1, 2. (a) Koja bi si pitanja netko mogao postaviti u vezi s Isusovom duhovnom budnošću? (b) Koristi li Isusov savršeni primjer grešnim ljudima? Objasni to primjerom.

MOŽDA si se nekad pitao je li doista moguće biti duhovno budan poput Isusa budući da je on bio savršen. Osim toga, možda si pomislio: “Isus je ponekad mogao jasno vidjeti budućnost — čak je znao što će se događati tisućama godina nakon njegovog života na Zemlji. Je li onda uopće trebao biti budan?” (Mat. 24:37-39; Hebr. 4:15). Na početku članka odgovorit ćemo na ta pitanja kako bismo vidjeli koliko je važna i aktualna tema o duhovnoj budnosti.

² Može li primjer koji je pružio savršen čovjek koristiti grešnim ljudima? Može, jer ljudi mogu učiti od dobrog učitelja i oponašati njegov primjer. Naprimjer, zamislimo da netko tek počinje trenirati streličarstvo. Na prvom treningu uopće ne može strijelom pogoditi metu, ali i dalje marljivo vježba. Kako bi napredovao, pažljivo analizira ono što radi njegov trener, koji je pravi stručnjak u streličarstvu. Promatra kako trener stoji dok gađa metu, u kojem su mu položaju ruke i kako prstima nateže tetivu luka. Malo-pomalo uporni početnik počinje shvaćati koliko treba napeti tetivu, pri ciljanju uzima u obzir vjetar te i dalje marljivo vježba. Oponašajući ono što radi njegov trener, on naposljetku strijelama pogađa sve bliže središtu mete. Slično tome, mi se trudimo postati bolji kršćani i zato se držimo Isusovih zapovijedi i oponašamo njegov savršen primjer.

3. (a) Kako je Isus dao do znanja da i on treba biti duhovno budan? (b) O čemu govori ovaj članak?

³ A što reći o duhovnoj budnosti? Je li Isus uopće trebao biti duhovno budan? Zapravo, trebao je biti.  Naprimjer, posljednje noći svog života na Zemlji Isus je poticao svoje vjerne apostole: “Bdijte sa mnom!” Zatim je dodao: “Bdijte i molite se, da ne dođete u iskušenje!” (Mat. 26:38, 41). Iako je cijelog života pokazivao da je budan, u tim je teškim trenucima želio biti posebno budan i što bliži svom nebeskom Ocu. Znao je da i njegovi sljedbenici trebaju bdjeti — ne samo tada nego i u budućnosti. U nastavku ćemo govoriti o tome zašto Isus želi da budemo duhovno budni. Nakon toga razmotrit ćemo tri načina na koja možemo oponašati Isusa i biti duhovno budni u svakodnevnom životu.

4. Kako ono što ne znamo o budućnosti utječe na potrebu da budemo budni?

⁴ Kratko rečeno, Isus želi da ostanemo budni zbog onoga što ne znamo o budućnosti i zbog onoga što znamo o njoj. Je li Isus znao sve što donosi budućnost dok je kao čovjek živio na Zemlji? Nije, a to je i ponizno priznao, rekavši: “O tom danu i času nitko ne zna, ni anđeli nebeski ni Sin, nego samo Otac” (Mat. 24:36). U to vrijeme Isus, odnosno “Sin”, nije znao točno vrijeme kad će doći kraj ovog zlog svijeta. A kako je s nama? Znamo li mi baš sve pojedinosti o budućnosti? Naravno da ne znamo. Ne znamo kada će točno Jehova poslati svog Sina da uništi ovaj zao svijet. Kad bismo to znali, da li bismo uopće trebali bdjeti? Kao što je Isus rekao, kraj će doći iznenada, neočekivano, i zato trebamo stalno biti budni. (Pročitaj Mateja 24:43.)

5, 6. (a) Kako ono što znamo o budućnosti i o Božjem naumu utječe na potrebu da budemo budni? (b) Zašto bi nas ono što znamo o Sotoni trebalo još više potaknuti da budemo budni?

⁵ S druge strane, Isus je znao mnogo toga o budućnosti — bile su mu poznate divne istine o kojima većina ljudi oko njega nije ništa znala. Naše znanje ne može se mjeriti s Isusovim, no zahvaljujući Isusu puno toga znamo o Božjem Kraljevstvu i o tome što će ono ostvariti u bliskoj budućnosti. Kad pogledamo oko sebe — bilo to u školi, na poslu ili na području na kojem propovijedamo — sigurno primjećujemo da većina ljudi ne zna ništa o tim divnim istinama. To je još jedan razlog zašto trebamo biti duhovno budni. I mi poput Isusa trebamo uvijek biti spremni iskoristiti priliku da govorimo o Božjem Kraljevstvu. Svaka je takva prilika dragocjena i ne želimo je propustiti. U pitanju su ljudski životi! (1. Tim. 4:16).

⁶ Isus je znao još nešto što ga je navelo da ostane budan. Znao je da je Sotona čvrsto odlučio da ga iskušava, progoni i navede da bude neposlušan Bogu. Taj pokvareni neprijatelj vrebao je svaku priliku da iskuša Isusa (Luka 4:13). Stoga je Isus uvijek bio na oprezu. Htio je biti spreman za svaki ispit vjere, bilo da se radilo o iskušenju, protivljenju ili progonstvu. Zar nije tako i s nama? Mi znamo da Sotona još uvijek “ide uokolo kao ričući lav i traži koga da proždre”. Zbog toga Božja Riječ upozorava sve kršćane: “Budite trezveni, bdijte!” (1. Petr. 5:8). Kako možemo uvažiti to upozorenje?

7, 8. Što je savjetovao Isus u vezi s molitvom i kakav nam je primjer pružio u tom pogledu?

⁷ U Bibliji su duhovna budnost i molitva usko povezane (Kol. 4:2; 1. Petr. 4:7). Nedugo nakon što je potaknuo svoje sljedbenike da bdiju s njim, Isus je rekao: “Bdijte i molite se, da ne dođete u iskušenje!” (Mat. 26:41). Je li se njegov savjet odnosio samo na tešku situaciju u kojoj su se tada nalazili? Nije, njegov je savjet ustvari načelo po kojem trebamo živjeti svaki dan.

 ⁸ Isus nam je dao izvanredan primjer kad je u pitanju molitva. Sigurno se sjećaš da se jednom prilikom cijelu noć molio svom Ocu. Pokušajmo zamisliti taj prizor. (Pročitaj Luku 6:12, 13.) Bilo je proljeće i Isus se vjerojatno nalazio u blizini Kafarnauma, ribarskog gradića u kojem je provodio dosta vremena dok je propovijedao u Galileji. Dok se spuštala večer, Isus se uspinjao na goru s koje se pružao pogled na Galilejsko more. Promatrajući krajolik obavijen tamom, vjerojatno je vidio kako treperi svjetlost uljanih svjetiljki u Kafarnaumu i okolnim selima u podnožju gore. No kad se počeo moliti Jehovi, potpuno se usredotočio na svoju molitvu. Prolazile su minute, pa i sati. Nije primjećivao kako se u podnožju gore jedna za drugom gase svjetiljke, nije obraćao pažnju na mjesec koji je plovio nebom niti na noćne životinje koje su u šipražju tražile hranu. Vjerojatno se molio u vezi s važnom odlukom koju je trebao donijeti — trebao je izabrati dvanaest apostola. Možemo zamisliti Isusa kako se sav zadubio u molitvu u kojoj je rekao svom Ocu sve što misli o svakom učeniku i sve što ga brine u vezi s njima, usrdno ga moleći za vodstvo i mudrost.

9. Što možemo naučiti iz činjenice da se Isus molio cijelu noć?

⁹ Što možemo naučiti od Isusa? Da li možda to da se moramo satima moliti? Ne, jer Isus je obzirno rekao o svojim sljedbenicima: “Duh je, istina, voljan, ali tijelo je slabo” (Mat. 26:41). Pa ipak, mi možemo oponašati Isusa. Naprimjer, da li se molimo svom nebeskom Ocu prije donošenja bilo koje odluke koja bi mogla u duhovnom pogledu utjecati na nas, našu obitelj ili suvjernike? Molimo li se i za svoju braću i sestre u vjeri? Molimo li se od srca umjesto da stalno ponavljamo jedno te isto? Zapazi i da je Isus jako cijenio povjerljive razgovore koje je vodio sa svojim Ocem. U današnjem užurbanom svijetu lako bi nam se moglo dogoditi da zbog brzog tempa života zaboravimo na ono što je najvažnije. Ako odvojimo dovoljno vremena za duboku, povjerljivu molitvu, postat ćemo još budniji u duhovnom pogledu (Mat. 6:6, 7). Približit ćemo se Jehovi i truditi se ojačati svoj odnos s njim te nećemo učiniti ništa čime bismo taj odnos narušili (Psal. 25:14).

10. Koji nam primjer pokazuje da je Isus spremno koristio prilike za svjedočenje?

¹⁰ Isus je bio budan i kad je bila riječ o zadatku koji mu je Jehova povjerio. Postoje neki poslovi koje čovjek može obavljati čak i ako mu misli ponekad odlutaju, a da to ne izazove loše posljedice. Međutim, mnogi poslovi zahtijevaju od radnika da budu pažljivi i usredotočeni na ono što rade, a služba propovijedanja sigurno spada u njih. Isus je uvijek budno pratio hoće li mu se pružiti prilika da propovijeda dobru vijest. Tako su jednom prilikom Isus i njegovi učenici, nakon što su cijelo jutro pješačili, stigli u grad Sihar. Učenici su otišli kupiti hranu, a Isus je ostao pored gradskog zdenca i odmarao se. No i tada je budno pratio što se događa i vidio je priliku da svjedoči. Jedna Samarićanka došla je zahvatiti vode. Isus nije morao razgovarati s njom, mogao je umjesto toga odspavati. Mogao je pronaći mnogo razloga da ne razgovara s tom ženom. Međutim, on joj se obratio, potaknuo je da se uključi u razgovor i dao joj svjedočanstvo koje je snažno utjecalo na mnoge ljude u tom gradu (Ivan 4:4-26, 39-42). Možemo li još bolje oponašati Isusa i biti duhovno budni? Naprimjer, možemo li se još više potruditi da iskoristimo prilike koje nam se  svakodnevno pružaju kako bismo prenosili dobru vijest ljudima?

11, 12. (a) Kako je Isus reagirao kad su ga neki pokušavali omesti u izvršavanju njegovog zadatka? (b) Po čemu znamo da je Isus bio uravnotežena osoba?

¹¹ Ponekad su neke dobronamjerne osobe pokušavale odvratiti Isusa od obavljanja njegovog zadatka. Isusova čudesna izlječenja toliko su se dojmila ljudi u Kafarnaumu da su ga željeli zadržati u svom gradu, što je i razumljivo. Međutim, Isusov zadatak bio je da propovijeda svim “izgubljenim ovcama doma Izraelova”, a ne samo onima u jednom gradu (Mat. 15:24). Stoga je rekao stanovnicima Kafarnauma: “I drugim gradovima moram objaviti dobru vijest o kraljevstvu Božjem, jer sam radi toga poslan” (Luka 4:40-44). Isus je svoj život očito posvetio službi. Nije dopustio da ga išta odvrati od toga.

¹² No je li Isus bio toliko usredotočen na svoj zadatak da je živio kao nekakav fanatik ili isposnik? Je li bio toliko zaokupljen svojom službom da nije primjećivao svakodnevne potrebe ljudi? Nije, Isus je bio savršeno uravnotežena osoba. Volio je život i uživao je u radosnim trenucima koje je provodio sa svojim prijateljima. Cijenio je obiteljsko uređenje i pokazivao veliko razumijevanje za potrebe i probleme ljudi, a usto je otvoreno pokazivao da voli djecu. (Pročitaj Marka 10:13-16.)

13. Kako možemo biti budni i uravnoteženi poput Isusa dok propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu?

¹³ Što mi možemo učiniti kako bismo bili budni i uravnoteženi poput Isusa? Mi ne dopuštamo da nas ovaj svijet ometa u izvršavanju našeg zadatka. Čak bi nas i dobronamjerni prijatelji i rođaci mogli nagovarati da, takoreći, smanjimo tempo u službi ili da živimo životom koji oni smatraju normalnim. No ako oponašamo Isusa, na svoju ćemo službu gledati kao na hranu (Ivan 4:34). Naša nas služba krijepi u duhovnom pogledu, a usto nas i raduje. Ipak, ne želimo ići u krajnost i sebe smatrati boljima od drugih ili pak živjeti poput nekih isposnika. I mi poput Isusa želimo biti radosni, uravnoteženi sluge “sretnoga Boga” (1. Tim. 1:11).

14. Što ne bismo smjeli učiniti kad se nađemo u kušnjama i zašto?

¹⁴ Kao što smo vidjeli, Isus je neka od svojih najozbiljnijih upozorenja o budnosti dao kad se nalazio u teškoj kušnji. (Pročitaj Marka 14:37.) Kad smo u nevolji, trebamo se ugledati na njega više nego ikada prije. Mnogi ljudi kad su u kušnjama zaborave na upozorenje koje je toliko važno da je čak dvaput zapisano u Mudrim izrekama. Ono glasi: “Neki se put čovjeku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt” (Izr. 14:12; 16:25). Ako se oslanjamo na svoj razum, posebno onda kad se suočavamo s teškim problemima, vjerojatno ćemo  dovesti u opasnost i sebe i one koje volimo.

15. U kakvom bi se iskušenju mogao naći suprug i otac u vrijeme ekonomske krize?

¹⁵ Naprimjer, suprug i otac mogao bi se naći pod velikim opterećenjem dok nastoji svoju obitelj zbrinuti u materijalnom pogledu (1. Tim. 5:8). Mogao bi doći u iskušenje da prihvati posao zbog kojeg bi često izostajao sa sastanaka, zbog kojeg ne bi mogao redovito proučavati sa svojom obitelj ili pak ići u službu propovijedanja. Ako se oslanja samo na ljudski način razmišljanja, takva bi mu se odluka mogla činiti opravdanom, pa čak i ispravnom. No ona bi mogla izazvati duhovnu bolest ili smrt. Puno je bolje držati se savjeta iz Mudrih izreka 3:5, 6. Salamun je rekao: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum. Na svim putevima svojim imaj ga na umu i on će ispraviti staze tvoje.”

16. (a) Kako je Isus pokazao da se ne oslanja na svoju mudrost, nego na Jehovinu? (b) Kako mnogi supruzi i očevi oponašaju Isusa i uzdaju se u Jehovu u teškim situacijama?

¹⁶ Kad je doživljavao kušnje, Isus se nipošto nije htio oslanjati na vlastiti razum. Zamisli, najmudriji čovjek koji je ikada živio na Zemlji nije se oslanjao na vlastitu mudrost. Naprimjer, kad ga je Sotona iskušavao, Isus je više puta odgovorio riječima: “Pisano je” (Mat. 4:4, 7, 10). Uzdao se u to da će mu Očeva mudrost pomoći da se odupre iskušenju i tako je pokazao poniznost, osobinu koju Sotona prezire i nikad ne pokazuje. Postupamo li i mi poput Isusa? Suprug i otac koji je budan poput Isusa dopušta da ga vodi Božja Riječ, posebno u teškim situacijama. To širom svijeta čine tisuće poglavara obitelji. Oni su nepokolebljivi u tome da im Božje Kraljevstvo i služba Bogu budu na prvom mjestu u životu, ispred materijalnih stvari. Tako se na najbolji način brinu za svoju obitelj. Jehova im uzvraća tako što blagoslivlja njihov trud da zbrinu svoju obitelj u materijalnom pogledu, kao što je i obećao u svojoj Riječi (Mat. 6:33).

17. Što te potiče da oponašaš Isusa i budeš duhovno budan?

¹⁷ Isus nam je nesumnjivo pružio najbolji mogući primjer što se tiče duhovne budnosti. Njegov primjer koristi nam u svim životnim situacijama i čak nam može spasiti život. Nemoj zaboraviti da se Sotona jako trudi kako bi te uspavao u duhovnom pogledu, odnosno oslabio ti vjeru, naveo te da izgubiš volju služiti Bogu i postaneš mu neposlušan (1. Sol. 5:6). Nemoj mu dopustiti da u tome uspije! Ostani budan poput Isusa — u molitvi, u službi propovijedanja i u kušnjama. Na taj će način tvoj život već sada biti bogat, sretan i ispunjen iako živimo na samom kraju ovog svijeta osuđenog na propast. Budeš li budan, tvoj će te Gospodar naći spremnog i zaposlenog u Jehovinoj službi kad dođe uništiti ovaj svijet. Jehova će te rado nagraditi za tvoju vjernost (Otkr. 16:15).