DA LI se zato što priznajemo Jehovinu vlast od nas zahtijeva da budemo savršeno poslušni? Da li čestita osoba uvijek čini ono što je ispravno u Božjim očima? Kakva osoba mora biti da bi je pravi Bog smatrao “čovjekom po srcu svojemu”? (1. Samuelova 13:14). Biblijska knjiga Druga Samuelova odgovara na ta pitanja.

Drugu Samuelovu napisali su Gad i Natan, dvojica proroka bliskih Davidu, kralju starog Izraela. * Knjiga je dovršena oko 1040. pr. n. e., odnosno pri kraju Davidovog 40-godišnjeg kraljevanja, a prvenstveno govori o Davidu i njegovom odnosu s Jehovom. Ta uzbudljiva priča pokazuje kako je razjedinjen narod postao uspješno ujedinjeno kraljevstvo pod hrabrim kraljem. To je napeta drama puna dubokih, snažnih osjećaja.

Davidova reakcija na vijesti o Saulovoj i Jonatanovoj smrti otkriva njegove osjećaje prema njima i Jehovi. U Hebronu je David proglašen kraljem Judinog plemena. Saulov sin Izbozet izabran je za kralja preostalog dijela Izraela. David je “postajao sve silniji”, te je nakon otprilike sedam i po godina postao kraljem cijelog Izraela (2. Samuelova 5:10, St).

David je osvojio Jeruzalem koji su držali Jebuzejci te ga učinio prijestolnicom svog kraljevstva. Njegov prvi pokušaj da kovčeg saveza prenese u Jeruzalem loše se završio. Međutim, drugi put je to učinio uspješno, a tom je prilikom čak plesao od radosti. Jehova je s Davidom sklopio savez za kraljevstvo. Uz Božju potporu David je pokorio svoje neprijatelje.

Odgovori na biblijska pitanja:

2:18 — Zašto su Joab i njegova dva brata nazvani “tri sina Sarujina”, odnosno zašto ih se zvalo po majci? U rodoslovljima Hebrejskih pisama obično se navodi očeva linija. Možda je Sarujin muž umro prerano ili je njegovo ime izostavljeno iz svetih spisa zato što ga se smatralo neprikladnim da bude spomenut u njima. Moguće je i da se Saruja nalazi na rodoslovnom popisu zato što je bila Davidova sestra ili polusestra (1. Dnevnika 2:15, 16). Otac trojice braće spominje se samo jedanput, i to kada se navodi da je njegov grob bio u Betlehemu (2. Samuelova 2:32).

 3:29 — Prema prijevodu Stvarnost spomenuti su “ljudi koji se laćaju vretena”. Što se time htjelo reći? Tkanjem su se obično bavile žene. Stoga se taj izraz mogao odnositi na muškarce koji su bili nesposobni za borbu, pa su zato morali obavljati posao koji su najčešće radile žene.

5:1, 2 — Nakon što je Izbozet ubijen, koliko je vremena prošlo dok David nije postao kralj nad cijelim Izraelom? Čini se logičnim zaključiti da je Izbozetovo dvogodišnje kraljevanje započelo ubrzo nakon Saulove smrti i da je u isto vrijeme David počeo kraljevati u Hebronu. On je iz Hebrona vladao nad Judom sedam i po godina. Ubrzo nakon što je postao kralj cijelog Izraela, David se preselio u svoju novu prijestolnicu, Jeruzalem. Prema tome, David je postao kralj nad cijelim Izraelom oko pet godina nakon Izbozetove smrti (2. Samuelova 2:3, 4, 8-11; 5:4, 5).

8:2 — Koliko je Moabaca pogubljeno nakon što se Izrael s njima sukobio? Taj se broj vjerojatno nije odredio brojanjem nego mjerenjem. Izgleda da je David polegnuo Moapce jednog kraj drugog na zemlju. Zatim ih je tako poredane mjerio užetom određene dužine. Pogubljeno je dvije trećine Moabaca (dvije dužine užeta), a trećina njih (jedna dužina užeta) pošteđena je.

Pouke za nas:

2:1; 5:19, 23 David je upitao Jehovu za savjet prije nego što se nastanio u Hebronu i prije nego što se išao boriti protiv svojih neprijatelja. I mi trebamo tražiti Jehovino vodstvo prije donošenja odluka koje će utjecati na našu duhovnost.

3:26-30 Osveta ima žalosne posljedice (Rimljanima 12:17-19).

3:31-34; 4:9-12 David nije bio osvetoljubiv i nije gajio neprijateljske osjećaje. U tome nam je hvalevrijedan primjer.

5:12 Nemojmo nikada zaboraviti da sve što smo naučili o Jehovi dolazi od njega i da s njim možemo biti u dobrom odnosu samo zato što nam je on to omogućio.

6:1-7 Iako je David imao dobre namjere, njegov pokušaj da kovčeg saveza preveze na kolima bio je kršenje Božje zapovijedi te zato nije uspio (2. Mojsijeva 25:13, 14; 4. Mojsijeva 4:15, 19; 7:7-9). I ono što se dogodilo Ozi koji je pridržao kovčeg također pokazuje da dobre namjere ne mijenjaju Božje zahtjeve.

6:8, 9 Kada se našao u teškoj situaciji, David se, kako stoji u prijevodu Novi svijet, prvo rasrdio, a potom se uplašio te je možda čak Jehovu krivio za taj tragičan događaj. Ne smijemo kriviti Jehovu za probleme koji nastaju zbog zanemarivanja njegovih zapovijedi.

7:18, 22, 23, 26 David je bio ponizan, odan isključivo Jehovi i želio je slaviti Božje ime. Takvi i mi trebamo biti.

8:2 Ispunilo se proročanstvo koje je bilo izrečeno oko 400 godina ranije (4. Mojsijeva 24:17). Jehovina riječ uvijek se ostvari.

9:1, 6, 7 David je izvršio svoje obećanje. I mi se moramo truditi održati svoju riječ.

“Evo, ja ću podignuti na te zlo iz doma tvojega, i uzeću žene tvoje na tvoje oči, i daću ih bližnjemu tvojemu, te će spavati sa ženama tvojim na vidiku svakomu”, rekao je Jehova Davidu (2. Samuelova 12:11). Što je dovelo do takve objave? Davidov grijeh s Betsabejom. Iako je Davidu oprošteno zato što se pokajao, on nije bio pošteđen posljedica svog grijeha.

Prvo je umrlo dijete koje je Betsabeja rodila. Zatim je Davidovu kćer Tamaru, koja je bila djevica, silovao njen polubrat Amnon. Njezin rođeni brat Apsalom osvetio se Amnonu tako što ga je ubio. Apsalom se urotio protiv vlastitog oca te se u Hebronu  proglasio kraljem. David je bio prisiljen pobjeći iz Jeruzalema. Apsalom je potom spavao s deset očevih konkubina koje su ostale kako bi se brinule za dvor. David se vratio na prijestolje tek kada je Apsalom ubijen. Pobuna koju je izazvao Seba iz Benjaminovog plemena završila je njegovom smrću.

Odgovori na biblijska pitanja:

14:7 — Što je predočeno ‘iskrom’? ‘Iskra’ u prenesenom smislu predočava živog potomka.

19:29 — Zašto je David tako reagirao na Mifibozetovo objašnjenje? David je tada sigurno shvatio da je pogriješio kada je Sibine riječi primio zdravo za gotovo (2. Samuelova 16:1-4; 19:24-28). To je najvjerojatnije uznemirilo Davida te nije više ništa htio čuti o tome.

Pouke za nas:

11:2-15 Iskreno izvještavanje o Davidovim prijestupima svjedoči u prilog činjenici da je Biblija Božja nadahnuta Riječ.

11:16-27 Kada učinimo ozbiljan grijeh, ne smijemo ga pokušati prikriti kao David. Naprotiv, trebali bismo priznati svoj grijeh Jehovi i potražiti pomoć skupštinskih starješina (Priče Salamunove 28:13; Jakov 5:13-16).

12:1-14 Natan je dobar primjer starješinama u skupštini. Oni trebaju pomagati onima koji upadnu u grijeh da se poprave. Starješine moraju biti mudri dok udovoljavaju toj odgovornosti.

12:15-23 Ispravan stav pomogao je Davidu da pravilno reagira na nesreću koja ga je zadesila.

15:12; 16:15, 21, 23 Kada je postalo očito da će Apsalom zauzeti prijestolje, ponos i ambicioznost naveli su vrlo inteligentnog savjetnika Ahitofela da postane izdajica. Inteligencija bez poniznosti i vjernosti može biti zamka.

19:24, 30 Mifibozet je bio jako zahvalan za Davidovu vjernu ljubav. On se spremno podložio kraljevoj odluci koja se ticala njega i Sibe. Trebamo cijeniti Jehovu i njegovu organizaciju, a to će nas potaknuti da im budemo podložni.

20:21, 22 Mudrost jedne osobe može mnoge spasiti od propasti (Propovjednik 9:14, 15).

Tri godine vladala je glad zbog krivnje za krv koja je nastala zato što je Saul pobio Gabaonjane (Jozua 9:15). Da bi osvetili tu krivnju za krv, Gabaonjani su zatražili da pogube sedmoricu Saulovih  sinova. David je tu sedmoricu predao Gabaonjanima, a s kišom je prestalo razdoblje suše. Četvorica filistejskih divova poginula su “od ruke Davidove i od ruke sluga njegovih” (2. Samuelova 21:22).

David je učinio ozbiljan grijeh kada je naredio nedopušteni popis stanovnika. No pokajao se te je izabrao da padne “Jehovi u ruke” (2. Samuelova 24:14). Zbog toga je od pošasti umrlo 70 000 ljudi. Nakon što je David poslušao Jehovinu zapovijed, pošast je prestala.

Odgovori na biblijska pitanja:

21:8 — Zašto se kaže da je Saulova kći Mihola imala pet sinova kada u 2. Samuelovoj 6:23 piše da je umrla bez djece? Općenito je prihvaćeno objašnjenje da su oni bili sinovi Miholine sestre Merobe, Hadrijelove žene. Meroba je vjerojatno rano umrla, pa je Mihola, koja nije imala djece, odgojila njene sinove.

21:9, 10 — Koliko je dugo Resfa bila pokraj svoja dva sina i petorice Saulovih unuka koje su Gabaonjani pogubili? Ta sedmorica bila su obješena “prvih dana žetve”, u ožujku ili travnju. Njihova su tijela ostavljena na nekoj gori. Resfa je tih sedam tijela čuvala i danju i noću dok Jehova nije pokazao da se njegov gnjev utišao tako što je prekinuo sušu. Jaki pljuskovi bili su vrlo rijetki prije završetka razdoblja žetve u listopadu. Prema tome, Resfa je možda pazila na tijela čak pet ili šest mjeseci. Nakon toga David je dao da se kosti tih ljudi pokopaju.

24:1 — Zašto je brojanjem naroda David počinio ozbiljan grijeh? Popis stanovništva sam po sebi nije bio zabranjen Mojsijevim zakonom (4. Mojsijeva 1:1-3; 26:1-4). Biblija ne otkriva s kojim je ciljem David dao da se izbroji narod. * Međutim, 1. Dnevnika 21:1 pokazuje da ga je Sotona na to izazvao. U svakom slučaju, Davidov vojskovođa Joab znao je da je odluka o popisivanju naroda loša te ga je zato pokušao odgovoriti od toga.

Pouke za nas:

22:2-51 Davidova pjesma uistinu prekrasno opisuje Jehovu kao pravog Boga koji je vrijedan našeg potpunog povjerenja.

23:15-17 David je toliko snažno poštovao Božji zakon o životu i krvi da tom prilikom nije htio učiniti čak niti ono što je samo nalikovalo kršenju tog zakona. Takav stav moramo razvijati prema svim Božjim zapovijedima.

24:10 Davida je savjest potaknula da se pokaje. Je li i naša savjest dovoljno osjetljiva da reagira na taj način?

24:14 David je dobro znao da je Jehova milosrdniji od ljudi. Jesmo li i mi u to uvjereni?

24:17 Davidu je bilo žao što je njegov grijeh prouzročio patnje cijelom narodu. Prijestupnik koji se kaje treba osjećati žaljenje zbog sramote koju je svojim ponašanjem nanio skupštini.

Drugi izraelski kralj bio je ‘čovjek po Jehovinom srcu’ (1. Samuelova 13:14). David nikada nije dovodio u pitanje Jehovina pravedna mjerila i nije htio biti neovisan o Bogu. Svaki put kad je pogriješio priznao je svoj grijeh, prihvatio ukor i popravio se. David je bio čestita osoba. Zar ne bi bilo mudro da budemo poput njega, naročito kada pogriješimo?

Davidova životna priča zorno pokazuje da priznavati Jehovinu vlast znači prihvatiti činjenicu da On određuje što je dobro, a što zlo i nastojati držati se tih njegovih mjerila ostajući čestita osoba. To je nešto što svi možemo. Druga knjiga Samuelova vrlo je poučna i zato imamo velik razlog za zahvalnost! Njena nadahnuta poruka uistinu je živa i vrši snažan utjecaj (Hebrejima 4:12).