1, 2. (a) S kojim se problemima suočavaju mnoge obitelji i koja se pitanja zbog toga nameću? (b) Kako se roditelji i djeca mogu lakše nositi s novonastalim životnim okolnostima?

SIGURNO je jako bolno kad čovjek shvati da se njegovi roditelji, koji su nekada bili snažni i neovisni, više ne mogu brinuti za sebe. Možda su pali i slomili kuk, postali dezorijentirani i odlutali od kuće ili oboljeli od neke teške bolesti. S druge strane, i ostarjelima je možda teško prihvatiti te fizičke promjene ili neka druga ograničenja koja im onemogućavaju da i dalje žive samostalno (Job 14:1). Što poduzeti u takvoj situaciji? Kako se brinuti za roditelje?

² U jednom članku koji govori o skrbi za ostarjele stoji: “Iako nije lako razgovarati o starenju, obitelj koja unaprijed razmotri mogućnosti koje joj stoje na raspolaganju i napravi zajednički plan bolje će se snaći u svakoj situaciji.” Budući da se problemi koje donosi starost ne mogu izbjeći, jako je važno razgovarati o njima, unaprijed se pripremiti za neke poteškoće i donijeti određene odluke. U nastavku ćemo razmotriti kako članovi obitelji mogu u duhu ljubavi zajednički isplanirati kako će se nositi s nekim problemima.

3. Što članovi obitelji možda moraju učiniti kad roditelji zatrebaju veću pomoć? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

³ Većina ostarjelih s vremenom se više ne može u potpunosti brinuti za sebe, nego treba pomoć. (Pročitaj Propovjednika 12:1-7.) Kad roditelji više ne mogu biti neovisni, trebaju zajedno s djecom odlučiti koja bi vrsta pomoći bila najbolja za njih i koliko novca mogu odvojiti za to. Dobro je da se cijela obitelj sastane i porazgovara o tome kako će surađivati, koje su potrebe roditelja i kako će im pružati skrb. Svi članovi obitelji, a posebno roditelji, trebaju otvoreno reći što misle i realno sagledati činjenice. Mogli bi razgovarati o tome bi li roditelji uz dodatnu pomoć mogli ostati živjeti u svojoj kući. * Osim toga, mogu razmisliti što svatko od njih može učiniti kako bi roditelji dobili sve što im je potrebno (Izr. 24:6). Naprimjer, netko bi se mogao svakodnevno brinuti za roditelje dok bi drugi mogli pomagati financijski. Svi trebaju preuzeti svoj dio odgovornosti, ali moraju biti svjesni da se njihova uloga može s vremenom promijeniti i da mogu zamijeniti neke svoje dužnosti.

4. Kome se članovi obitelji mogu obratiti za pomoć?

⁴ Kad se počneš brinuti za oca ili majku, najprije se potrudi što više saznati o bolesti roditelja. Ako je to neka degenerativna bolest, saznaj kako bi se ona mogla razvijati i što možeš očekivati (Izr. 1:5). Obrati se državnim ustanovama koje pružaju skrb ostarjelim osobama. Raspitaj se koja ti pomoć stoji na raspolaganju kako bi se lakše i bolje brinuo za roditelja. Dok razmišljaš o promjenama koje stoje pred tvojom obitelji, mogu ti se javiti uznemirujući osjećaji — mogao bi biti tužan, potresen ili zbunjen. Povjeri se dobrom prijatelju. No prije svega, reci Jehovi što te tišti. On ti može dati unutarnji mir koji ti je potreban da bi se nosio s problemima (Psal. 55:22; Izr. 24:10; Filip. 4:6, 7).

5. Zašto je dobro unaprijed se informirati o pružanju skrbi ostarjelima?

⁵ Neke ostarjele osobe i njihove obitelji postupaju mudro jer se unaprijed informiraju o tome kakve im mogućnosti stoje na raspolaganju — je li praktičnije da roditelj živi sa sinom ili kćeri, da živi u domu umirovljenika ili da se nađe neko drugo rješenje. Oni se unaprijed pripremaju za “nevolju i zlo” koje donosi starost (Psal. 90:10). Međutim, mnoge obitelji ne planiraju kako će se brinuti za roditelje, pa na brzinu moraju donositi teške odluke kad se pojavi problem. Jedan je stručnjak rekao da je to najgore moguće vrijeme za donošenje takvih odluka. U takvoj napetoj situaciji članovi obitelji obično su nervozni i mogu se posvađati. S druge strane, ako su već isplanirali što će poduzeti, lakše će se prilagoditi novonastalim okolnostima (Izr. 20:18).

6. Zašto je i za roditelje i za djecu dobro da unaprijed razgovaraju o brizi za roditelje?

⁶ Nije lako razgovarati s roditeljima o tome da će jednog dana možda trebati promijeniti svoj način života. No mnogi su rekli da su se takvi razgovori kasnije pokazali jako korisnima. Zašto? Zato što su im oni omogućili da bez napetosti i s puno razumijevanja donesu odluke o važnim životnim pitanjima. Mnoge obitelji uvidjele su da je puno lakše donositi odluke ako su prije toga svi članovi  s puno ljubavi i u opuštenoj atmosferi iznijeli svoje mišljenje. Čak i ako roditelji žele živjeti sami i brinuti se za sebe dokle god je to moguće, jako je dobro da sa svojom djecom razgovaraju o tome kakvu bi skrb voljeli imati ako to bude potrebno.

7, 8. O čemu obitelj treba razgovarati i zašto?

⁷ Roditelji, kad razgovarate s članovima obitelji, recite im kakve su vaše želje, financijske mogućnosti i koji vam se oblik skrbi najviše sviđa. To će im pomoći da donesu dobre odluke ako vi to ne budete u stanju. Oni će se truditi poštovati vaše želje i pomoći vam da što duže budete samostalni (Efež. 6:2-4). Naprimjer, očekujete li da vas netko od djece pozove da živite s njegovom obitelji ili biste radije prihvatili neku drugu mogućnost? Budite realni i svjesni toga da ne misle svi isto kao i vi te da svima, i vama i vašoj djeci, treba vremena da prilagode svoje mišljenje.

⁸ Svi trebaju imati na umu da se problemi mogu izbjeći pažljivim planiranjem i razgovorom (Izr. 15:22). Razgovarajte sa svojom obitelji o svojim željama u vezi s liječenjem. Svakako biste trebali razmotriti pitanja koja su navedena u Posebnoj zdravstvenoj punomoći koju koriste Jehovini svjedoci. Svatko ima pravo dobiti informacije o metodama liječenja koje se nude te ih prihvatiti ili odbiti. Posebna zdravstvena punomoć sadrži želje pacijenta u vezi s metodama liječenja. Za opunomoćenika je dobro izabrati osobu od povjerenja koja će, ako to bude potrebno, donositi odluke umjesto nas (ukoliko to zakon dopušta). Svi koji su u to uključeni trebaju imati kopije te punomoći jer bi im mogla zatrebati. Neki tu punomoć čuvaju zajedno s oporukom, dokumentima o osiguranju i bankovnom poslovanju, telefonskim brojevima nekih državnih službi i drugim važnim dokumentima.

9, 10. Kada roditelji trebaju veću pomoć svoje djece?

⁹ U većini slučajeva i roditelji i djeca žele da ostarjeli budu samostalni sve dok im to okolnosti dopuštaju. Ako mogu kuhati, čistiti, redovito uzimati lijekove i komunicirati, dokazuju svojoj djeci da se ne moraju previše uključivati u njihov svakodnevni život. No ako roditelji s vremenom više ne budu toliko pokretni, naprimjer ako ne budu mogli odlaziti u kupovinu, ili ako budu imali ozbiljnih problema s pamćenjem, djeca će trebati napraviti neke promjene.

¹⁰ Smetenost, depresija, inkontinencija te gubitak sluha, vida i pamćenja posljedice su starenja, no takvi se problemi mogu ublažiti. Čim uočite neku od tih tegoba, potražite liječničku  pomoć. Djeca će možda trebati preuzeti inicijativu u tome. Možda će morati preuzeti i neke druge poslove koje su njihovi roditelji prije obavljali sami. Da bi roditelji dobili najbolju njegu, djeca možda trebaju postati njihovi odvjetnici, tajnici, vozači i preuzeti neke druge uloge (Izr. 3:27).

11. Kako djeca mogu pomoći roditeljima da se lakše prilagode promjenama?

¹¹ Ako se zdravstveni problemi tvojih roditelja ne mogu riješiti, možda će biti potrebno napraviti neke promjene u načinu pružanja skrbi ili neke prilagodbe u kući ili stanu u kojem žive. Što su promjene manje, to će se lakše oni priviknuti na njih. Ako živiš daleko od roditelja, možda će biti dovoljno da neki suvjernik ili susjed redovito navrati k njima i da ti zatim javi kako su. Je li im potrebna pomoć samo oko kuhanja i čišćenja? Bi li im neke manje prilagodbe u kući omogućile da se lakše i sigurnije kreću, kupaju i obavljaju druge svakodnevne aktivnosti? Možda im je za samostalan život potrebna samo pomoć osobe koja bi obavljala kućanske poslove. No ako nije sigurno da žive sami, trebat će im stalna pomoć. U svakom slučaju, raspitaj se kakvu pomoć oni mogu dobiti. * (Pročitaj Mudre izreke 21:5.)

12, 13. Kako djeca koja žive daleko od roditelja mogu pokazati da ih poštuju i da se brinu za njih?

¹² Djeca vole svoje roditelje i žele da se oni ugodno osjećaju. Kad znaju da su roditelji dobro zbrinuti, osjećaju unutarnji mir. No zbog svojih obaveza mnoga djeca ne žive blizu roditelja. Zato koriste godišnji odmor kako bi posjetili roditelje i obavili poslove koje oni više ne mogu. Djeca mogu pokazati roditeljima da ih vole tako da ih redovito zovu telefonom, možda čak i svaki dan, šalju im pisma ili e-mailove (Izr. 23:24, 25).

¹³ Bez obzira na to živiš li blizu roditelja ili daleko od njih, morat ćeš odlučiti kakvu će vrstu skrbi dobivati svaki dan. Ako su tvoji roditelji Jehovini svjedoci, a ne živiš blizu njih, možeš razgovarati sa starješinama u njihovoj skupštini i posavjetovati se s njima. Što je još važnije, moli se za to Jehovi. (Pročitaj Mudre izreke 11:14.) Čak i ako tvoji roditelji nisu Jehovini svjedoci, trebaš poštovati “oca svojega i majku svoju” (2. Mojs. 20:12; Izr. 23:22). Istina, neće sve obitelji donijeti iste odluke o brizi za roditelje. Neki su se dogovorili da se ostarjeli roditelji dosele k njima ili bliže njima. No to nije uvijek moguće. Neki roditelji ne žele živjeti sa svojom djecom i njihovom obitelji jer više vole biti neovisni i ne žele biti nikome na teret. Neki mogu platiti osobu koja će se brinuti o njima u njihovoj kući, pa se odluče za takvo rješenje (Prop. 7:12).

14. Koji se problemi mogu pojaviti ako jedna osoba nosi najveći teret odgovornosti?

¹⁴ U mnogim obiteljima najveći teret odgovornosti pada na jedno dijete, obično na ono koje živi najbliže roditeljima. No oni koji se najviše brinu za roditelje trebaju paziti da zbog toga ne zapostave svoju obitelj. Naše vrijeme i snaga doista su ograničeni. Osim toga, okolnosti osobe koja nosi najveći teret mogu se promijeniti, pa je potrebno napraviti neke promjene. Je li možda jedan član obitelji preuzeo na sebe previše obaveza? Bi li se i druga djeca mogla više uključiti, možda tako da se naizmjence brinu za roditelje?

15. Što se može učiniti kako se osoba koja se brine za ostarjelog roditelja ne bi previše iscrpila?

 ¹⁵ Ako ostarjeli roditelj treba stalnu pomoć, postoji opasnost da se osoba koja se brine za njega potpuno iscrpi (Prop. 4:6). Brižna djeca žele učiniti sve što mogu za svoje roditelje, ali neprestana briga za njih može im biti pretežak teret. Osoba koja se nađe u takvoj situaciji treba realno sagledati svoje okolnosti i možda zatražiti pomoć. Možda će se uz povremenu pomoć moći i dalje brinuti za roditelje, pa ih neće trebati prije vremena smjestiti u dom za starije i nemoćne.

16, 17. S kojim se problemima suočavaju djeca dok se brinu za ostarjele roditelje i kako izlaze na kraj s tim problemima? (Vidi i okvir “Iz zahvalnosti prema roditeljima”.)

¹⁶ Jako je teško promatrati bolne posljedice starosti na svojim dragim roditeljima. Mnogi koji se brinu za ostarjele roditelje osjećaju tugu, tjeskobu, razočaranje, ljutnju, krivnju, pa čak i ogorčenost. Može se dogoditi da roditelji kažu nešto ružno ili da budu nezahvalni. Ako to doživiš, nemoj se odmah uvrijediti. Jedan psiholog kaže: “Priznajte sebi kako se osjećate jer ćete se tako najlakše nositi sa svojim osjećajima, naročito s onim negativnima. Nemojte ih potiskivati niti si predbacivati što se tako osjećate.” Razgovaraj o svojim osjećajima s bračnim partnerom, drugim članom obitelji ili dobrim prijateljem. Takvi ti razgovori mogu pomoći da razumiješ svoje osjećaje.

¹⁷ Ponekad obitelj nema ni novca ni stručnog znanja da se nastavi kod kuće brinuti za svoje voljene. Tada je možda neophodno roditelje smjestiti u dom za starije i nemoćne. Jedna naša sestra gotovo je svaki dan posjećivala svoju majku u domu. Ona kaže za svoju obitelj: “Mami naprosto nismo mogli pružiti 24-satnu njegu koja joj je bila potrebna. Nije nam bilo lako donijeti odluku da je smjestimo u dom. To nam je bilo jako, jako teško. No u posljednjim mjesecima njenog života to je bilo najbolje rješenje za nju i ona je to prihvatila.”

18. U što mogu biti uvjereni oni koji se brinu za ostarjele roditelje?

¹⁸ Pružanje skrbi može biti vrlo složeno i emocionalno iscrpljujuće. Ne postoji popis rješenja o tome kako se na ispravan način brinuti za ostarjele. No uz pažljivo planiranje, obiteljsku suradnju, dobru komunikaciju, a iznad svega usrdnu molitvu, možeš ispuniti svoju dužnost i pokazati da poštuješ svoje voljene roditelje. Tada ćeš biti sretan jer ćeš znati da im pružaš njegu i pažnju koje su im potrebne. (Pročitaj 1. Korinćanima 13:4-8.) Što je najvažnije, možeš biti uvjeren da ćeš imati unutarnji mir, kojim Jehova blagoslivlja one koji poštuju svoje roditelje (Filip. 4:7).