BROJNI posjetitelji koji danas dolaze u Arad doživljavaju ga kao tipičan izraelski grad. Taj grad s 27 000 stanovnika nalazi se u judejskoj pustinji zapadno od Mrtvog mora. No biblijski Arad nalazio se 8 kilometara zapadnije. Ondje su arheolozi pažljivo uklonili naslage pijeska i otkrili brojne povijesne građevine i zapise.

Ti su zapisi načinjeni na ostraki, krhotinama lončarije koje su se koristile kao podloga za pisanje. U biblijska je vremena takav način zapisivanja bio uobičajen. Iskopine iz Tel Arada smatraju se najbogatijom zbirkom takve ostrake koja je ikad pronađena u Izraelu. No u čemu leži vrijednost tih arheoloških iskopina?

Pronalasci iz Tel Arada obuhvaćaju dugačko razdoblje biblijske povijesti — od vremena izraelskih sudaca pa sve do 607. pr. n. e. odnosno babilonskog zauzimanja Judeje. Ta otkrića potvrđuju točnost Biblije. Isto tako, predočavaju nam kako su u starom Izraelu ljudi gledali na Božje ime.

Istina, Biblija o Aradu govori relativno malo. No taj je strateški smješten grad nekoć imao kontrolu nad jednim važnim trgovačkim pravcem. Stoga ne iznenađuje što povijesni zapisi i arheološka otkrića pokazuju da je taj stari kanaanski i judejski grad u svojoj burnoj prošlosti više puta bio osvajan, razaran i obnavljan. Neprestanim  obnavljanjem grada nastao je veliki tel, odnosno gradski brežuljak.

Biblija prvi put spominje Arad u izvještaju o posljednjoj etapi 40-godišnjeg lutanja Izraelaca po pustinji. Ubrzo nakon smrti Mojsijevog brata Arona, Božji je narod stigao nadomak južne granice Obećane zemlje. Smatrajući taj narod pustinjskih lutalaca lakim plijenom, kanaanski kralj Arada nije se mogao oduprijeti iskušenju i napao ga je. Uz pomoć Jehove Boga Izraelci su hrabro uzvratili, izvojevali potpunu pobjedu i sravnili Arad sa zemljom, premda je dio njegovih stanovnika očito preživio (4. Mojsijeva 21:1-3).

Kanaanci su brzo obnovili svoj strateški važan grad. Kad je Jošua nakon nekoliko godina stigao u to područje, nadirući sa sjevera i sustavno istrebljujući Kanaance “u brdima i u Negebu”, jedan od neprijatelja koji mu se suprotstavio bio je i “kralj Arada” (Jošua 10:40; 12:14). Kasnije su se u tom dijelu Negeba naselili potomci Kenijca Hobaba, koji se pridružio izraelskom taboru kako bi pomagao Izraelcima koji su tada putovali pustinjom (Suci 1:16).

Ruševine Arada pružaju nam zanimljive podatke u vezi s nekim kasnijim događajima koji se spominju u Bibliji. Primjerice, arheolozi su pronašli ostatke obrambenih zidina. Neki od njih mogli bi biti iz vremena vladavine kralja Salamuna, koji je bio čuven po svojoj opsežnoj izgradnji gradova (1. Kraljevima 9:15-19). Jedan sloj na tom lokalitetu svjedoči o požaru koji je posve uništio grad, a procijenjeno je da potječe s početka desetog stoljeća pr. n. e. To bi odgovaralo vremenu pohoda egipatskoga kralja Šišaka, koji se zbio samo pet godina nakon Salamunove smrti. U Karnaku, u južnom Egiptu, nalazi se zidni reljef koji prikazuje taj pohod i navodi Arad kao jedan u nizu brojnih osvojenih gradova (2. Ljetopisa 12:1-4).

Vrlo je značajan i povelik broj ostrakona — a otkriveno je otprilike 200 tih ispisanih lončarskih krhotina — na kojima se javljaju hebrejska imena koja nalazimo i u Bibliji, kao što su Pašhur, Meremot i sinovi Korahovi. Neki od tih tekstova koji nisu vjerskog karaktera još su značajniji zato što se na njima javlja i Božje ime. To ime koje se sastoji od četiri hebrejska slova יהוה (JHVH) — pa se zato često naziva “tetragram” odnosno “četveroslov” — ne nosi nitko osim Svemogućeg Boga. Kasnije su zbog praznovjerja mnogi počeli vjerovati da je bogohulno izgovarati ili pisati Božje ime. Međutim, ono što je otkriveno u Aradu, kao i na brojnim drugim mjestima, potvrđuje da se u biblijska vremena Božje ime često koristilo u svakodnevnom životu, u pozdravima i pri izricanju blagoslova odnosno dobrih želja. Tako, naprimjer, jedan od tekstova glasi: “Mom gospodaru Eljašibu. Neka ti Jahve [Jehova] da blagostanje. (...) On je u Jahvinom hramu.”

No što je s tajnovitim hramom koji smo spomenuli na početku? Jedna građevina Tel Arada izazvala je brojna nagađanja. To je  hramski kompleks sa žrtvenikom, iz razdoblja kraljevstva Jude. Premda je bio puno manji od Salamunovog hrama u Jeruzalemu, umnogome je sličan toj svetoj građevini. Zašto je i kada bio sagrađen aradski hram? Kako se koristio? Arheolozi i povjesničari mogu o tome samo nagađati.

Jehova je jasno zapovjedio da hram u Jeruzalemu treba biti jedino vjersko središte u kojem se smiju slaviti godišnji blagdani i prinositi žrtve (5. Mojsijeva 12:5; 2. Ljetopisa 7:12). Prema tome, aradski je hram bio sagrađen i korišten zbog svjesnog prkošenja Božjem zakonu, vjerojatno u ono doba kad su alternativni žrtvenici i obredi odvraćali mnoge ljude od čistog načina obožavanja Jehove (Ezekijel 6:13). Ako je to doista tako, to središte krive religije vjerojatno je bilo uništeno tijekom temeljitih reformi koje su poduzeli Ezekija i Jošija u osmom odnosno sedmom stoljeću pr. n. e. (2. Ljetopisa 31:1; 34:3-5, 33).

Dakle, iz ono malo podataka koji su poznati o prošlosti Arada možemo izvući važne pouke. Iz višestoljetnih naslaga pijeska izronili su pronalasci koji potvrđuju točnost Biblije, svjedoče o usponu i padu iskvarene imitacije obožavanja pravog Boga i nude primjere dostojne upotrebe Jehovinog imena u svakodnevnom životu.