S OBZIROM na ono što smo naveli u prethodnom članku, nema sumnje da Isusova učenja utječu na cijeli svijet. Zato je na mjestu pitanje: “Kako Isusova učenja utječu na mene osobno?”

Isusova učenja dotiču se mnogih tema. Ona pružaju važne pouke koje mogu utjecati na svako područje tvog života. Usredotočimo se na ono što je Isus učio o određivanju prioriteta u životu, prijateljstvu s Bogom, uspostavljanju dobrih odnosa s drugima, rješavanju problema i nenasilju.

Današnji brzi tempo života traži od nas toliko vremena i snage da na duhovnost često ne stignemo misliti. Uzmi za primjer mladića od dvadesetak godina kojeg  ćemo nazvati Ivan. Iako Ivan voli razgovarati o duhovnim temama i cijeni ono što nauči iz takvih razgovora, on se žali: “Jednostavno nemam toliko vremena za to. Radim šest dana u tjednu. Nedjelja mi je jedini slobodni dan. A kad obavim sve što moram, preumoran sam za bilo što.” Ako je to i kod tebe slučaj, može ti koristiti ono što je Isus rekao u Propovijedi na gori.

Mnoštvu koje se okupilo da ga čuje Isus je rekao: “Prestanite se tjeskobno brinuti za svoje duše, što ćete jesti ili što ćete piti, ili za svoje tijelo, što ćete obući. Ne znači li duša više od hrane i tijelo od odjeće? Pažljivo promotrite ptice nebeske, jer one ne siju niti žanju niti skupljaju u žitnice; a ipak ih vaš nebeski Otac hrani. Niste li vi vredniji od njih? (...) Zato se nikada nemojte tjeskobno brinuti i govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘Što ćemo obući?’ Jer za svim tim željno teže nacije. Jer vaš nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno. Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:25-33). Što možemo naučiti iz ovih riječi?

Isus nije htio reći da se ne trebamo brinuti za svoje fizičke potrebe i potrebe svoje obitelji. Biblija kaže: “Ako se tko ne brine za one koji su njegovi, a posebno za svoje ukućane, odrekao se vjere i gori je od onoga koji nema vjere” (1. Timoteju 5:8). Međutim, Isus je obećao da će se Bog, ako najvažnije stvari stavimo na prvo mjesto i prednost damo duhovnim stvarima, pobrinuti da ostale potrebe budu zadovoljene. Iz njegovih riječi učimo kako odrediti prioritete. Budemo li primjenjivali taj savjet, bit ćemo sretni, jer “sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe” (Matej 5:3).

Oni koji su svjesni svojih duhovnih potreba shvaćaju koliko je važno razvijati dobar odnos s Bogom. Kako se uspostavlja dobar odnos s nekom osobom? Zar se ne trudimo bolje je upoznati? Moramo naći vremena da se upoznamo s njenim gledištima, stavovima, sposobnostima, postignućima i da saznamo što voli, a što ne voli. Jednako je i kada se radi o prijateljstvu s Bogom. Potrebno je dobro ga upoznati. Kada se molio Bogu za svoje učenike, Isus je rekao: “Ovo znači vječni život: da usvajaju spoznaju o tebi, jedinom pravom Bogu, i o onome koga si poslao, Isusu Kristu” (Ivan 17:3). Da, ako želimo biti bliski s Bogom, moramo ga upoznati. U tome nam može pomoći jedino Božja nadahnuta Riječ, Biblija (2. Timoteju 3:16). Moramo odvojiti vrijeme za proučavanje Biblije.

Međutim, samo znanje nije dovoljno. Isus je za svoje učenike u već spomenutoj molitvi rekao: “Držali su tvoju riječ” (Ivan 17:6). Dakle, nije dovoljno samo upoznati Boga već moramo i postupati u skladu s onim što o njemu znamo. Kako bismo inače mogli postati Božji prijatelji? Možemo li zaista očekivati da ćemo biti prijatelji s nekom osobom ako namjerno činimo ono što se kosi s njenim nazorima i načelima? Prema tome, Božje gledište i njegova načela  trebali bi utjecati na sve što u životu radimo. Razmotri kako se dva njegova načela mogu primijeniti na naše odnose s drugim ljudima.

Jednom prilikom Isus je ispričao kratku priču kako bi pružio važnu pouku o međuljudskim odnosima. Govorio je o kralju koji je želio urediti račune sa svojim robovima. No, jedan od njih bio mu je jako dužan i nije mogao vratiti taj dug. Gospodar je naredio da se tog čovjeka, njegovu ženu i djecu proda te tako podmiri dug. Tada je dužnik pao pred kralja i preklinjao ga: “Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti.” Gospodar se sažalio na njega i poništio mu dug. Međutim, rob je zatim otišao i pronašao drugog roba koji je njemu dugovao malu svotu novca te zatražio da mu je vrati. Iako je taj drugi rob preklinjao za milost, on ga je dao baciti u zatvor dok ne vrati sav dug. Kada je kralj čuo za to, razljutio se. Rekao mu je: “Nisi li se (...) trebao smilovati svom surobu, kao što sam se i ja smilovao tebi?” Potom je tog roba koji nije bio spreman oprostiti poslao u zatvor da bude tamo dok ne vrati sve što duguje. Ukazujući na pouku te priče, Isus je rekao: “Jednako tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako od srca ne oprostite svaki svome bratu” (Matej 18:23-35).

Budući da smo nesavršeni, svi imamo puno mana. Svi smo toliko zgriješili i griješimo Bogu da mu nikada nećemo moći vratiti taj ogroman dug. Sve što možemo učiniti jest da ga molimo za oprost. Jehova Bog spremno će nam oprostiti sve naše grijehe, ali pod uvjetom da mi oprostimo svojoj braći kada ona nama zgriješe. Kakvu li smo snažnu pouku dobili! Isus je svoje sljedbenike naučio da se mole: “Oprosti nam dugove naše, kao što smo i mi oprostili dužnicima svojim” (Matej 6:12).

Isus je jako dobro poznavao ljudsku prirodu. Njegovi savjeti prodiru u samu srž problema. Razmotri sljedeća dva primjera.

“Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij; no tko ubije, bit će odgovoran sudu’”, rekao je Isus. “A ja vam kažem da će svatko tko se stalno gnjevi na svog brata biti odgovoran sudu” (Matej 5:21, 22). Isus je time pokazao da korijen problema nije sam nasilni čin, već ono što dovodi do ubojstva. Korijen problema je u stavu koji se razvija u srcu ubojice. Kada ljudi ne bi dozvoljavali da se u njima razvijaju ogorčenje ili gnjev, nestalo bi namjerno počinjenih nasilnih djela. Koliko bi se samo krvoprolića moglo izbjeći da se ljudi drže tog učenja!

Zapazi kako je Isus ušao u srž jednog drugog problema koji uzrokuje mnogo boli. Mnoštvu koje ga je slušalo rekao je: “Čuli ste da je bilo rečeno: ‘Ne učini preljub.’ A ja vam kažem da je svatko tko stalno gleda neku ženu tako da osjeća strast prema njoj već počinio s njom preljub u svom srcu. A ako te tvoje desno oko navodi na spoticanje, iskopaj ga i baci od sebe” (Matej 5:27-29). Isus je pokazao da korijen problema nije sam nemoral. Problem je u onome što mu prethodi, a to su nemoralne želje. Ako osoba odbaci neispravne želje te ih “iskopa” iz svog uma, tada će nadvladati problem koji može dovesti do nemorala.

U noći kad je Isus izdan i uhvaćen, jedan njegov učenik izvukao je svoj mač da bi ga obranio. Isus mu je zapovjedio: “Vrati svoj mač na njegovo mjesto, jer svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti” (Matej 26:52). Idućeg jutra Isus je Ponciju Pilatu  rekao: “Moje kraljevstvo nije dio ovog svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovog svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde” (Ivan 18:36). Je li to učenje nerealno?

Kako su prvi kršćani gledali na ono što je Isus rekao o tome da se ne smije pribjegavati nasilju? U knjizi The Early Christian Attitude to War stoji: “Budući da su [Isusova učenja] zabranjivala svaki oblik nasilja i fizičkog sukobljavanja, bilo je jasno da je neispravno sudjelovati u ratu. (...) Prvi kršćani striktno su se držali Isusovih riječi i doslovno su shvaćali njegove pouke o blagosti i nepružanju otpora. Za njih je njihova religija bila usko povezana s mirom; strogo su osuđivali rat zbog krvoprolića koje je uzrokovao.” Koliko bi samo tijek povijesti bio drugačiji da su svi oni koji su tvrdili da su kršćani doista živjeli po Kristovim učenjima!

Isusova učenja koja smo upravo razmotrili lijepa su, jednostavna i snažna. Poznavanje i primjenjivanje tih učenja može koristiti svim ljudima. *

Jehovini svjedoci koji žive u tvojoj blizini rado će ti pomoći da saznaš kako ti mogu koristiti najmudrije pouke koje je ikada ijedan čovjek izrekao. Srdačno te pozivamo da im se obratiš ili da pišeš na neku od adresa navedenih na drugoj stranici ovog časopisa.