ISUS je upozorio svoje sljedbenike: “Đavo će neke od vas bacati u zatvor da budete potpuno iskušani.” No neposredno prije nego što im je dao to upozorenje, rekao im je: “Ne bojte se onoga što ćete trpjeti.” Budući da je prijetnja zatvorom još uvijek jedna od metoda kojima se Sotona služi kako bi spriječio propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu, postoji realna mogućnost da vlasti u nekim zemljama počnu progoniti prave kršćane (Otkr. 2:10; 12:17). Što nam stoga može pomoći da budemo spremni na Sotonine spletke i da se “ne bojimo”, kao što nas je Isus potaknuo?

Naravno, većina nas je u životu u nekom trenutku osjetila strah. Ipak, Božja nam Riječ jamči da nam Jehova može pomoći kako nas strah ne bi nadvladao. Kako? Jedan način na koji nam Jehova pomaže da se pripremimo za protivljenje jest to što nam otkriva metode kojima se služe Sotona i njegovi sluge (2. Kor. 2:11). Da bismo to bolje razumjeli, razmotrimo jedan događaj iz biblijskog doba. Osim toga vidjet ćemo i neke suvremene primjere vjerne braće i sestara koji su se “oduprli Đavlovim spletkama” (Efež. 6:11-13).

U 8. stoljeću pr. n. e. zli asirski kralj Sanherib u svom je osvajačkom pohodu pokorio nekoliko naroda, jedan za drugim. Vrlo samouvjeren zbog tih pobjeda, odlučio je pokoriti i Jehovin narod i njihovu prijestolnicu, Jeruzalem, u kojoj je vladao bogobojazni kralj Ezekija (2. Kralj. 18:1-3, 13). Nema sumnje da je Sotona iskoristio tu situaciju i poslužio se Sanheribom kako bi sproveo u djelo svoju namjeru da obožavanje pravog Boga izbriše s lica Zemlje (1. Mojs. 3:15).

Sanherib je poslao svoje izaslanike u Jeruzalem sa zahtjevom da mu se grad preda. Među tim izaslanicima bio je i rabšak, koji je služio kao kraljev glasnogovornik * (2. Kralj. 18:17). Rabšakov cilj bio je demoralizirati Židove kako bi ih naveo da se predaju bez borbe. Koje je metode rabšak koristio u svom pokušaju da zastraši Židove?

Rabšak je Ezekijinim predstavnicima rekao: “Ovako kaže veliki kralj, kralj asirski: ‘Kakva je to uzdanica u koju se uzdaš? Eto, uzdaš se u podršku Egipta, trske slomljene, koja probada dlan onome tko se na nju nasloni’” (2. Kralj. 18:19, 21). Rabšakove su optužbe  bile lažne budući da Ezekija nije bio sklopio savez s Egiptom. Ipak, ta je optužba istaknula poruku koju je rabšak želio da Izraelci dobro upamte: ‘Nitko vam neće priskočiti u pomoć. Prepušteni ste sebi samima — odvojeni od svijeta.’

U novije vrijeme protivnici obožavanja pravog Boga služili su se sličnim prijetnjama kako bi zastrašili prave kršćane. Jedna sestra koja je bila u zatvoru zbog svoje vjere i godinama odvojena od svojih sukršćana kasnije je ispričala što joj je pomoglo da ne podlegne strahu. Rekla je: “Molitva mi je pomogla da se približim Jehovi (...). Sjetila sam se jamstva iz Izaije 66:2, gdje piše da Bog vidi ‘onoga tko je nevoljan i skrušena duha’. To je za mene uvijek bio velik izvor snage i utjehe.” Slično tome jedan brat koji je proveo mnogo godina u samici rekao je: “Naučio sam da i skučena samica može postati velika poput svemira ako čovjek ima prisan odnos s Jehovom.” Da, blizak odnos s Jehovom dao je snage ovom bratu i sestri da podnesu samoću i izoliranost (Psal. 9:9, 10). Njihovi progonitelji mogli su ih odvojiti od obitelji, prijatelja i suvjernika, no njih su dvoje znali da ih oni nikada neće moći odvojiti od Jehove (Rim. 8:35-39).

Koliko je stoga važno da koristimo svaku priliku koju imamo da bismo jačali svoj odnos s Jehovom! (Jak. 4:8). Trebali bismo se redovito pitati: Koliko mi je Jehova stvaran? Da li njegove riječi snažno utječu na odluke koje svakodnevno donosim, bilo velike bilo male? (Luka 16:10). Ako se trudimo sačuvati svoj blizak odnos s Bogom, nemamo razloga bojati se. Govoreći u ime ožalošćenih Židova, prorok Jeremija je rekao: “Prizvao sam ime tvoje, o Jehova, iz jame najdublje. (...) Približio si se u dan kada sam te zvao. Rekao si: ‘Ne boj se!’” (Tuž. 3:55-57).

Rabšak je koristio lukave izjave kako bi kod Židova izazvao sumnje. Rekao je: “Nije li upravo [Jehovine] uzvišice i žrtvenike Ezekija uklonio? (...) Sam Jehova rekao mi je: ‘Idi na tu zemlju i opustoši je!’” (2. Kralj. 18:22, 25). Rabšak je tvrdio da se Jehova neće boriti za svoj narod jer su ga razočarali. No to nije bilo istina. Baš naprotiv, Jehova je bio zadovoljan Ezekijom i Židovima koji su ga ponovno počeli obožavati na ispravan način (2. Kralj. 18:3-7).

U današnje vrijeme lukavi progonitelji kršćanima mogu reći pokoju istinitu informaciju kako bi zadobili njihovo povjerenje, ali istovremeno tu informaciju mogu vješto protkati lažima nadajući se da će na taj način kod njih izazvati sumnje. Naprimjer braći i sestrama koji su bili u zatvoru ponekad je bilo rečeno da se neki brat koji je imao velike odgovornosti u njihovoj zemlji odrekao svojih uvjerenja, te da bi stoga bilo posve u redu da i oni to učine. Ipak, takvi argumenti ne mogu izazvati sumnje kod kršćana koji su razboriti.

Uzmimo za primjer ono što se dogodilo jednoj sestri tijekom Drugog svjetskog rata. Dok je bila u zatvoru, pokazali su joj pismenu izjavu iz koje se moglo zaključiti da se jedan brat koji je imao veće odgovornosti u organizaciji odrekao svoje vjere. Ispitivač ju je upitao vjeruje li tom bratu. Ona je odgovorila: “On je samo nesavršeni čovjek.”  Zatim je dodala da se Bog njime služio dok god se on držao biblijskih načela. “Budući da njegove izjave nisu u skladu s onim što piše u Bibliji, on više nije moj brat u vjeri.” Ta je vjerna sestra mudro poslušala biblijsko upozorenje: “Ne uzdajte se u dostojanstvenike, niti u kojega drugog čovjeka zemaljskog, od kojega nema spasenja!” (Psal. 146:3).

Ako dobro poznajemo Božju Riječ i primjenjujemo njene savjete, moći ćemo se zaštititi od prijevarnih ideja koje bi mogle oslabiti našu odluku da izdržimo progonstvo (Efež. 4:13, 14; Hebr. 6:19). Stoga da bismo se pripremili za to da pod pritiskom budemo u stanju trezveno razmišljati, svakodnevno čitanje Biblije i osobno proučavanje mora imati prioritet u našem životu (Hebr. 4:12). Doista, sada je vrijeme da produbljujemo svoje znanje i jačamo svoju vjeru. Jedan brat koji je ostao vjeran Bogu premda je godinama bio u samici rekao je: “Svu braću želio bih potaknuti da s cijenjenjem uzimaju svu duhovnu hranu koju dobivamo budući da ne znamo točno na koji će nam način jednoga dana koristiti.” Dakle ako već sada temeljito proučavamo Božju Riječ i literaturu koju nam daje razred roba, tada će nas u teškim trenucima u životu sveti duh podsjetiti na ono što smo naučili (Ivan 14:26).

Rabšak je pokušao zastrašiti Židove. “Hajde, okladi se s gospodarom mojim, kraljem asirskim”, rekao je. “Dat ću ti dvije tisuće konja, pa da vidimo možeš li naći jahače za njih. Kako ćeš, dakle, poraziti jednog jedinog upravitelja među najmanjim slugama gospodara mojega?” (2. Kralj. 18:23, 24). S ljudske točke gledišta doista se činilo nemogućim da bi se Ezekija i njegov narod mogli suprotstaviti moćnoj asirskoj vojsci.

I danas bi se moglo činiti da su naši progonitelji izuzetno moćni, naročito ako ih u potpunosti podupire državna vlast. Tako je bilo i u slučaju nacista koji su progonili Jehovine svjedoke tijekom Drugog svjetskog rata. Oni su pokušali zastrašiti mnoge Božje sluge. Jedan naš brat, koji je mnogo godina proveo u zatvoru, kasnije je ispričao na koji su mu način prijetili. Jednom prilikom jedan ga je časnik upitao: “Jesi li vidio kako su strijeljali tvog rođenog brata? Što si naučio iz toga?” Njegov je odgovor glasio: “Ja sam Jehovin svjedok i to ću i ostati.” “Onda si ti sljedeći na redu za strijeljanje”, zaprijetio mu je. Unatoč tome brat je ostao nepokolebljiv, pa su njegovi neprijatelji odustali od svojih pokušaja da ga zastraše. Što mu je pomoglo da usprkos prijetnjama ostane ustrajan? Rekao je: “Uzdao sam se u Jehovino ime” (Izr. 18:10).

Kad u potpunosti vjerujemo Jehovi, to je kao da nosimo velik štit koji nas čuva od svega što Sotona koristi kako bi nam nanio štetu u duhovnom pogledu (Efež. 6:16). Stoga je dobro moliti Jehovu da nam pomogne da ojačamo svoju vjeru (Luka 17:5). Isto tako važno je da iskoristimo sve što nam daje razred vjernog roba kako bismo učvrstili svoju vjeru. Jamstvo koje je Jehova dao proroku Ezekijelu, koji je njegovu poruku morao prenositi tvrdokornom narodu, može nas ojačati kad se suočimo s prijetnjama. Jehova mu je rekao: “Dajem ti lice tvrdo kao što je i njihovo, i čelo tvrdo kao što je i njihovo. Dajem ti čelo tvrdo poput dijamanta, tvrđe od kremena” (Ezek. 3:8, 9). Ako to bude potrebno, Jehova nam može pomoći da budemo čvrsti poput dijamanta, kao što je i Ezekijel morao biti.

Protivnici su ustanovili da, kad im propadnu svi drugi pokušaji, ponekad primamljivim ponudama mogu navesti osobu da pogazi svoju vjeru. I rabšak je koristio tu metodu. Ljudima koji su bili u Jeruzalemu rekao je: “Ovako kaže kralj asirski: ‘Predajte  mi se i izađite k meni, (...) dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju žita i vina mladoga, u zemlju kruha i vinograda, u zemlju maslina i meda! Tako ćete ostati živi i nećete umrijeti’” (2. Kralj. 18:31, 32). Pomisao da bi mogli jesti svježi kruh i piti mlado vino sigurno je zvučala jako primamljivo onima koji su bili zatočeni u opkoljenom gradu.

Neki državni službenici jednom su se prilikom poslužili tom metodom kako bi pokušali oslabiti vjeru jednog misionara koji je bio u zatvoru. Rekli su mu da će ga odande odvesti u “ugodan dom” s “prekrasnim vrtom” te da će ondje provesti šest mjeseci kako bi razmislio o svojim stavovima. No brat je ostao duhovno budan i nije prekršio svoja kršćanska načela. Što mu je u tome pomoglo? Kasnije je ispričao: “Nada u Božje Kraljevstvo bila mi je stvarna. (...) Budući da sam znao što je Božje Kraljevstvo i bio uvjeren da je ono stvarna vladavina, ne sumnjajući u to ni na trenutak, nisu me mogli natjerati da pogazim svoja uvjerenja.”

A koliko je nama stvarno Božje Kraljevstvo? Patrijarh Abraham, apostol Pavao i sam Isus mogli su podnijeti teške kušnje jer je ono za njih bilo stvarnost (Filip. 3:13, 14; Hebr. 11:8-10; 12:2). Bude li i nama Božje Kraljevstvo na prvom mjestu u životu i budemo li uvijek imali na umu trajne blagoslove koje će ono donijeti, i mi ćemo se moći oduprijeti iskušenjima da prihvatimo ponude koje bi nam donijele tek kratkotrajno olakšanje od nevolja koje doživljavamo (2. Kor. 4:16-18).

Iako je rabšak ulagao silne napore kako bi zastrašio Židove, Ezekija i njegovi podanici čvrsto su se uzdali u Jehovu (2. Kralj. 19:15, 19; Iza. 37:5-7). Jehova je zauzvrat odgovorio na njihove molitve za pomoć tako što je poslao anđela koji je u jednoj noći pobio 185 000 vojnika u asirskom taboru. Osramoćeni Sanherib odmah se sljedećeg dana, s ono malo vojske što mu je ostalo, vratio u svoju prijestolnicu Ninivu (2. Kralj. 19:35, 36).

Dakle Jehova nije napustio one koji su se oslonili na njega. Suvremeni primjeri braće i sestara koji ustraju u nevoljama pokazuju da Jehova jednako tako postupa i danas. Stoga nas naš nebeski Otac s razlogom uvjerava: “Ja, Jehova, Bog tvoj, držim te za desnicu i kažem ti: ‘Ne boj se! Ja ću ti pomoći’” (Iza. 41:13).