1, 2. Kako Jehovini svjedoci gledaju na Božje ime za razliku od kršćanskih crkava?

U KRŠĆANSKIM crkvama uvelike se izbjegava korištenje Božjeg imena. Naprimjer, u predgovoru jednog biblijskog prijevoda stoji: “Upotreba bilo kojeg vlastitog imena za jednog jedinog Boga (...) posve je neumjesna za kršćansku crkvu” (Revised Standard Version).

² S druge strane, Jehovini svjedoci ponosni su što nose Božje ime i što ga slave. (Pročitaj Psalam 86:12; Izaiju 43:10.) Osim toga, smatramo čašću što razumijemo značenje Božjeg imena i sporno pitanje vezano za posvećenje tog imena (Mat. 6:9). No tu čast ne smijemo shvaćati olako. Stoga razmotrimo tri važna pitanja: Kada se može reći da netko doista zna Božje ime? Kako je Jehova pokazao da s pravom nosi svoje ime? Kako mi možemo hoditi u Jehovino ime?

3. Što znači znati Božje ime?

³ Znati Božje ime ne znači samo znati da ono glasi Jehova. To uključuje puno više. Trebamo znati kakav je Bog Jehova, koje su njegove osobine, koji je njegov naum i što Biblija govori o njegovom načinu postupanja, naprimjer o tome kako se ophodio sa svojim slugama. Naravno, Jehova postupno otkriva te pojedinosti, u skladu s ispunjenjem svog nauma (Izr. 4:18). Svoje ime otkrio je prvom ljudskom paru. To znamo zato što ga je Eva koristila nakon što je rodila Kajina (1. Mojs. 4:1). I vjerni patrijarsi Noa, Abraham, Izak i Jakov znali su Božje ime. Oni su ga još više cijenili jer su vidjeli da ih Jehova blagoslivlja, brine se za njih te  im otkriva svoj naum. Mnogo kasnije Bog je otkrio Mojsiju nešto posebno u vezi sa značenjem svog imena.

4. Zašto je Mojsije upitao Boga kako mu je ime i zašto je s pravom bio zabrinut?

⁴ Pročitaj 2. Mojsijevu 3:10-15. Kad je Mojsije imao 80 godina, Bog mu je zapovjedio: “Hajde sada, šaljem te faraonu da izvedeš narod moj, sinove Izraelove, iz Egipta!” Mojsije mu je nato s puno poštovanja postavio jedno vrlo važno pitanje. Htio je znati što da kaže Izraelcima kad ga upitaju kako glasi Božje ime. Budući da je to ime već odavno bilo poznato, što je Mojsije ustvari htio znati? Očito je želio saznati nešto više o osobi koja nosi to ime kako bi uvjerio Izraelce da će ih Bog zaista izbaviti. Mojsije je s pravom bio zabrinut jer su oni već duže vrijeme bili robovi i vjerojatno su sumnjali u to da ih Bog njihovih praotaca može izbaviti. Neki su Izraelci čak počeli štovati egipatske bogove! (Ezek. 20:7, 8).

5. Što je Jehova otkrio Mojsiju o značenju svog imena?

⁵ Kako je Jehova odgovorio na Mojsijevo pitanje? Između ostalog, rekao je: “Ovako kaži sinovima Izraelovim: ‘POSTAT ĆU poslao me k vama.’” * Potom je dodao: “Jehova, Bog praotaca vaših, (...) poslao me k vama.” Bog je otkrio da će postati sve što treba kako bi ostvario svoj naum, da će uvijek održati svoju riječ. Stoga u 15. retku čitamo da je sam Jehova rekao: “To je ime moje dovijeka i to je spomen moj iz naraštaja u naraštaj.” Te su riječi sigurno ojačale Mojsijevu vjeru i ispunile ga strahopoštovanjem.

6, 7. Kako je Jehova pokazao da postupa u skladu sa svojim velikim imenom?

⁶ Nedugo nakon razgovora s Mojsijem Jehova je izbavio Izraelce, i time je u potpunosti potvrdio da postupa u skladu sa svojim imenom. Ponizio je Egipat nanijevši mu deset strašnih nevolja, a usto je dokazao da su egipatski bogovi, pa i sam faraon, potpuno nemoćni (2. Mojs. 12:12). Nakon toga Jehova je razdvojio Crveno more, proveo Izraelce kroz njega i potopio faraona i njegovu vojsku (Psal. 136:13-15). Dok je Božji narod, koji je vjerojatno brojio od dva do tri milijuna ljudi, a možda i više, prolazio “veliku i zastrašujuću  pustinju”, Jehova ih je čuvao na životu tako što im je davao hranu i vodu. Čak nije dopustio da im se odjeća i sandale istroše (5. Mojs. 1:19; 29:5). Da, ništa ne može spriječiti Jehovu da postupa u skladu sa svojim jedinstvenim imenom. On je kasnije rekao Izaiji: “Ja, ja sam Jehova, i osim mene nema spasitelja” (Iza. 43:11).

⁷ I Mojsijev nasljednik Jošua vidio je zadivljujuća djela koja je Jehova učinio u Egiptu i u pustinji. Stoga je pretkraj života svojim sunarodnjacima mogao s potpunom sigurnošću i od srca reći: “Vi dobro znate svim srcem svojim i svom dušom svojom da nije ostalo neispunjeno niti jedno obećanje od svih dobrih obećanja koja vam je dao Jehova, Bog vaš. Sve vam se ispunilo. Niti jedno obećanje nije ostalo neispunjeno” (Još. 23:14). Da, Jehova je postao sve što je trebalo da bi ispunio svoju riječ.

8. Kako Jehova i u naše vrijeme pokazuje da postupa u skladu sa svojim imenom?

⁸ Jehova i danas postaje sve što je potrebno da bi ostvario svoj naum. Preko svog Sina prorekao je da će se u posljednjim danima dobra vijest o Kraljevstvu propovijedati “po svemu svijetu” (Mat. 24:14). Tko bi osim Svemogućeg Boga mogao proreći takvo što, pobrinuti se da se to ispuni te se pritom koristiti ljudima koji su uglavnom “neuki i obični”? (Djela 4:13). Dakle, kada propovijedamo, mi zapravo sudjelujemo u ispunjenju biblijskog proročanstva. Osim toga, time svom Ocu iskazujemo čast i pokazujemo da smo iskreni kad se molimo: “Neka se sveti ime tvoje! Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Mat. 6:9, 10).

⁹ Nedugo nakon izlaska Izraelaca iz Egipta Jehova je postao nešto novo svom narodu. Putem saveza Zakona postao je njihov “muž” i spremno je preuzeo sve obveze koje su s tim bile povezane (Jer. 3:14). S druge strane, Izraelci su postali njegova simbolična žena, narod koji nosi njegovo ime (Iza. 54:5, 6). Da su mu se podložili i držali njegove zapovijedi, Jehova bi im bio savršeni “muž”. Blagoslivljao bi ih, čuvao i donio im mir (4. Mojs. 6:22-27). Tako bi se među svim narodima proslavilo Jehovino veliko ime. (Pročitaj 5. Mojsijevu 4:5-8; Psalam 86:7-10.) Tijekom izraelske povijesti mnogi su tuđinci počeli štovati Jehovu. Oni su zapravo  rekli isto što je i Moapka Ruta rekla Naomi: “Tvoj će narod biti moj narod i tvoj Bog moj Bog” (Ruta 1:16).

9, 10. Što je još Jehova otkrio o značenju svog imena i do čega je to dovelo?

¹⁰ Jehovino postupanje s Izraelcima tijekom otprilike 1 500 godina otkrilo je mnoge nove strane Jehovine osobnosti. Usprkos njihovoj tvrdoglavosti Jehova je uvijek iznova pokazivao da je “Bog milosrdan” i da je “spor na gnjev”. Bio je izuzetno strpljiv s njima (2. Mojs. 34:5-7). No Jehovina je strpljivost imala granice. Židovi su prevršili svaku mjeru kad su odbacili i ubili njegovog Sina (Mat. 23:37, 38). Prirodni Izraelci više nisu mogli nositi Božje ime. Općenito govoreći, bili su duhovno mrtvi, poput suhog stabla (Luka 23:31). Kako je to utjecalo na njihov stav prema Božjem imenu?

11. Zašto su Izraelci prestali koristiti Božje ime?

¹¹ Povijest pokazuje da se među Židovima pojavilo praznovjerno gledište da ne smiju izgovarati Božje ime (2. Mojs. 20:7). Jehovino ime postupno je posve uklonjeno iz judaizma. Jehovu sigurno boli kad vidi s kolikim se nepoštovanjem ljudi odnose prema njegovom imenu (Psal. 78:40, 41). Budući da on “traži da se odanost iskazuje isključivo njemu”, razumljivo je da nije želio da se njegovo ime vječno povezuje s narodom koji ga se odrekao i kojeg se on odrekao (2. Mojs. 34:14). Iz toga učimo da je jako važno pokazivati veliko poštovanje prema imenu našeg Stvoritelja.

12. Tko je postao narod koji nosi Jehovino ime?

¹² Jehova je preko Jeremije otkrio da će sklopiti “novi savez” s novim narodom, duhovnim Izraelom. Jeremija je prorekao da će svi njegovi pripadnici, “od najmanjega do najvećega”, poznavati Jehovu (Jer. 31:31, 33, 34). To se proročanstvo počelo ispunjavati na Pedesetnicu 33. godine. Bog je tada sklopio novi savez. Novi narod, Izrael Božji, koji je uključivao i Židove i ne-Židove, postao je “narod za [Božje] ime”, odnosno narod koji nosi Jehovino ime (Gal. 6:16; pročitaj Djela apostolska 15:14-17; Mat. 21:43).

13. (a) Jesu li prvi kršćani koristili Božje ime? Objasni. (b) Kako gledaš na to što imaš čast koristiti Jehovino ime u službi propovijedanja?

¹³ Budući da su nosili Božje ime, pripadnici tog duhovnog naroda upotrebljavali su to ime, naprimjer kad su citirali iz hebrejskih knjiga Biblije. * Stoga je apostol Petar u više navrata koristio Božje ime kada se na Pedesetnicu 33. obraćao Židovima i pripadnicima drugih naroda koji su se obratili na židovsku vjeru (Djela 2:14, 20, 21, 25, 34). Prvi kršćani slavili su Jehovu, a on je blagoslivljao trud koji su ulagali u propovijedanje. Isto je i danas. Jehova blagoslivlja našu službu kad s ponosom objavljujemo njegovo ime i, ako je moguće, pokazujemo ga zainteresiranim osobama u njihovoj Bibliji. Na taj ih način upoznajemo s pravim Bogom. To je stvarno velika čast — i za njih i za nas! Oni koji upoznaju Jehovu mogu s njim započeti divno prijateljstvo koje će s vremenom biti sve jače i nastaviti se u svu vječnost.

14, 15. Kako je Jehova sačuvao spomen na svoje ime usprkos širenju otpada?

¹⁴ Kasnije, naročito nakon smrti apostola, otpad je počeo kvariti prvu  kršćansku skupštinu (2. Sol. 2:3-7). Lažni su učitelji čak usvojili židovsku tradiciju i prestali koristiti Božje ime. No je li Jehova dozvolio da se njegovo znamenito ime zaboravi? Nipošto! Istina je da ne znamo kako se točno izgovaralo Božje ime, no ono je ostalo sačuvano. S vremenom se pojavljivalo u različitim prijevodima Biblije i u zapisima bibličara. Naprimjer, Charles Peters je 1757. napisao da ime Jehova, za razliku od mnogih Božjih titula, “najbolje opisuje Božju osobnost”. Godine 1797. Hopton Haynes izdao je knjigu koja govori o štovanju Boga. Sedmo poglavlje započeo je riječima: “JEHOVA je pravo ime BOGA među Židovima; jedino su njega štovali; to su činili i Krist i njegovi apostoli.” Henry Grew (1781-1862) ne samo da je koristio Božje ime nego je i shvatio da je ono bilo osramoćeno i da ga treba svetiti. Slično tome, Charles Taze Russell i njegov bliski suradnik George Storrs (1796-1879) koristili su Božje ime.

¹⁵ Godine 1931. dogodilo se nešto vrlo značajno. Međunarodni istraživači Biblije, kako su se Božji sluge tada zvali, prihvatili su biblijsko ime Jehovini svjedoci (Iza. 43:10-12). Time su svijetu dali do znanja da su ponosni što služe jedinom pravom Bogu, nose njegovo ime i slave ga (Djela 15:14). Svi nas ti događaji podsjećaju na Jehovine riječi zapisane u Malahiji 1:11: “Od izlaska sunčeva pa do zalaska njegova ime će moje biti veliko među narodima.”

16. Zašto bismo trebali smatrati čašću to što možemo “hoditi u ime Jehove”?

¹⁶ Prorok Mihej je napisao: “Svi će narodi hoditi svaki u ime boga svojega, a mi ćemo hoditi u ime Jehove, Boga svojega, dovijeka, u svu vječnost” (Mih. 4:5). To što je Jehova dozvolio Istraživačima Biblije da nose njegovo ime nije samo bila velika čast. To ih je jako ohrabrilo jer su znali da imaju njegovo priznanje. (Pročitaj Malahiju 3:16-18.) No kako je s tobom? Da li se svim silama trudiš “hoditi u ime Jehove”? Razumiješ li što to znači?

17. Što znači hoditi u Božje ime?

¹⁷ Što znači hoditi u Božje ime? Kao prvo, da bismo hodili u Božje ime, moramo drugima objavljivati to ime jer će samo onaj “tko prizove ime Jehovino” biti spašen (Rim. 10:13). Kao drugo, moramo oponašati Jehovine osobine, posebno njegovu ljubav (1. Ivan. 4:8). Kao treće, mi hodimo u Božje ime kad radosno uvažavamo njegova pravedna mjerila jer ne želimo nanijeti sramotu svetom imenu svog Oca (1. Ivan. 5:3). Jesi li čvrsto odlučio “hoditi u ime Jehove, Boga svojega, dovijeka”?

18. Zašto se svi koji iskazuju čast Jehovinom velikom imenu raduju budućnosti?

¹⁸ Svi koji odbacuju Jehovu ili mu prkose uskoro će saznati tko je on (Ezek. 38:23). Oni su slični faraonu koji je rekao: “Tko je Jehova da poslušam glas njegov?” No faraon je jako brzo saznao tko je Jehova! (2. Mojs. 5:1, 2; 9:16; 12:29). S druge strane, mi smo željeli upoznati Jehovu. Ponosni smo što nosimo njegovo ime i što smo njegov poslušan narod. Stoga radosno iščekujemo budućnost, uvjereni u ispunjenje obećanja zapisanog u Psalmu 9:10: “Oni koji poznaju ime tvoje uzdat će se u tebe, jer ti nećeš ostaviti one koji te traže, Jehova.”