UKRAJINKA po imenu Aleksandra, koja živi u Pragu (Češka Republika), vraćala se kući s posla. Na tramvajskoj je stanici na podu ugledala malu torbicu koju su prolaznici gurkali nogama. Kad ju je podigla i otvorila, nije mogla vjerovati vlastitim očima. U njoj se nalazio snop novčanica od 5 000 kruna! Nitko u blizini nije izgledao kao da traži tu torbicu. Kao došljakinja u Češkoj Republici, Aleksandra je naporno radila kako bi zaradila za život. Što je stoga učinila s pronađenom torbicom?

Kad je došla kući, Aleksandra ju je pokazala svojoj kćerki Viktoriji. Provjerile su da li se u njoj negdje nalazi ime i adresa vlasnika, no pronašle su jedino papir na kojem su pisali neki brojevi. Na jednoj strani papira bio je zapisan broj bankovnog računa, a na drugoj neki drugi brojevi. U torbici su se također nalazile upute kako doći do jedne banke i listić na kojem je pisalo “330 000 kruna” (oko 8 000 eura). Točno se toliko novca nalazilo u torbici.

Aleksandra je pokušala nazvati banku, pretpostavivši da je jedan od brojeva s papira iz torbice telefonski broj, ali nije bio. Stoga su ona i njena kći otišle u banku i ispričale što se dogodilo. Službenicima su pokazale broj bankovnog računa koji su pronašle u torbici. No banka nije imala podatke o tom računu. Sutradan se Aleksandra vratila s drugim brojem iz torbice. Ovaj se put pokazalo da jedna žena doista u toj banci ima otvoren račun pod tim brojem. Aleksandra i Viktorija stupile su s njom u kontakt i žena je potvrdila da je pronađeni novac njen. Kad su se konačno s njom našle, žena im se od srca zahvalila i upitala: “Što tražite u zamjenu za novac?”

Viktorija je odgovorila: “Ništa. Da smo htjele taj novac, zadržale bismo ga.” Zatim je na svom lošem češkom objasnila: “Vraćamo vam novac jer smo Jehovini svjedoci. Naša nam savjest, zbog onoga što piše u Bibliji, ne dopušta da zadržimo nešto što nije naše” (Hebrejima 13:18). Žena je na to radosno rekla: “Od danas vjerujem da ima Boga!”