1. Što je Jehova učinio za milijune ljudi i što oni moraju činiti?

JEHOVA je učinio nešto divno za milijune ljudi koji žive u ovom svijetu punom nevolja. Omogućio im je da mu se približe putem njegovog jedinorođenog Sina, Isusa Krista (Ivan 6:44). I ti si jedan od njih ako si se predao Bogu i ako svojim načinom života pokazuješ da ozbiljno shvaćaš svoje predanje. Budući da si kršten u ime svetog duha, moraš postupati u skladu s vodstvom tog duha (Mat. 28:19).

2. Koja ćemo pitanja razmatrati u ovom članku?

² Mi koji “sijemo u duh” oblačimo novu osobnost (Gal. 6:8; Efež. 4:17-24). Apostol Pavao dao nam je važne savjete o tome kako trebamo postupati i upozorio nas da ne smijemo žalostiti Božji sveti duh. (Pročitaj Efežanima 4:25-32.) U nastavku ćemo detaljnije razmotriti te savjete. Na što je Pavao  mislio kad je rekao da ne žalostimo Božji duh? Kako bi netko tko je predan Jehovi uopće mogao činiti takvo što? Što trebamo činiti da ne bismo žalostili Jehovin duh?

3. Objasni što znače riječi iz Efežanima 4:30.

³ Zapazi najprije Pavlove riječi zapisane u Efežanima 4:30. On je rekao: “Ne žalostite Božji sveti duh, kojim ste zapečaćeni za dan kad će vas otkupnina osloboditi.” Pavao nije želio da njegovi voljeni suvjernici ugroze svoju duhovnost. Oni su Jehovinim duhom bili “zapečaćeni za dan kad će ih otkupnina osloboditi”. Božji sveti duh bio je i još uvijek jest pečat, odnosno “jamstvo za ono što će doći”, što ga dobivaju vjerni pomazani kršćani (2. Kor. 1:22). Taj pečat potvrđuje da oni pripadaju Bogu i da će dobiti nebeski život. Broj onih koji će biti konačno obilježeni pečatom iznosi 144 000 (Otkr. 7:2-4).

4. Zašto moramo paziti da ne bismo žalostili Božji duh?

⁴ Ako bi neki kršćanin žalostio Božji duh, to bi mogao biti prvi korak koji vodi do toga da taj duh u potpunosti prestane djelovati na njega. Da se to zaista može dogoditi pokazuju riječi koje je David izrekao nakon što je sagriješio s Bat-Šebom. On je skrušeno preklinjao Jehovu: “Nemoj me odbaciti od lica svojega i sveti duh svoj nemoj uzeti od mene!” (Psal. 51:11). Samo će pomazanici koji ostanu “vjerni do smrti” biti nagrađeni tako što će uskrsnuti na nebo i dobiti besmrtnost (Otkr. 2:10; 1. Kor. 15:53). I kršćani koji imaju zemaljsku nadu trebaju sveti duh da bi ostali vjerni Bogu i da bi na temelju vjere u Kristovu otkupnu žrtvu dobili život na dar (Ivan 3:36; Rim. 5:8; 6:23). Stoga svi moramo paziti da ne bismo žalostili Jehovin sveti duh.

5, 6. Kako bi kršćanin mogao žalostiti Jehovin duh?

⁵ Kršćani koji su svoj život predali Bogu mogu izbjeći sve čime bi žalostili duh. To možemo postići ako “živimo po duhu” jer tada nama neće ovladati neispravne tjelesne želje niti ćemo pokazivati bezbožne osobine (Gal. 5:16, 25, 26). No to se može i promijeniti. Božji duh mogli bismo u određenoj mjeri žalostiti ako bismo dopustili da nas polako, a da toga možda i nismo svjesni, počne privlačiti ponašanje koje osuđuje duhom nadahnuta Božja Riječ.

⁶ Ako bismo uporno postupali suprotno vodstvu svetog duha, žalostili bismo i njega i Jehovu, koji je njegov Izvor. Razmotrimo Efežanima 4:25-32 da bismo vidjeli kako trebamo postupati te saznali što nam može pomoći da ne žalostimo Božji duh.

7, 8. Objasni zašto moramo govoriti istinu.

⁷ Moramo govoriti istinu. U Efežanima 4:25 Pavao je napisao: “Sada kad ste odbacili laž, govorite istinu svaki svojemu bližnjem, jer smo udovi koji pripadaju jedni drugima.” Budući da smo ujedinjeni kao “udovi koji pripadaju jedni drugima”, nipošto ne bismo smjeli biti neiskreni niti bismo smjeli namjerno navoditi svoju braću i sestre na krive zaključke jer bi to bilo isto kao da im lažemo. Svatko tko bi uporno tako postupao uništio bi svoj odnos s Bogom. (Pročitaj Mudre izreke 6:16-19.)

⁸ Riječi i djela kojima se druge vara i dovodi u zabludu mogu narušiti jedinstvo skupštine. Stoga trebamo biti pouzdani i dostojni povjerenja poput proroka Danijela, kod kojeg drugi nisu mogli naći ništa nepošteno (Dan. 6:4). Trebamo imati na umu i riječi koje je Pavao uputio kršćanima s nebeskom  nadom, naime da svaki ud “Kristovog tijela” pripada svim ostalim udovima i treba ostati ujedinjen s Isusovim pomazanim sljedbenicima, koji uvijek govore istinu (Efež. 4:11, 12). I oni koji se nadaju vječnom životu u raju na Zemlji moraju govoriti istinu te tako jačati jedinstvo našeg međunarodnog bratstva.

9. Zašto je prijeko potrebno da postupamo u skladu s riječima iz Efežanima 4:26, 27?

⁹ Moramo se suprotstaviti Đavlu, ne dajući mu priliku da nam našteti u duhovnom pogledu (Jak. 4:7). Sveti duh pomaže nam da se odupiremo Sotoni. Naprimjer to možemo činiti tako da se čuvamo nekontroliranog gnjeva. Pavao je napisao: “Ako se gnjevite, nemojte griješiti! Sunce neka ne zađe, a da vi još osjećate srdžbu! I ne dajte Đavlu priliku da djeluje!” (Efež. 4:26, 27). Čak i ako smo se opravdano razljutili, odmah se pomolimo u sebi jer će nam to pomoći da sačuvamo “miran duh” i pokažemo samosvladavanje umjesto da učinimo nešto čime bismo mogli žalostiti Božji duh (Izr. 17:27). Stoga nemojmo ostati ljuti i time dati Sotoni priliku da nas navede da učinimo nešto zlo (Psal. 37:8, 9). Bez odlaganja rješavajmo razmirice u skladu sa savjetima koje nam je dao Isus jer je to još jedan način na koji se možemo odupirati Sotoni (Mat. 5:23, 24; 18:15-17).

10, 11. Zašto ne smijemo krasti i postupati nepošteno?

¹⁰ Ne smijemo podleći iskušenju da krademo ili postupamo nepošteno. Pavao je u vezi s krađom napisao: “Tko je krao, neka više ne krade, nego neka marljivo radi, čineći dobro rukama svojim, da ima što dati onome tko je u oskudici” (Efež. 4:28). Ako bi neki predani kršćanin krao, time bi zapravo ‘skvrnio Božje ime’ nanoseći mu sramotu (Izr. 30:7-9). Čak ni siromaštvo nije opravdanje za krađu. Oni koji ljube Boga i svoje bližnje znaju da za krađu ne postoji nikakvo opravdanje (Mar. 12:28-31).

¹¹ Pavao nije samo govorio o tome što ne smijemo činiti, nego je istaknuo i što trebamo činiti. Ako živimo po svetom duhu, marljivo ćemo raditi kako bismo mogli zbrinuti potrebe svoje obitelji i kako bismo “imali što dati onome tko je u oskudici” (1. Tim. 5:8). Isus i njegovi apostoli skupljali su novac za siromašne, no izdajnik Juda Iskariot uzimao im je taj novac (Ivan 12:4-6). Njega sigurno nije vodio sveti duh. No mi koji dopuštamo da nas vodi Božji duh “u svemu pošteno postupamo”, kao što je to činio i Pavao (Hebr. 13:18). Tako izbjegavamo  sve čime bismo žalostili Jehovin sveti duh.

12, 13. (a) Kakvog se govora trebamo kloniti, kao što to pokazuje Efežanima 4:29? (b) Kakve bi trebale biti naše riječi?

¹² Moramo paziti na svoj govor. Pavao je rekao: “Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo ona koja je dobra, da prema potrebi izgrađuje druge i da bude na korist onima koji je slušaju” (Efež. 4:29). Pavao ni u ovom retku nije samo rekao što ne smijemo činiti, nego je ukazao i na to što trebamo činiti. Ako nas vodi Božji duh, govorit ćemo ‘ono što je dobro i što izgrađuje druge kako bi naše riječi bile na korist onima koji nas slušaju’. Osim toga ne smijemo dozvoliti da iz naših usta izađe ikakva “nevaljala riječ”. Grčka riječ prevedena s “nevaljala” može se odnositi na pokvareno voće, ribu ili meso. Kao što nam se gadi takva hrana, tako nam se treba gaditi i način govora koji Jehova smatra nedoličnim.

¹³ Naše riječi trebaju biti pristojne, obzirne, “solju začinjene” (Kol. 3:8-10; 4:6). Po našem načinu govora trebalo bi se vidjeti da smo drugačiji od drugih ljudi. Stoga pomažimo drugima tako da govorimo ‘dobre riječi koje će ih izgrađivati’. Zauzmimo stav poput psalmista, koji je u pjesmi rekao: “Neka riječi usta mojih i razmišljanje srca mojega bude ugodno tebi, Jehova, Stijeno moja i Otkupitelju moj!” (Psal. 19:14).

14. Čega se moramo kloniti, prema Efežanima 4:30, 31?

¹⁴ Moramo se kloniti gorčine, srdžbe, pogrdnog govora i sve zloće. Nakon što nas je upozorio da ne žalostimo Božji duh, Pavao je napisao: “Neka se sva zlobna gorčina i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor ukloni od vas zajedno sa svom zloćom!” (Efež. 4:30, 31). Svi smo mi nesavršeni i stoga moramo ulagati velik trud kako bismo kontrolirali svoje misli i postupke. Kad bismo dozvolili da nama ovladaju “zlobna gorčina i gnjev i srdžba”, žalostili bismo Božji duh. Žalostili bismo ga i ako bismo pamtili sve loše što nam je netko učinio, ako bismo pokazivali da smo ljuti i ako se ne bismo željeli pomiriti s onim tko nas je povrijedio. Ako bismo počeli zanemarivati biblijske savjete, mogli bismo razviti karakterne crte koje nas mogu navesti da zgriješimo protiv duha i mogli bismo snositi strašne posljedice.

15. Što bismo trebali učiniti ako nam je netko učinio nešto nažao?

¹⁵ Moramo biti dobrostivi, samilosni i opraštati drugima. Pavao je napisao: “Budite dobrostivi jedni prema drugima, samilosni, spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Krista spremno oprostio vama” (Efež. 4:32). Čak i ako smo duboko povrijeđeni jer nam je netko učinio nešto nažao, opraštajmo, jer i Bog to čini (Luka 11:4). Zamislimo da neki suvjernik kaže nešto negativno o nama. Mi mu prvi pristupimo jer želimo riješiti problem. On nam kaže da mu je  iskreno žao što nas je povrijedio i moli nas da mu oprostimo. Mi mu oprostimo, no moramo otići i korak dalje. “Ne osvećuj se i ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda”, stoji u 3. Mojsijevoj 19:18. “Ljubi svoga bližnjeg kao samoga sebe. Ja sam Jehova.”

16. Navedi primjer koji pokazuje da ponekad trebamo učiniti određene promjene u svom postupanju kako ne bismo žalostili Jehovin duh.

¹⁶ I onda kad smo sami možemo doći u iskušenje da učinimo nešto što Bog ne odobrava. Naprimjer možda je neki brat slušao glazbu koja nije prikladna za kršćane. S vremenom ga je počela mučiti savjest jer je zanemario biblijske savjete iz publikacija “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45). Možda se molio u vezi s tim problemom te se sjetio Pavlovih riječi zapisanih u Efežanima 4:30. Čvrsto je odlučio da više neće činiti ništa čime bi žalostio Božji duh i zato neće slušati glazbu koja nije za kršćane. Jehova će blagosloviti stav tog brata. Stoga uvijek pazimo da ne bismo žalostili Božji duh.

17. Što se može dogoditi ako nismo oprezni i ako se ne molimo redovito?

¹⁷ Ako nismo oprezni i ako se ne molimo redovito, mogli bismo se prepustiti nečistim ili grešnim postupcima kojima bismo žalostili duh. Budući da je sveti duh sila koju naš nebeski Otac uvijek koristi u skladu sa svojom voljom, kad žalostimo taj duh, žalostimo i Jehovu — a to je nešto što sigurno nikad ne bismo željeli učiniti (Efež. 4:30). U 1. su stoljeću židovski pismoznanci zlonamjerno pripisali Isusova čuda Sotoni. (Pročitaj Marka 3:22-30.) Ti su Kristovi neprijatelji “pohulili na sveti duh” i tako su počinili neoprostiv grijeh. Nemojmo nikad dozvoliti da se to i nama dogodi!

18. Kako možemo znati da nismo počinili neoprostiv grijeh?

¹⁸ Da ne bismo učinili ni prvi korak koji vodi do neoprostivog grijeha, trebamo imati na umu ono što je Pavao rekao o žalošćenju duha. No što ako smo učinili neki ozbiljan grijeh? Ako smo se pokajali i primili pomoć starješina, možemo zaključiti da nam je Bog oprostio i da nismo zgriješili protiv svetog duha. Uz Božju pomoć moći ćemo i ubuduće izbjeći sve postupke kojima bismo žalostili sveti duh.

19, 20. (a) Kakvo ponašanje moramo izbjegavati? (b) Što trebamo odlučno činiti?

¹⁹ Putem svog svetog duha Bog promiče ljubav, radost i jedinstvo među svojim narodom (Psal. 133:1-3). Zato ne bismo smjeli žalostiti taj duh tako da ogovaramo druge ili govorimo nešto čime bismo potkopavali poštovanje prema pastirima koji su imenovani duhom (Djela 20:28; Juda 8). Umjesto toga izgrađujmo jedinstvo u skupštini i trudimo se poštovati jedni druge. Nipošto ne bismo smjeli stvarati podjele među Božjim narodom tako da se družimo samo s uskim krugom prijatelja, pokazujući drugima da nisu dobrodošli u naše društvo. Pavao je napisao: “Potičem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista da svi jedno govorite i da među vama ne bude podjela, nego da budete potpuno ujedinjeni istim umom i istim načinom razmišljanja” (1. Kor. 1:10).

²⁰ Jehova nam želi i može pomoći da ne činimo ništa čime bismo žalostili njegov duh. Molimo se za sveti duh i odlučno se klonimo svega čime bismo ga žalostili. Uvijek “sijmo u duh” i usrdno tražimo njegovo vodstvo kako danas tako i u svu vječnost.