radio je s Petrom i Andrijom (Marko 1:16-19; Luka 5:7-10).

Biblija spominje i Jakova, sina Alfejeva, koji je također bio Isusov apostol (Marko 3:16-18). U Marku 15:40 naziva ga se “Jakov Manji” jer je možda bio nižeg rasta ili mlađi od Zebedejevog sina Jakova.

Na kraju ćemo spomenuti Josipovog i Marijinog sina odnosno Isusovog polubrata, koji se isto zvao Jakov (Marko 6:3; Galaćanima 1:19). Tijekom Isusove službe on nije bio njegov učenik (Matej 12:46-50; Ivan 7:5). No prije Pedesetnice 33. godine molio se sa svojom majkom, braćom i apostolima u jednoj kući u Jeruzalemu (Djela apostolska 1:13, 14). Kasnije je postao istaknut član jeruzalemske skupštine i napisao je biblijsku knjigu koja nosi njegovo ime (Djela apostolska 12:17; Jakov 1:1).