1, 2. (a) Kako možemo hrabriti druge? (b) Što nam Jehova daruje kako bi nam pomogao da mu još kvalitetnije služimo?

ZAMISLI sljedeću situaciju: Jedna je kršćanka primijetila da je jedna mlada sestra zbog nečega zabrinuta. Dogovorila se s njom za službu propovijedanja. Dok su išle od kuće do kuće, razgovarale su te joj se mlada sestra počela povjeravati. Kasnije tog dana mlada je sestra zahvalila Jehovi u molitvi što joj je zrela sestra s kojom je bila u službi brižno pokazala da joj je stalo do nje, a upravo joj je to bilo potrebno. Zamisli još jednu situaciju: Jedan se bračni par vratio iz strane zemlje u kojoj je neko vrijeme propovijedao. Dok su bili u gostima kod braće i oduševljeno im pričali iskustva iz službe, jedan ih je mladi brat pomno slušao. Nekoliko godina kasnije on se spremao za odlazak u stranu zemlju i prisjetio se kako ga je ono što je taj bračni par pričao potaknulo da odluči postati misionar.

² Možda te ova dva primjera podsjećaju na nekoga tko je pozitivno utjecao na tvoj život ili na nekoga na koga si ti utjecao na takav način. Naravno, rijetko kad jedan jedini razgovor nekome promijeni život. Ipak, mi svaki dan imamo priliku hrabriti i duhovno jačati druge. Zamisli kako bi bilo lijepo da postoji nešto što ti može pomoći da unaprijediš svoje sposobnosti i još više razviješ dobre osobine, kako bi mogao još više pomagati svojoj braći i još kvalitetnije služiti Bogu. Jehova nam takvo što zapravo već daruje — daje nam svoj sveti duh (Luka 11:13). Kad Božji duh djeluje na nas, on u nama razvija divne osobine koje nam omogućavaju da poboljšamo svaki aspekt svoje službe Bogu. To je doista prekrasan dar! (Pročitaj Galaćanima 5:22, 23.)

3. (a) Kako time što razvijamo plodove duha slavimo Boga? (b) Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u ovom članku?

³ Osobine koje nam sveti duh pomaže razvijati odraz su osobnosti onoga od koga taj duh potječe — Jehove Boga (Kol. 3:9, 10). Isus je naveo najvažniji razlog zbog kojeg se kršćani trebaju truditi da oponašaju Boga kad je rekao svojim apostolima: “Moj se Otac proslavljuje time da donosite mnogo ploda” * (Ivan 15:8). Kad se trudimo razvijati plodove duha, to se jasno vidi u našem govoru i postupcima, a time slavimo svog Boga (Mat. 5:16). Po čemu se plodovi duha razlikuju od osobina koje su svojstvene Sotoninom svijetu? Kako možemo razvijati plodove duha? Zašto bi nam to ponekad moglo biti teško? Na ta ćemo pitanja odgovoriti u nastavku dok budemo razmatrali prva tri ploda duha: ljubav, radost i mir.

4. Kakvu bi ljubav trebali pokazivati Isusovi sljedbenici?

⁴ Ljubav koja je plod svetog duha puno je drugačija od ljubavi koja je svojstvena ovom svijetu. Po čemu? Ona se temelji na jednom uzvišenom načelu. Isus je to istaknuo u Propovijedi  na gori. (Pročitaj Mateja 5:43-48.) Objasnio je da čak i grešnici postupaju po načelu “kako ti meni, tako ja tebi”, odnosno da dobro postupaju s onima koji dobro postupaju s njima. Takva “ljubav” ne podrazumijeva iskreno žrtvovanje za druge, nego se svodi na izražavanje naklonosti nekome tko je nama izrazio naklonost. Ako želimo “biti sinovi Oca svojega koji je na nebesima”, moramo biti drugačiji od ljudi u svijetu. Umjesto da se s drugima ophodimo onako kako se oni ophode s nama, trebamo gledati na druge i ophoditi se s njima onako kako to čini Jehova. No kako je moguće, u skladu s Isusovom zapovijedi, ljubiti svoje neprijatelje?

5. Kako možemo pokazati ljubav prema onima koji nas progone?

⁵ Razmotrimo jedan primjer iz Biblije. Dok su propovijedali u Filipima, Pavao i Sila bili su uhićeni, išibani i bačeni u zatvor, gdje su im noge stavili u klade. Dok su bili ondje, vjerojatno je i zatvorski čuvar okrutno postupao s njima. Jesu li stoga jedva dočekali da se osvete tom čovjeku kad su se neočekivano našli na slobodi nakon što se zbio potres? Nipošto. Bilo im je iskreno stalo do njega, pa ih je samopožrtvovna ljubav potaknula da mu odmah pomognu, što je dovelo do toga da su on i svi iz njegovog doma postali kršćani (Djela 16:19-34). I u novije vrijeme mnoga su naša braća na sličan način ‘blagoslivljala svoje progonitelje’ (Rim. 12:14).

6. Kako možemo pokazivati samopožrtvovnu ljubav prema svojoj braći? (Vidi okvir na stranici 21.)

⁶ Naša ljubav prema braći u vjeri ide još i dalje. Naime, “mi smo dužni život svoj položiti za braću svoju”. (Pročitaj 1. Ivanovu 3:16-18.) No puno češće ljubav možemo pokazati u nekim manjim stvarima. Naprimjer, ako smo rekli ili učinili nešto čime smo povrijedili svog brata, možemo pokazati ljubav tako da se potrudimo pomiriti se s njim (Mat. 5:23, 24). No što učiniti ako netko nas povrijedi? Jesmo li “spremni oprostiti” ili ponekad ipak nismo spremni prijeći preko onoga što se dogodilo? (Psal. 86:5). Žarka ljubav koja je posljedica djelovanja svetog duha može nam pomoći da prelazimo preko manjih prijestupa te da spremno opraštamo drugima “kao što je Jehova spremno oprostio” nama (Kol. 3:13, 14; 1. Petr. 4:8).

7, 8. (a) Kako je ljubav prema ljudima povezana s ljubavlju prema Bogu? (b) Kako možemo produbiti svoju ljubav prema Jehovi? (Vidi slike ispod teksta.)

⁷ Kako možemo razvijati samopožrtvovnu ljubav prema svojoj braći? Tako da produbljujemo ljubav prema Bogu (Efež. 5:1, 2;  1. Ivan. 4:9-11, 20, 21). Trenuci koje, slikovito govoreći, provodimo nasamo s Jehovom dok čitamo Bibliju, razmišljamo o duhovnim stvarima i molimo mu se uistinu nas hrabre i produbljuju našu ljubav prema našem nebeskom Ocu. Međutim, trebamo iskupljivati vrijeme kako bismo se približili Bogu.

⁸ Potkrijepimo to primjerom: Zamisli da možeš čitati Božju Riječ, razmišljati o njoj i moliti se Jehovi samo u točno određeno doba dana, u razdoblju od sat vremena. Ne bi li ljubomorno čuvao taj termin kako te ništa ne bi spriječilo da to vrijeme posvetiš Jehovi? Naravno, nitko nas ne može spriječiti da se molimo Bogu kad god poželimo. Osim toga, većina nas može čitati Bibliju kad god nam to odgovara. Ipak, moramo paziti da nam brojne svakodnevne obaveze ne oduzmu vrijeme koje smo planirali odvojiti za Boga. Trudiš li se svaki dan iskupiti što više vremena kako bi se mogao približiti Jehovi?

9. Što je obilježje radosti koja je plod svetog duha?

⁹ Jedno od istaknutih obilježja plodova duha njihova je postojanost. Radost, drugi plod duha koji ćemo razmotriti, odličan je primjer takve postojanosti. Radost bi se mogla usporediti s otpornom biljkom koja može rasti čak i u surovim uvjetima. Diljem svijeta mnogi su Božji sluge “unatoč mnogim nevoljama prihvatili riječ s radošću koja dolazi po svetom duhu” (1. Sol. 1:6). Drugi se suočavaju s raznim poteškoćama. Međutim, Jehova im pomoću svog duha daje snage da “potpuno ustraju i budu dugotrpljivi s radošću” (Kol. 1:11). No što u nama izaziva tu radost?

10. Zbog čega su Božji sluge radosni?

¹⁰ Za razliku od “nesigurnog bogatstva” koje nudi Sotonin svijet, Jehova nam daje duhovno blago koje ima trajnu vrijednost (1. Tim. 6:17; Mat. 6:19, 20). On nam nudi vječni život, a to je doista razlog za radost. Radosni smo i zbog toga što pripadamo međunarodnoj zajednici braće i sestara. Iznad svega, naša radost proizlazi iz dobrog odnosa s Bogom. Osjećamo isto što i David, koji je, iako je morao bježati od Šaula, slavio Jehovu svojim stihovima, napisavši: “Milost je tvoja bolja od života, zato će te usne moje hvaliti. Tako ću te blagoslivljati cijeloga života svojega” (Psal. 63:3, 4). Čak i kad se suočavamo s poteškoćama, mi u svom srcu radosno hvalimo Boga.

11. Zašto je važno radosno služiti Jehovi?

¹¹ Apostol Pavao potaknuo je kršćane: “Uvijek se radujte u Gospodinu. I opet kažem: Radujte se!” (Filip. 4:4). Zašto je važno da kršćani radosno služe Jehovi? Zato što je Sotona postavio sporno pitanje o tome ima li Jehova pravo biti Vrhovni Vladar. Sotona tvrdi da nitko ne služi Bogu dragovoljno (Job 1:9-11). Ako bismo služili Jehovi samo iz osjećaja dužnosti, ali bez radosti, naša žrtva hvale bila bi manjkava. Stoga se trudimo postupati u skladu sa psalmistovim savjetom: “Služite Jehovi s veseljem! Dođite pred njega radosno kličući!” (Psal. 100:2). Kad Bogu služimo radosna srca i dragovoljno, tada ga slavimo.

12, 13. Kako se možemo boriti protiv negativnih osjećaja?

¹² Međutim, zna se dogoditi da čak i vjerni Jehovini sluge budu obeshrabreni te da se moraju boriti da i dalje razmišljaju na pozitivan način (Filip. 2:25-30). Što nam može pomoći kad se to dogodi? U Efežanima 5:18, 19 stoji: ‘Ispunjavajte se duhom, psalmima, hvalospjevima Bogu i duhovnim pjesmama. Pjevajte i pjesmom hvalite Jehovu u svojim srcima.’ Kako možemo primijeniti taj savjet?

¹³ Kad nas obuzmu negativni osjećaji, možemo se usrdno moliti Jehovi i truditi se da razmišljamo o hvalevrijednim stvarima. (Pročitaj Filipljanima 4:6-9.) Neki su primijetili  da im slušanje i pjevušenje teokratskih pjesama pomaže da se razvedre i da uspiju odagnati negativne misli. Jedan brat koji se suočio s teškom kušnjom zbog koje se često osjećao jadno i obeshrabreno rekao je: “Redovito sam se usrdno molio, a usto sam naučio napamet nekoliko teokratskih pjesama. Kad sam pjevao te predivne hvalospjeve Jehovi, bilo naglas bilo u sebi, osjećao sam mir u srcu. Osim toga, u to je vrijeme izašla knjiga Približi se Jehovi. U roku od godinu dana pročitao sam je dvaput. Ona mi je bila pravi melem za dušu. Osjetio sam da je Jehova blagoslovio moj trud.”

14. Što je istaknuto obilježje mira koji je plod svetog duha?

¹⁴ Na našim međunarodnim kongresima delegati iz raznih zemalja i kultura uživaju u srdačnom druženju sa svojom braćom i sestrama u vjeri. Takvi prizori ističu jedno obilježje mira koje danas vlada među Božjim narodom — jedinstvo svjetskih razmjera. Oni koji nas promatraju često se začude kad vide kako se ljudi koji bi po njihovom mišljenju trebali biti neprijatelji “istinski trude održati jedinstvo duha, u miru koji ih povezuje” (Efež. 4:3). To jedinstvo doista je izvanredno, posebno ako se uzme u obzir kakve su promjene radi toga neki morali poduzeti.

15, 16. (a) U kakvom je okruženju Petar odrastao i kakav je problem zbog toga imao? (b) Kako je Jehova pomogao Petru da promijeni svoj stav?

¹⁵ Ujediniti ljude različitog porijekla pravi je izazov. Da bismo bolje razumjeli koje promjene neki moraju poduzeti da bi se postiglo takvo jedinstvo, razmotrimo jedan primjer iz 1. stoljeća — primjer apostola Petra. Kakav je bio njegov stav prema neobrezanim  ne-Židovima može se vidjeti iz njegovih riječi: “Vi znate da Židovu Zakon zabranjuje družiti se s čovjekom iz drugog naroda ili dolaziti k njemu, ali meni je Bog pokazao da nijednoga čovjeka ne zovem okaljanim ili nečistim” (Djela 10:24-29; 11:1-3). Petar je, kao i većina drugih Židova u 1. stoljeću, očito odrastao vjerujući da Mojsijev zakon od njega traži da voli samo svoje sunarodnjake. Možda mu je bilo sasvim normalno ne-Židove smatrati neprijateljima koje treba mrziti. *

¹⁶ Zamisli samo koliko je Petru moralo biti nelagodno ući u Kornelijevu kuću. Je li bilo moguće da čovjek koji je nekad imao negativno gledište o ne-Židovima postane ‘skladno združen’ s njima ‘u miru koji povezuje’ kršćane? (Efež. 4:3, 16). Da, bilo je moguće, jer mu je samo nekoliko dana prije njegovog susreta s Kornelijem Božji duh otvorio srce i omogućio mu da promijeni svoj stav i nadvlada predrasude koje je imao. Jehova mu je pomoću vizije objasnio da on ne prosuđuje ljude na temelju njihove rase ili nacionalnosti (Djela 10:10-15). Stoga je Petar mogao reći Korneliju: “Sad zaista shvaćam da Bog nije pristran, nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno” (Djela 10:34, 35). Petar se promijenio i složno je služio Bogu zajedno sa “svom braćom” (1. Petr. 2:17).

17. Zašto je jedinstvo koje vlada među Božjim narodom nešto izvanredno?

¹⁷ Na temelju Petrovog primjera lakše si možemo predočiti kakve izvanredne promjene danas poduzimaju neki pripadnici Božjeg naroda. (Pročitaj Izaiju 2:3, 4.) Milijuni ljudi “iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika” mijenjaju svoj način razmišljanja kako bi bio u skladu s ‘Božjom voljom, s onim što je dobro, ugodno i savršeno’ (Otkr. 7:9; Rim. 12:2). Na mnoge od njih nekada je snažno utjecala mržnja, neprijateljstvo i razjedinjenost koji vladaju u Sotoninom svijetu. No zahvaljujući poukama iz Božje Riječi i pomoći svetog duha, naučili su “promicati mir” (Rim. 14:19). To je dovelo do stvaranja jedinstva koje služi Bogu na čast.

18, 19. (a) Kako svatko od nas može pridonijeti miru i jedinstvu u skupštini? (b) Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

¹⁸ Kako svatko od nas može pridonijeti miru i jedinstvu unutar Božjeg naroda? U mnogim skupštinama nalaze se pojedinci koji su se doselili iz drugih zemalja. Neki možda imaju drugačije običaje ili možda ne znaju dobro naš jezik. Trudimo li se bolje ih upoznati? Božja Riječ potiče nas na to. Skupštini u Rimu, koju su sačinjavali i Židovi i ne-Židovi, Pavao je napisao: “Prigrlite jedni druge, kao što je i Krist prigrlio nas, na slavu Bogu” (Rim. 15:7). Ima li u tvojoj skupštini pojedinaca koje bi mogao bolje upoznati?

¹⁹ Što još možemo učiniti kako bismo dopustili svetom duhu da djeluje na nas? U sljedećem članku razmotrit ćemo preostale plodove svetog duha i saznati odgovor na to pitanje.