SVAKA osoba ima pravo dobiti ime. Na Tahitiju ime dobije čak i napušteno novorođenče kojemu su roditelji nepoznati. Takvom djetetu ime i prezime daje matični ured.

No postoji jedna osoba kojoj je takoreći uskraćeno to temeljno pravo koje imaju gotovo svi ljudi. Možda ćete se iznenaditi kada saznate da je to upravo ‘Otac kome svaka obitelj na nebu i na zemlji duguje svoje ime’! (Efežanima 3:14, 15). Mnogi ljudi ne žele koristiti ime Stvoritelja koje se spominje u Bibliji. Radije ga zamjenjuju titulama kao što su “Bog”, “Gospodin” ili “Svemogući”. A kako zapravo glasi njegovo ime? Psalmist odgovara na to pitanje: ‘Ti, kojemu je ime Jehova, jedini si najviši nad svom zemljom’ (Psalam 83:18).

Kad su u prvoj polovici 19. stoljeća misionari iz Londonskog misionarskog društva stigli na Tahiti, Polinežani su štovali nekoliko bogova. Svaki je bog imao svoje ime, a glavni bogovi bili su Oro i Taaroa. Da bi se Bog o kojem se govori u Bibliji razlikovao od ostalih bogova, ti su misionari često koristili Božje ime koje na tahićanskom glasi Iehova.

To je ime postalo općepoznato i koristilo se u svakodnevnom govoru i pisanju. Tahićanski kralj Pomare II, koji je vladao početkom 19. stoljeća, često ga je koristio u dopisima. Dokaz toga nalazimo u pismu prikazanom na ovoj stranici. Pisano je na engleskom, a izloženo je u Muzeju Tahitija i okolnih otoka. Ono potvrđuje da ljudi u to vrijeme nisu imali predrasude prema upotrebi Božjeg imena. Osim toga, Božje osobno ime pojavljuje se na tisućama mjesta u prvom prijevodu Biblije na tahićanski, koji je dovršen 1835.