JE LI naša konačna sudbina unaprijed određena? Je li istina da odluke koje u životu donosimo nemaju utjecaja na našu budućnost?

Pretpostavimo da je čovjek gospodar svoje sudbine. Bi li u tom slučaju itko mogao biti predodređen za obavljanje nekog zadatka ili da bude na određenom položaju? Osim toga, kako će Bog ostvariti svoju volju sa Zemljom ako ljudi mogu slobodno određivati svoju sudbinu? Biblija daje zadovoljavajuće odgovore na ta pitanja.

Razmisli o tome kako je Jehova Bog stvorio čovjeka. “Na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih”, kaže Biblija (1. Mojsijeva 1:27, St). Budući da smo stvoreni na Božju sliku, možemo odražavati njegove osobine, primjerice ljubav, pravednost, mudrost i moć. Bog nam je ujedno darovao slobodnu volju, odnosno slobodu izbora. Zbog toga smo jedinstveni u odnosu na sva druga njegova zemaljska stvorenja. Možemo izabrati hoćemo li postupati u skladu s Božjim moralnim vodstvom ili nećemo. Zato je prorok Mojsije mogao reći: “Svjedočim vam danas nebom i zemljom, da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izaberi život, da budeš živ ti i sjeme tvoje, ljubeći Jehovu Boga  svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega” (5. Mojsijeva 30:19, 20).

Međutim, to što nam je darovana sloboda izbora ne znači da imamo apsolutnu slobodu. To ne znači da za nas ne vrijede fizikalni i moralni zakoni koje je Bog postavio zbog reda i mira u čitavom svemiru. Oni su za naše dobro, a svako kršenje tih zakona može imati ozbiljne posljedice. Pomisli samo što bi se dogodilo kad bismo zanemarili zakon gravitacije i skočili s krova visoke zgrade! (Galaćanima 6:7).

Zbog slobode izbora ujedno imamo neka ograničenja koja stvorenja bez takve slobode nemaju. Pisac Corliss Lamont jednom je upitao: “Kako možemo tvrditi da ljudi imaju moralnu odgovornost i kažnjavati ih za loše postupanje ako smatramo (...) da su njihove odluke i postupci predodređeni?” Naravno da to ne možemo. Životinje, koje vodi instinkt, ne smatra se moralno odgovornima za ono što čine niti se računala smatra odgovornima za izvršavanje programa. Dakle, to što imamo slobodu izbora znači da na nama leži velika odgovornost, da smo odgovorni za svoje postupke.

Jehova Bog bio bi bešćutan i nepravedan kad bi prije našeg rođenja predodredio kakvi ćemo biti, a onda nas smatrao odgovornima za naše postupke. No, on to ne čini, jer “Bog je ljubav” i jer su “svi putovi njegovi pravda” (1. Ivanova 4:8; 5. Mojsijeva 32:4). Budući da nam je dao slobodu izbora, nije moguće da ‘odvijeka određuje nekoga za spasenje, a nekoga za propast’, kao što tvrde oni koji vjeruju u predestinaciju. Sloboda izbora isključuje predodređenje.

Biblija jasno pokazuje da odluke koje donosimo utječu na našu budućnost. Naprimjer, Bog poziva grešnike: “Vratite se svaki sa svojega puta zloga i od zloće djela svojih, (...) i neću vam učiniti zla” (Jeremija 25:5, 6). Taj bi poziv bio besmislen da je Bog već odredio sudbinu svakog pojedinca. Osim toga, Božja Riječ kaže: “Dakle, pokajte se i obratite da se izbrišu vaši grijesi, da bi razdoblja okrepe došla od Jehovinog lica” (Djela apostolska 3:19). Zašto bi Jehova molio ljude da se pokaju i obrate ako je već unaprijed znao da oni ništa ne mogu učiniti da promijene svoju sudbinu?

Biblija govori o ljudima koje je Bog pozvao da s Isusom Kristom vladaju na nebu kao kraljevi (Matej 22:14; Luka 12:32). Međutim, ona kaže da će propustiti tu posebnu priliku ako ne ustraju do kraja  (Otkrivenje 2:10). Zašto bi ih Bog uopće pozvao ako je već odlučio da ih neće izabrati? Razmisli i o onome što je apostol Pavao poručio svojim suvjernicima. Napisao je: “Ako namjerno činimo grijeh nakon što smo primili točnu spoznaju istine, više ne preostaje nikakva žrtva za grijehe” (Hebrejima 10:26). Takvo bi upozorenje bilo beskorisno da je Bog unaprijed odredio njihovu budućnost. Ali zar Bog nije predodredio barem neke pojedince da budu vladari s Isusom Kristom?

Apostol Pavao napisao je: “[Bog] nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebeskim mjestima u zajedništvu s Kristom, kao što nas je izabrao u zajedništvu s njim prije osnutka svijeta (...). Jer je unaprijed odredio da nas preko Isusa Krista usvoji kao sinove” (Efežanima 1:3-5). Koga je to Bog unaprijed odredio i što znači biti izabran “prije osnutka svijeta”?

Ti reci govore o tome da je Bog izabrao neke potomke prvog čovjeka Adama da vladaju s Kristom na nebu (Rimljanima 8:14-17, 28-30; Otkrivenje 5:9, 10). Međutim, tvrdnja da je Jehova Bog za tu čast predodredio točno određene pojedince tisućama godina prije njihovog rođenja kosi se s činjenicom da je ljudima podarena sloboda izbora. Dakle, Bog je unaprijed odredio da će taj zadatak izvršavati grupa ljudi, ali nije odredio pojedince koji će u njoj biti.

Prikažimo to jednim primjerom. Recimo da je vlada odlučila osnovati određenu instituciju. Unaprijed je odredila njene zadatke, ovlasti i koliko će ljudi u njoj raditi. Nakon određenog vremena institucija konačno počinje s radom, a njeni članovi objave izjavu u kojoj piše: “Vlada je prije nekoliko godina odredila zadaću ove institucije. Sada počinjemo posao za koji nas je zadužila.” Bi li iz toga zaključio da je nekoliko godina ranije vlada odredila koji će pojedinci raditi u toj ustanovi? Sigurno ne bi. Slično tome, Jehova je unaprijed odredio osnivanje jedne posebne “institucije” kako bi uklonio posljedice Adamovog grijeha. On je predodredio da u toj “instituciji” služi grupa ljudi, ali nije odredio pojedince koji će u njoj služiti. Oni se biraju kasnije, a odluke koje tijekom života donose utječu na to hoće li na koncu u nju biti primljeni ili ne.

Na koji je svijet apostol Pavao mislio kad je rekao: “[Bog] nas je izabrao u zajedništvu s njim prije osnutka svijeta”? Svijet o kojem Pavao ovdje govori nije svijet koji je nastao kad je Bog stvorio Adama i Evu. Taj je “svijet” bio ‘veoma dobar’ — u njemu nije bilo grijeha i pokvarenosti (1. Mojsijeva 1:31). Njemu nije trebalo oslobođenje od grijeha (Efežanima 1:7).

Pavao je mislio na svijet nakon Adamove i Evine pobune u Edenu — svijet puno drugačiji od onog kakav je Bog u početku zamislio. Taj je svijet počeo postojati kad su Adam i Eva dobili djecu. Sačinjavali su ga ljudi otuđeni od Boga, robovi grijeha i zloće. Radi se o svijetu ljudi koje se, za razliku od namjernih grešnika Adama i Eve, moglo otkupiti (Rimljanima 5:12; 8:18-21).

Jehova Bog odmah se pobrinuo za rješavanje situacije nastale zbog pobune u Edenu. Čim se ukazala potreba, odredio je osnivanje posebne “institucije” — Mesijanskog Kraljevstva na čelu s Isusom Kristom — koja mu je trebala poslužiti u otkupljenju čovječanstva od Adamovog grijeha (Matej 6:10). Bog je to učinio “prije osnutka svijeta” ljudi koje se moglo otkupiti, odnosno prije nego što su neposlušni Adam i Eva imali djecu.

Ljudi obično trebaju planirati ako nešto žele napraviti. Pod predestinacijom se podrazumijeva da Bog mora imati detaljan plan  koji obuhvaća cijeli svemir i kojim je sve predodređeno. “Mnogi filozofi smatrali su da je samo detaljno predviđanje svakog događaja spojivo s Božjim veličanstvom”, napisao je Roy Weatherford. No da li Bog zaista mora predvidjeti svaki događaj?

Zbog svoje bezgranične moći i neusporedive mudrosti Jehova može riješiti bilo koju kriznu ili nepredviđenu situaciju koja se može pojaviti dok njegova stvorenja koriste svoju slobodnu volju (Izaija 40:25, 26; Rimljanima 11:33). On to može učiniti u istom trenu i bez detaljnog planiranja. Svemogući Bog nije poput nesavršenih ljudi čije su sposobnosti ograničene. Stoga mu ne treba detaljan, pomno razrađen plan kojim se unaprijed određuje sudbina svakog čovjeka na Zemlji (Priče Salamunove 19:21). Mnogi biblijski prijevodi u Efežanima 3:11 govore o Božjem “vječnom naumu”, a ne o točno utvrđenom planu.

Bog ima svoj naum sa Zemljom i taj je naum unaprijed određen. U Otkrivenju 21:3, 4 piše: “Gle, Božji je šator s ljudima, i on će prebivati s njima, i oni će biti njegovi narodi. I sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle.” Da, Zemlja će postati raj kao što je to Jehova u početku i naumio (1. Mojsijeva 1:27, 28). No pitanje je: Hoćeš li i ti biti u njemu? To ovisi o odlukama koje sada donosiš. Jehova nije odredio tvoju sudbinu.

Otkupna žrtva Božjeg Sina, Isusa Krista, omogućuje vječni život svakome tko vjeruje u njega (Ivan 3:16, 17; Djela apostolska 10:34, 35). “Tko pokazuje vjeru u Sina, ima vječni život”, kaže Biblija. “Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život” (Ivan 3:36). I ti možeš izabrati život tako da putem Biblije upoznaš Boga, njegovog Sina i Božju volju te da primjenjuješ ono što učiš. Onome tko postupa u skladu s istinskom mudrosti koja se nalazi u Božjoj Riječi zajamčeno je da će ‘boraviti bezbrižno i biti na miru, ne bojeći se zla’ (Priče Salamunove 1:20, 33).