1, 2. (a) Koga predočava “Izrael Božji” koji se spominje u Galaćanima 6:16? (b) Na koga se odnosi izraz “dvanaest plemena Izraelovih” iz Mateja 19:28?

NA ŠTO pomisliš kad u Bibliji pročitaš ime Izrael? Da li se sjetiš Izakovog sina Jakova, kojemu je ime bilo promijenjeno u Izrael? Da li možda pomisliš na njegove potomke, stari izraelski narod? A što je s duhovnim Izraelom? Kad se izraz “Izrael” koristi u prenesenom smislu, obično se odnosi na “Izrael Božji”, odnosno na 144 000 pojedinaca koji su pomazani svetim duhom da budu kraljevi i svećenici na nebu (Gal. 6:16; Otkr. 7:4; 21:12). No kad se u Mateju 19:28 govori o dvanaest izraelskih plemena, taj izraz ima posebno značenje.

² Isus je rekao: “Prilikom ponovnog stvaranja, kad Sin čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje, i vi koji idete za mnom sjest ćete na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.” U ovom se retku izraz “dvanaest plemena Izraelovih” odnosi na one kojima će suditi Isusovi pomazani učenici i koji će dobiti vječni život u raju na Zemlji. Oni će uživati blagodati svećeničke službe koju će vršiti 144 000.

3, 4. Kakav primjer daju vjerni pomazanici?

 ³ Poput svećenika i levita iz starog doba, današnji pomazani kršćani jako cijene svoju službu (4. Mojs. 18:20). Oni ne očekuju da će u nasljedstvo dobiti neko područje na Zemlji. Naprotiv, nadaju se da će biti kraljevi i svećenici na nebu zajedno s Isusom Kristom. Ondje će nastaviti služiti Jehovi obavljajući dužnost koju im je dodijelio, kao što možemo pročitati u recima iz Otkrivenja 4:10, 11, koji govore o pomazanicima na njihovom nebeskom položaju (Ezek. 44:28).

⁴ Dok su na Zemlji, pomazani kršćani svojim načinom života dokazuju da je Jehova njihovo nasljedstvo. Njihova služba Bogu za njih je najvažnija stvar u životu. Oni pokazuju vjeru u Kristovu otkupnu žrtvu i slijede Krista, te tako ‘potvrđuju svoj poziv i izbor’ (2. Petr. 1:10). Njihove životne okolnosti i sposobnosti sigurno se razlikuju. No oni ne koriste svoja ograničenja kao izgovor da se previše ne trude u službi Bogu. Naprotiv, službu Bogu smatraju izuzetno važnom i daju sve od sebe u toj službi. Oni pružaju dobar primjer onima koji se nadaju životu u raju na Zemlji.

5. Kako svi kršćani mogu pokazati da je Jehova njihovo nasljedstvo i zašto to nije uvijek lako učiniti?

⁵ Bez obzira na to imamo li nebesku ili zemaljsku nadu, moramo se ‘odreći sebe i uzeti mučenički stup svoj i ići za Kristom’ (Mat. 16:24). Milijuni ljudi koji se nadaju životu u raju na Zemlji upravo na taj način služe Bogu i slijede Krista. Ne zadovoljavaju se time da u službi Bogu daju malo ako znaju da mogu učiniti više. Mnogi su pojednostavili svoj život i postali pioniri. Drugi uspijevaju biti pomoćni pioniri nekoliko puta godišnje. Neki ne mogu biti pioniri, ali se trude pojačati svoju službu. Svi su oni poput bogobojazne Marije, koja je izlila mirisno ulje na Isusovu glavu. Isus je o njoj rekao: “Učinila je dobro djelo na meni. (...) Učinila je što je mogla” (Mar. 14:6-8). Budući da živimo u svijetu kojim vlada Sotona, nije uvijek lako dati sve od sebe u službi Bogu. No mi se jako trudimo u tome i uzdamo se u Jehovu. U nastavku ćemo razmotriti četiri načina kako to činimo.

6. (a) Kako ljudi općenito pokazuju da je njihovo nasljedstvo vezano samo za ovaj život? (b) Zašto je bolje razmišljati poput Davida?

⁶ Isus je poučavao svoje sljedbenike da ‘traže najprije Kraljevstvo i Božju pravednost’. Ljudima iz svijeta najvažnije je zadovoljiti vlastite želje i potrebe. Biblija ih opisuje kao “ljude ovoga vijeka, kojima je stalo samo do želja ovog života”. (Pročitaj Psalam 17:1, 13-15.) Mnogi ne mare za svog Stvoritelja, nego su se posvetili tome da sebi osiguraju lagodan život, osnuju obitelj i da djeci ostave imovinu nakon svoje smrti. Njihovo nasljedstvo vezano je samo za ovaj život. Za razliku od toga, David je želio sebi stvoriti “dobro ime” kod Jehove, kao što je to kasnije njegov sin preporučio svim ljudima (Prop. 7:1). David je, poput Asafa, uvidio da je puno bolje imati Jehovu za prijatelja nego gledati samo na svoju korist. Bio je sretan što služi Bogu. U naše vrijeme mnogim kršćanima teokratske aktivnosti važnije su od zaposlenja.

7. Kako je jedan brat bio blagoslovljen jer je najprije tražio Kraljevstvo?

⁷ Razmotrimo primjer našeg brata Jean-Claudea iz Srednjoafričke Republike. On ima ženu i troje djece te služi kao starješina u skupštini. U njegovoj zemlji teško je dobiti zaposlenje, pa je većina ljudi spremna učiniti gotovo sve kako bi zadržala posao. Jednog dana šef je rekao Jean-Claudeu da mora početi raditi noćne smjene, koje počinju u 18.30, i to sedam dana u tjednu. Jean-Claude mu je objasnio da se on za svoju obitelj brine u materijalnom pogledu, ali i u duhovnom. Objasnio mu je i da treba pomagati svojim suvjernicima u skupštini. Kako je šef  reagirao na to? Rekao mu je: “Kad si već takav sretnik da imaš posao, moraš zaboraviti na sve ostalo, pa i na ženu, djecu i svoje probleme. Moraš svoj život posvetiti isključivo poslu. Izaberi što ti je važnije: vjera ili posao!” Što bi ti učinio da si bio na Jean-Claudeovom mjestu? Jean-Claude je znao da će se Bog brinuti za njega ako izgubi posao. Bio je siguran da ga čeka puno posla u službi Jehovi i da će mu Jehova pomoći da zbrine materijalne potrebe svoje obitelji. Stoga je otišao na naš sastanak koji se održavao u tjednu. Nakon toga spremao se otići raditi, premda nije bio siguran ima li još uopće posao. U tom trenutku zazvonio je telefon. Saznao je da je njegov šef dobio otkaz, a on je još uvijek imao svoj posao.

8, 9. Na koji način možemo oponašati svećenike i levite pokazujući da je Jehova naše nasljedstvo?

⁸ Neki kojima prijeti opasnost da dobiju otkaz možda se pitaju kako će ispuniti svoju dužnost da se brinu za obitelj u materijalnom pogledu ako izgube posao (1. Tim. 5:8). Bez obzira na to nalaziš li se u sličnoj situaciji, vjerojatno si se dosad uvjerio u to da Bog nikada nije iznevjerio one koji ga smatraju svojim nasljedstvom i koji iskreno cijene što mu mogu služiti. Kad je Isus rekao svojim učenicima da “traže najprije kraljevstvo”, obećao im je: “Sve će vam se ovo dodati”, misleći pritom na stvari poput jela, pića i odjeće (Mat. 6:33).

⁹ Prisjetimo se ponovno pripadnika Levijevog plemena, koji nisu dobili zemlju u nasljedstvo. Budući da im je bilo najvažnije služiti Jehovi, morali su se pouzdati u to da će se za njihove materijalne potrebe brinuti Jehova, koji im je rekao: “Ja sam tvoj dio i tvoje nasljedstvo” (4. Mojs. 18:20). Premda mi ne služimo u doslovnom hramu kao što su služili svećenici i leviti, možemo razmišljati na isti način i uzdati se u to da će se Jehova brinuti za nas. Što se posljednji dani više bliže svom kraju, to je važnije uzdati se u to da se Bog može pobrinuti za naše potrebe (Otkr. 13:17).

10, 11. Kako su neki pokazali da se uzdaju u Jehovu kad je u pitanju posao? Navedi primjer.

¹⁰ Isus je poticao svoje učenike i da ‘traže najprije Božju pravednost’ (Mat. 6:33). To znači da nam Jehovina mjerila o tome što je ispravno, a što pogrešno trebaju biti važnija od ljudskih mjerila. (Pročitaj Izaiju 55:8, 9.) Možda ti je poznato da su se u prošlosti neki ljudi bavili uzgojem ili prodajom duhana, da su druge učili ratovanju ili da su proizvodili i prodavali oružje. No kad su upoznali istinu, mnogi od njih promijenili su posao i ispunili preduvjete za krštenje (Iza. 2:4; 2. Kor. 7:1; Gal. 5:14).

¹¹ Jedan od njih je i Andrew. Kad su on i njegova žena upoznali Jehovu, odlučili su mu služiti. Andrew se jako ponosio svojim poslom, no ipak je odlučio dati otkaz. Zašto je to učinio? Zato što je radio u jednoj vojnoj instituciji, a uvidio je da to nije u skladu s Božjom pravednosti. Kad je dao otkaz, imao je dvoje djece, bio je bez ikakvih prihoda i imao je ušteđevine za samo nekoliko mjeseci. S ljudske točke gledišta, činilo se da nema nikakvog “nasljedstva”. Tražio je posao uzdajući se u Božju pomoć. Kad se on i njegova obitelj prisjete tog razdoblja, mogu potvrditi da “ruka Jehovina nije prekratka” (Iza. 59:1). Budući da su vodili jednostavan život, Andrew i njegova žena čak su bili u punovremenoj službi. On kaže: “Bilo je trenutaka kada  smo bili zabrinuti zbog financijskih, stambenih i zdravstvenih problema, a ponekad nas brine i to što smo svakim danom sve stariji. No Jehova je uvijek uz nas. (...) Možemo bez imalo sumnje reći da je služenje Jehovi nešto najbolje i najuzvišenije čemu čovjek može posvetiti svoj život” * (Prop. 12:13).

12. Što trebamo imati, prema Isusovim riječima, da bismo postupali u skladu s Božjim mjerilima? Navedi neko iskustvo.

¹² Isus je rekao svojim učenicima: “Ako je vaša vjera velika samo kao zrno gorušice, reći ćete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde tamo’, i premjestit će se. I ništa vam neće biti nemoguće” (Mat. 17:20). Jesi li spreman postupati u skladu s Božjim mjerilima ako bi se zbog toga morao suočiti s nekim poteškoćama? Ako nisi siguran možeš li to učiniti, razgovaraj o tome s drugom braćom i sestrama u skupštini. Njihova iskustva sigurno će te ojačati i ohrabriti.

13. U što možemo biti sigurni s obzirom na svoje duhovne potrebe ako se trudimo revno služiti Jehovi?

¹³ Ako cijenimo to što imamo čast služiti Jehovi, možemo biti sigurni da će se on brinuti za naše tjelesne i duhovne potrebe, kao što se brinuo i za potrebe Levijevog plemena. Prisjetimo se i onoga što je doživio David. Premda je živio u pećini, mogao je biti siguran u to da će se Bog brinuti za njega. I mi se možemo pouzdati u Jehovu čak i kad ne vidimo izlaz iz svoje teške situacije. Podsjetimo se da je Asaf, kad je ušao “u veličanstveno svetište Božje”, na ispravan način razumio ono što ga je mučilo (Psal. 73:17). Slično tome, i mi se trebamo uzdati u to da će nam Bog dati sve što je potrebno kako bismo ostali duhovno jaki. Na taj način pokazujemo da cijenimo to što imamo čast služiti mu bez obzira na to u kakvim se okolnostima nalazimo. Tako dopuštamo Jehovi da bude naše nasljedstvo.

14, 15. Kako bismo trebali reagirati kad dobijemo nova objašnjenja nekih biblijskih istina i zašto?

¹⁴ Kako reagiramo kad Jehova, od kojeg dolazi duhovno prosvjetljenje, otkrije nova objašnjenja “dubina Božjih” zapisanih u Bibliji? (1. Kor. 2:10-13). U tome nam je izvanredan primjer pružio apostol Petar. Naime, jednom prilikom Isus je rekao onima koji su ga slušali: “Ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete krv njegovu, nemate život u sebi.” Mnogi učenici shvatili su te riječi doslovno, pa su rekli: “Ovo su sablažnjive riječi! Tko ga može slušati?” Zbog toga su se “vratili onome što su ostavili”. No Petar je rekao: “Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnog života” (Ivan 6:53, 60, 66, 68).

¹⁵ Petar nije u potpunosti razumio što je Isus mislio kad je rekao da učenici trebaju jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv. No vjerovao je da će Bog pomoći ljudima da razumiju istinu. Kad duhovno svjetlo jače zasja i dobijemo neka nova objašnjenja, trudimo li se razumjeti koji biblijski razlozi stoje iza tih promjena? (Izr. 4:18). Berejci iz kršćanske skupštine u 1. stoljeću “svim su srcem primili riječ i svaki dan istraživali Pisma” (Djela 17:11). Budemo li ih oponašali, još ćemo više cijeniti priliku da možemo služiti Jehovi i da on može biti naše nasljedstvo.

16. Kako možemo pokazati da je Bog naše nasljedstvo s obzirom na riječi iz 1. Korinćanima 7:39?

¹⁶ Kršćani trebaju pokazati da imaju na umu Božji naum i tako da primjenjuju biblijsku zapovijed da se vjenčaju “samo u Gospodinu” (1. Kor. 7:39). Mnogi su radije ostali samci nego zanemarili tu Božju zapovijed. Bog se s ljubavlju brine za takve kršćane. Što je David radio kad je bio usamljen i kad mu se činilo da mu nema tko pomoći? “Izlijevao sam pred [Bogom] zabrinutost svoju”, rekao  je. “Govorio sam pred njim o tjeskobi svojoj, kada je duh moj klonuo u meni” (Psal. 142:1-3). Slično se možda osjećao i prorok Jeremija, koji je kao samac desetljećima vjerno služio Bogu. Možda će ti biti zanimljivo pročitati nešto više o tome kako se Jeremija osjećao u 8. poglavlju knjige Jeremijine knjige — Božja poruka za nas.

17. Kako se jedna neudata sestra bori s usamljenošću?

¹⁷ “Nisam planirala cijeli život ostati neudata”, kaže jedna sestra iz Sjedinjenih Država. “Voljela bih se udati ako upoznam pravu osobu. Moja majka koja nije u istini pokušavala me uvjeriti da ne smijem previše birati i da se trebam što prije udati. Upitala sam je želi li biti odgovorna za to ako budem nesretna u braku. S vremenom je uvidjela da imam dobar posao, da se dobro brinem za sebe i da sam sretna, pa je prestala vršiti pritisak na mene.” Ta je sestra ponekad usamljena. Ona kaže: “Tada se trudim pokazati pouzdanje u Jehovu. On me nikada nije iznevjerio.” Što joj pomaže da se uzda u Jehovu? “Zahvaljujući molitvi Bog mi je stvaran i nikad nemam osjećaj da sam sama. Svevišnji vladar svemira sluša moje molitve, pa kako onda ne bih bila počašćena i radosna?” Budući da je uvjerena da “više usrećuje davati nego primati”, ona kaže: “Trudim se pomagati drugima i ništa ne očekujem zauzvrat. Kad razmišljam o tome što bih mogla učiniti za nekoga, osjećam istinsku radost” (Djela 20:35). Da, Jehova je njeno nasljedstvo i ona je sretna što mu može služiti.

18. Kako možeš postati Jehovino nasljedstvo?

¹⁸ Bez obzira na tvoje okolnosti, i ti možeš dopustiti Bogu da bude tvoje nasljedstvo. Budeš li to učinio, naći ćeš se među njegovim sretnim narodom (2. Kor. 6:16, 17). Tada ćeš dobiti mogućnost da i ti postaneš Jehovino nasljedstvo poput drugih vjernih Božjih slugu u prošlosti. (Pročitaj 5. Mojsijevu 32:9, 10.) Kao što je Bog izabrao izraelski narod između svih drugih naroda da bude njegovo nasljedstvo, tako može izabrati i tebe te se s puno ljubavi brinuti za tvoje potrebe (Psal. 17:8).