“NIKAD ne razmišljam o budućnosti. Ona ionako dođe prebrzo.” Te se riječi pripisuju poznatom znanstveniku Albertu Einsteinu. Mnogi ljudi razmišljaju na sličan način. Oni znaju reći: “Zašto da se zamaram budućnošću?” A vjerojatno si čuo i one koji kažu da “žive od danas do sutra”, da “žive za danas” ili da “ne misle na sutra”.

Dakako, taj uvriježeni stav nije ništa novo. “Jedimo, pijmo, uživajmo — sve je ostalo bezvrijedno” bio je moto epikurejaca, koji su živjeli u davnoj prošlosti. Neki suvremenici apostola Pavla imali su sličan stav. Njihov se svjetonazor može sažeti riječima “jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti” (1. Korinćanima 15:32). Oni su vjerovali da je ovaj kratak život sve što imamo, pa su zastupali gledište da ga treba u potpunosti iskoristiti.

Milijuni ljudi usredotočeni su isključivo na ovaj život, ali ne iz hedonističke težnje za užicima. Njima se život, zbog teških okolnosti u kojima se nalaze, sastoji od neprestane, grčevite borbe za puko preživljavanje. Zašto bi takvi ljudi uopće razmišljali o budućnosti kad im se ona često čini suviše crnom i beznadnom?

Čak i ljudi koji žive u boljim okolnostima često ne vide svrhu planiranja budućnosti. Oni možda kažu: “Zašto bih se zamarao time?” Neki smatraju da se onima koji planiraju budućnost planovi često izjalove i da dožive razočaranje. Čak je i patrijarh Job doživio veliko razočaranje kad su njegovi planovi “propali”, pa sebi i svojoj obitelji nije mogao osigurati sretnu budućnost (Job 17:11; Propovjednik 9:11).

Škotski pjesnik Robert Burns usporedio je našu borbu za opstanak sa situacijom malog poljskog miša čije je gnijezdo slučajno uništio svojim plugom. Miš je pobjegao da bi spasio živu glavu, a sav se njegov svijet srušio. ‘Doista’, pomislio je pjesnik, ‘koliko smo često i sami bespomoćni kad nas snađu  događaji na koje ne možemo nimalo utjecati i kad nam propadnu i naši najbolji planovi.’

Je li, dakle, besmisleno planirati budućnost? Činjenica je da nas nespremnost na neke događaje, primjerice na uragan ili neku drugu prirodnu katastrofu, može puno koštati. Istina, katastrofe, poput uragana Katrine, nitko ne može spriječiti. No ne bi li veća spremnost na dolazak tog uragana i prethodno planiranje smanjili broj stradalih i štetu nastalu u pogođenom gradu?

Što ti misliš o svemu tome? Je li doista razumno živjeti samo za danas i ignorirati budućnost? Pogledajmo što sljedeći članak kaže o tome.