1, 2. (a) Koga je Bog najprije stvorio i koju je ulogu on imao u izvršenju Božjeg nauma? (b) Na temelju čega možemo zaključiti da su anđeli dobro organizirani?

JEHOVI, Stvoritelju cijelog svemira, jako je važno da ono što radi bude skladno i dobro organizirano. Bog je najprije stvorio svog jedinorođenog duhovnog Sina, koji je bio nazvan “Riječ” jer je postao njegov glavni zastupnik. Jehovin Sin od davnina služi svom Ocu, jer Biblija kaže: “U početku bila je Riječ i Riječ je bila kod Boga. (...) Sve je postalo preko njega [Riječi] i bez njega nije postalo ništa.” Prije nešto više od 2 000 godina Bog je tu Riječ — svog Sina, Isusa Krista — poslao na Zemlju. Isus je kao savršen čovjek vjerno služio svom nebeskom Ocu i učinio je sve što mu je on rekao (Ivan 1:1-3, 14).

² Prije nego što je došao na Zemlju, Božji Sin vjerno je služio svom Ocu kao “vješt graditelj” (Izr. 8:30). Preko njega Jehova je na nebu stvorio milijune drugih duhovnih stvorenja, odnosno anđela (Kol. 1:16). U jednom biblijskom izvještaju koji opisuje kako anđeli služe Jehovi stoji: “Tisuću tisuća služilo mu je, deset tisuća po deset tisuća stajalo je pred njim” (Dan. 7:10). Ta mnogobrojna duhovna stvorenja nazivaju se “vojske” Jehovine. Taj izraz ukazuje na to da su ona izvrsno organizirana (Psal. 103:21).

3. Koliko ima zvijezda i kako su one grupirane?

 ³ Što možemo reći o materijalnim djelima stvaranja, primjerice o bezbrojnim zvijezdama i planetima? U jednim američkim novinama nedavno je pisalo da su rezultati jednog istraživanja pokazali kako bi broj zvijezda mogao iznositi “300 trilijardi, što je triput više nego što su znanstvenici dosad mislili”. Riječ je o “broju 3 iza kojeg slijede 23 nule, odnosno 300 tisuća milijarda milijardi” (Chronicle iz Houstona). Zvijezde su grupirane u galaksije, koje se sastoje od više milijardi ili čak bilijuna zvijezda te mnoštva planeta. Većina galaksija grupirana je u skupove i superskupove. Sve to svjedoči o tome da njihov Stvoritelj voli red i organiziranost.

4. Zašto je razumno zaključiti kako Bog želi da mu njegovi sluge na Zemlji služe na organiziran način?

⁴ Nebeska su tijela, kao i vjerna duhovna stvorenja na nebu, izvanredno organizirana (Iza. 40:26). Stoga je logično zaključiti kako je Jehovina volja da mu i njegovi sluge na Zemlji služe na organiziran način. On želi da među njima vlada red i sklad, jer jedino tako oni mogu izvršiti iznimno važan zadatak koji im je povjeren. Jehovini sluge već tisućama godina vjerno služe Bogu, što jasno pokazuje da imaju njegovu podršku te da on “nije Bog nereda, nego mira”. (Pročitaj 1. Korinćanima 14:33, 40.)

5. Kako je ispunjenje Božjeg nauma o pretvaranju Zemlje u raj bilo privremeno onemogućeno?

⁵ Kad je Jehova stvorio prvog muškarca i ženu, rekao im je: “Rađajte se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite, i vladajte nad ribama morskim i letećim stvorenjima nebeskim i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji!” (1. Mojs. 1:28). Jehova nije odjednom stvorio nekoliko milijuna ljudi, nego su Adam i Eva trebali imati djecu, a njihova djeca svoju djecu, i tako redom sve dok ljudi ne bi nastanili cijelu Zemlju i pretvorili je u raj. Ostvarenje Božjeg nauma o pretvaranju Zemlje u raj bilo je privremeno onemogućeno zbog neposlušnosti Adama i Eve (1. Mojs. 3:1-6). S vremenom “Jehova je vidio da je zloća čovjekova na zemlji velika i da su sve misli srca njegova uvijek upravljene samo na zlo”. Zbog čovjekove zloće “zemlja se iskvarila pred pravim Bogom i ispunila se nasiljem”. Stoga je Bog odlučio potopom uništiti sve bezbožne ljude (1. Mojs. 6:5, 11-13, 17).

6, 7. (a) Zašto je Noa “našao milost u očima Jehovinim”? (Vidi ilustraciju na početku članka.) (b) Što se u potopu dogodilo svim bezbožnim ljudima?

⁶ Međutim, “Noa je našao milost u očima Jehovinim” jer je bio “čovjek pravedan” i “čestit među suvremenicima svojim”. “Noa je hodio s pravim Bogom”, pa mu je on rekao neka sagradi veliku arku (1. Mojs. 6:8, 9, 14-16). Jehova je Noi dao podrobne upute u vezi s gradnjom arke jer je htio da ona bude dobro napravljena kako bi ljudi i životinje u njoj mogli preživjeti potop. Noa je “sve učinio kako mu je Jehova zapovjedio”. On i njegova obitelj dobro su se organizirali te su složno surađivali. Tako su uspješno priveli kraju taj zahtjevan graditeljski pothvat. Nakon što su u arku uveli životinje te sami ušli u nju, Jehova je za njima “zatvorio vrata” (1. Mojs. 7:5, 16).

⁷ Godine 2370. pr. n. e. Jehova je vodama potopa “istrijebio svako biće s površine zemlje”, ali bogobojazni Noa i njegova obitelj koja je s njim bila u arci ostali su na životu (1. Mojs. 7:23). Svi ljudi koji danas žive na Zemlji potomci su Noe i njegovih sinova te njihovih žena. No svi bezbožni ljudi koji su ostali izvan arke poginuli  su jer nisu poslušali Nou, “propovjednika pravednosti” (2. Petr. 2:5).

8. Po čemu možemo zaključiti da su Izraelci bili dobro organizirani kad im je Bog zapovjedio da uđu u Obećanu zemlju?

⁸ Više od osamsto godina nakon potopa Bog je organizirao izraelska plemena i od njih stvorio jedan narod. U svim područjima njihovog života, a posebno u službi Bogu, trebao je vladati red i sklad. Stoga je Jehova odredio da neki Izraelci služe kao svećenici i leviti, a usto su i neke žene “na organizirani način služile na ulazu u šator sastanka” (2. Mojs. 38:8, bilješka). No kad je Bog zapovjedio Izraelcima da uđu u Kanaan, većina njih uplašila se i odbila poslušati njegovu zapovijed. Stoga je Jehova rekao tim Izraelcima koji su ga iznevjerili: “Vi nećete ući u zemlju za koju sam se podignute ruke zakleo da ću u njoj prebivati s vama, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.” Naime, od svih uhoda koji su se vratili iz Obećane zemlje samo su Jošua i Kaleb lijepo govorili o njoj (4. Mojs. 14:30, 37, 38). Kasnije je Bog zapovjedio Mojsiju neka postavi Jošuu za svog nasljednika (4. Mojs. 27:18-23). Kad je Jošua trebao uvesti Izraelce u Kanaan, bilo mu je rečeno: “Budi hrabar i jak! Ne boj se i ne plaši se, jer s tobom je Jehova, Bog tvoj, kamo god da pođeš!” (Još. 1:9).

9. Kakav je stav Rahaba pokazala prema Jehovi i njegovom narodu?

⁹ Jehova Bog doista je bio s Jošuom kamo god je on išao. Naprimjer, razmotrimo što se dogodilo kad su se Izraelci 1473. pr. n. e. utaborili u blizini kanaanskog grada Jerihona. Jošua je poslao dvojicu uhoda da izvide Jerihon. Oni su u tom gradu potražili zaklon kod prostitutke Rahabe, koja ih je sakrila na krovu svoje kuće kako ih ne bi uhvatili vojnici jerihonskog kralja. Rahaba je rekla izraelskim uhodama: “Znam da će vam Jehova sigurno dati ovu zemlju, (...) jer smo čuli kako je Jehova pred vama isušio vode Crvenog mora (...) i što ste učinili dvojici kraljeva amorejskih.” Potom je dodala:  “Jehova, Bog vaš, Bog [je] gore na nebu i dolje na zemlji” (Još. 2:9-11). Rahaba je stala na stranu Jehovinog naroda, koji je na organiziran način služio Bogu. Stoga se Jehova pobrinuo da ona i njezina obitelj ostanu na životu, pa su bili pošteđeni kad su Izraelci osvojili Jerihon (Još. 6:25). Rahaba je pokazala da vjeruje u Jehovu te da poštuje njega i njegov narod.

10. Što je Isus rekao židovskim vjerskim vođama i zašto im je to rekao?

¹⁰ Izraelci su pod Jošuinim zapovjedništvom osvajali grad za gradom te su na koncu zaposjeli kanaansku zemlju. No što se dogodilo nakon toga? U narednim stoljećima Izraelci su stalno kršili Božje zakone. Oni su toliko puta odbili poslušati Jehovu i njegove proroke da je Božji Sin u 1. stoljeću Jeruzalem nazvao gradom koji ubija proroke. (Pročitaj Mateja 23:37, 38.) Bog je odbacio židovske vjerske vođe jer mu nisu vjerno služili. Isus im je rekao: “Kraljevstvo Božje uzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi plodove njegove” (Mat. 21:43).

11, 12. (a) Kako znamo da je Jehova u 1. stoljeću počeo blagoslivljati jednu novu organiziranu skupinu svojih slugu nakon što je odbacio židovski narod? (b) Tko je sačinjavao tu novu skupinu Božjih slugu?

¹¹ U 1. stoljeću Jehova je odbacio nevjeran izraelski narod. No to nije značilo da na Zemlji više nije trebala postojati dobro organizirana skupina Božjih vjernih slugu. Jehova je počeo blagoslivljati jednu novu organiziranu skupinu svojih slugu koji su prihvaćali Isusa Krista i držali se njegovih učenja. To se dogodilo na Pedesetnicu 33. godine. Tog se dana oko 120 Isusovih učenika okupilo u jednoj kući u Jeruzalemu. “Iznenada je nastala huka s neba kao kod naleta jakog vjetra i ispunila je cijelu kuću.” Tada su ugledali “nešto poput plamenih jezika koji su se razišli te je po jedan sišao na svakoga od njih”. Potom su se svi “ispunili svetim duhom i počeli govoriti raznim jezicima, kako im je duh davao da govore” (Djela 2:1-4). To zadivljujuće očitovanje Božjeg duha pružilo je jasan dokaz da Jehova podupire tu novu organizaciju — kršćansku skupštinu koja se sastojala od Kristovih učenika.

¹² Tog značajnog dana Isusovim se učenicima “pridružilo oko tri tisuće duša”. Osim toga, Biblija kaže da im je Jehova “svakodnevno pridruživao one koji su dolazili na put spasenja” (Djela 2:41, 47). Isusovi sljedbenici u 1. stoljeću toliko su djelotvorno propovijedali da je “riječ Božja sve više rasla i veoma se umnožavao broj učenika u Jeruzalemu, a i mnogo je svećenika prihvaćalo vjeru” (Djela 6:7). Mnogo je iskrenih pojedinaca prihvatilo istinita učenja koja su objavljivali pripadnici te nove organizirane skupine Božjih slugu. Jehova je kasnije na sličan način pokazao da podupire kršćansku skupštinu kad je u nju osim Židova počeo dovoditi i “neznabošce”, odnosno ljude iz drugih naroda. (Pročitaj Djela apostolska 10:44, 45.)

13. Koji je zadatak Bog povjerio zemaljskom dijelu svoje organizacije?

¹³ Bilo je sasvim jasno koji je zadatak Bog povjerio Kristovim sljedbenicima. Isus im je svojim primjerom pokazao što trebaju činiti jer je ubrzo nakon krštenja “počeo propovijedati” o nebeskom Kraljevstvu (Mat. 4:17). Osim toga, poučavao je svoje učenike kako trebaju propovijedati i poticao ih je da to čine. Rekao im je: “Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Djela 1:8). Kristovi sljedbenici u 1. stoljeću jasno su razumjeli što trebaju činiti. Naprimjer, u pizidijskoj Antiohiji Pavao i Barnaba odvažno su rekli Židovima  koji su im se protivili: “Riječ Božju trebalo je najprije govoriti vama. No kako je vi odbacujete i ne smatrate sebe vrijednima vječnoga života, evo, odlazimo neznabošcima. Jer ovako nam je zapovjedio Jehova: ‘Postavio sam te za svjetlo narodima, da budeš spasenje do kraja zemlje’” (Djela 13:14, 45-47). Dakle, još od 1. stoljeća zemaljski dio Božje organizacije obznanjuje ljudima što je Jehova učinio kako bi im omogućio da se spase.

14. Koja je nevolja snašla Jeruzalem u 1. stoljeću i tko je tu nevolju preživio?

¹⁴ Većina Židova nije prihvatila dobru vijest, pa je Jeruzalem čekalo uništenje. Stoga je Isus upozorio svoje učenike rekavši: “Kad vidite da Jeruzalem opkoli vojska i utabori se oko njega, tada znajte da se približilo opustošenje njegovo! Tada neka oni koji budu u Judeji bježe u gore! Oni koji budu u gradu neka ga napuste, a koji budu u selima neka ne ulaze u grad!” (Luka 21:20, 21). Isusove su se riječi ispunile. Židovi su se pobunili protiv Rimljana, pa je rimska vojska pod zapovjedništvom Cestija Gala 66. godine opkolila Jeruzalem. Međutim, Rimljani su se iznenada povukli, što je Isusovim sljedbenicima omogućilo da otiđu iz Jeruzalema i Judeje. Prema zapisima povjesničara Euzebija, mnogi od njih prešli su rijeku Jordan i pobjegli u Pelu, koja se nalazila u Pereji. Godine 70. rimska se vojska vratila. Pod zapovjedništvom generala Tita Rimljani su razorili Jeruzalem. No kršćani koji su vjerno služili Bogu preživjeli su tu nevolju jer su poslušali Isusovo upozorenje.

15. S kojim su se preprekama suočavali kršćani i je li to zaustavilo širenje kršćanstva?

¹⁵ Iako su se Kristovi sljedbenici u 1. stoljeću suočavali s nevoljama, progonima i raznim drugim kušnjama, kršćanstvo se nezaustavljivo širilo (Djela 11:19-21; 19:1, 19, 20). Kršćanska je skupština iz dana u dan sve više rasla jer je na njoj počivao Božji blagoslov (Izr. 10:22).

16. Što je svaki kršćanin u 1. stoljeću trebao činiti da bi ostao duhovno jak?

¹⁶ Da bi ostao duhovno jak, svaki je kršćanin trebao uložiti puno truda. Morao je marljivo proučavati Božju Riječ, redovito pohađati sastanke na kojima su kršćani slavili Boga te revno propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu. Sve je to pridonosilo duhovnom zdravlju i jedinstvu Jehovinih slugu koji su živjeli u to doba, a tako je i s Božjim slugama koji žive u današnje vrijeme. Skupštine u 1. stoljeću bile su dobro organizirane. Starješine i sluge pomoćnici spremno su pomagali svojim suvjernicima, a oni su cijenili njihov trud (Filip. 1:1; 1. Petr. 5:1-4). Članovi skupštine sigurno su bili presretni svaki put kad bi im neki putujući nadglednik, poput apostola Pavla, došao u posjet (Djela 15:36, 40, 41). Vrijedno je istaknuti da mi danas služimo Bogu na vrlo sličan način kao i kršćani u 1. stoljeću. Uistinu smo zahvalni Jehovi na tome što je u prošlosti tako dobro organizirao svoje sluge te što se brine da i mi danas budemo izvanredno organizirani. *

17. Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

¹⁷ Sotonin se svijet u ovim posljednjim danima sve više bliži kraju, a zemaljski dio Jehovine organizacije sve više napreduje. Držiš li korak s Jehovinom organizacijom? Napreduješ li i ti u duhovnom pogledu? Idući članak govori o tome što trebamo činiti da bismo napredovali u duhovnom pogledu i držali korak s Božjom organizacijom.