ZAMISLI da se nalaziš licem u lice s gomilom neprijateljskih vojnika. Opremljeni su najmodernijim oružjem i spremni su upotrijebiti ga. Pred njima ste ti i tvoji vojnici praktički goloruki.

Barak, Debora i 10 000 drugih Izraelaca koji su živjeli u vrijeme izraelskih sudaca bili su upravo u takvoj situaciji. Neprijatelji su im bili Kanaanci koje je predvodio njihov vojni zapovjednik Sizara. Od naoružanja su posjedovali, između ostalog, kola koja su na kotačima imala ubojite željezne srpove. Poprište bitke bila je gora Tabor i dolina rijeke Cizona. Ono što se tamo odigralo pokazuje da je Barak bio čovjek snažne vjere koja je vrijedna oponašanja. Osvrni se na događaje koji su doveli do te bitke.

Knjiga Sudaca izvještava o tome kako su Izraelci stalno okretali leđa pravom Bogu i o katastrofalnim posljedicama takvog postupanja. Kratko rečeno, izgledalo je to ovako: Izraelci iskreno traže Božje milosrđe, Bog im daje izbavitelja, narod je zatim slobodan, ali onda se opet buni. U skladu s time, izvještaj kaže da “po smrti Aodovoj [suca koji ih je oslobodio moapskog tlačenja] opet sinovi Izraelovi činiše što je zlo pred Jehovom”. Ustvari, Izrael “izabra nove bogove”. S kojim rezultatom? “Jehova ih dade u ruke Jabinu kralju Kanaanskom, koji vladaše u Azoru, a vojsci njegovoj bješe vojvoda Sizara (...). I sinovi Izraelovi vapiše k Jehovi; jer [Sizara] imaše devet stotina željeznih kola, i veoma pritješnjavaše sinove Izraelove dvadeset godina” (Suci 4:1-3; 5:8).

S obzirom na tadašnje stanje u Izraelu, Biblija kaže: “Nesta putova, i koji iđahu stazama, iđahu krivim putovima. Nesta sela u Izraelu” (Suci 5:6, 7). Ljudi su se strahovito bojali pljačkaša koji su vozili bojna kola. “Javnim životom u Izraelu upravljao je strah”, kaže jedan učenjak. “Izgledalo je kao da je cijela zajednica paralizirana i bespomoćna.” Izraelci su zato, kao i puno puta prije toga, u očaju zavapili Jehovi za pomoć.

Kanaansko ugnjetavanje dovelo je cijeli izraelski narod u vrlo tešku situaciju. Bog je izabrao proročicu Deboru da objavljuje njegove presude i zapovijedi. Jehova joj je time ukazao čast da na simboličan način bude Izraelu majka (Suci 4:4; 5:7).

Debora je poslala po Baraka i zatim mu rekla: “Nije li zapovjedio Jehova Bog Izraelov: idi, skupi narod na goru Tabor, i uzmi sa sobom deset tisuća ljudi između sinova Neftalijevih i sinova Zabulonovih? Jer ću dovesti k tebi na potok Cizon Sizaru vojvodu  Jabinova i kola njegova i ljudstvo njegovo, i predaću ga tebi u ruke” (Suci 4:6, 7). Riječima: ‘Nije li zapovjedio Jehova?’ Debora je jasno pokazala da ona ne pokušava biti iznad Baraka. Ona se jednostavno ponašala kao netko tko prenosi Božje zapovijedi. Kako je Barak reagirao?

“Ako ćeš ti ići sa mnom, ići ću; ako li nećeš ići sa mnom, neću ići”, rekao je Barak (Suci 4:8). Zašto Barak nije htio prihvatiti odgovornost koju mu je Bog želio povjeriti? Znači li to da je bio plašljivac? Je li mu nedostajalo vjere u Božja obećanja? Ne, Barak nije odbio izvršiti zadatak niti je bio neposlušan Jehovi. Umjesto toga, njegov odgovor otkriva da se osjećao nedoraslim da sam izvrši Božju naredbu. Prisutnost Božjeg predstavnika osigurala bi Baraku i njegovim ljudima božansko vodstvo te bi ih ohrabrila. Dakle, Barakov uvjet nije bio znak slabosti, već pokazatelj snažne vjere.

Barakovu reakciju može se usporediti s reakcijom Mojsija, Gedeona i Jeremije. I oni su sumnjali u to hoće li moći izvršiti Božje naloge. No zbog toga ih se ne smatra manje vjernima (2. Mojsijeva 3:11–4:17; 33:12-17; Suci 6:11-22, 36-40; Jeremija 1:4-10). A što se može reći o stavu Debore? Ona nije pokušavala preuzeti stvari u svoje ruke. Naprotiv, postupala je kao Jehovina ponizna sluškinja. “Ja ću ići s tobom”, rekla je Baraku (Suci 4:9). Bila je spremna odreći se veće sigurnosti koju je imala u svome domu i pridružiti se Baraku u predstojećoj bici. I Debora služi kao primjer u pogledu vjere i hrabrosti.

Zborno mjesto izraelskih snaga bila je gora Tabor, koja se izdiže nad okolnom ravnicom. Pozicija je bila dobro odabrana. Zbog svog geografskog položaja predstavljala je idealno mjesto okupljanja za obližnja plemena Neftalije i Zabulon. I tako se, prema Božjem nalogu, deset tisuća dobrovoljaca — uključujući i Deboru — uputilo s Barakom na tu goru.

Svi koji su pošli s Barakom trebali su imati vjeru. Jehova je Baraku obećao pobjedu nad Kanaancima, no kakvo su oružje Izraelci imali? U Sucima 5:8 (Šarić) stoji da se “nije vidio štit ni koplje među četrdeset tisuća u Izraelu”. Dakle, Izraelci su bili vrlo slabo naoružani. No čak i ta koplja i štitovi sigurno ne bi mnogo značili u usporedbi s bojnim kolima koja su opremljena željeznim srpovima. Kad je Sizara čuo da je Barak na gori Taboru, odmah je sva kola i svu vojsku sakupio u dolini Cizona (Suci 4:12, 13). Sizara očito nije shvatio da će se boriti protiv Svemogućeg Boga.

Kad je stigao trenutak sučeljavanja, Debora je rekla Baraku: “Ustani, jer je ovo dan, u koji ti dade Jehova Sizaru u ruke. Ne ide li Jehova pred tobom?” Barak i njegovi ljudi trebali su se spustiti s gore Tabora u dolinu, ali na ravnici bi Sizarina bojna kola imala stratešku prednost. Kako bi se ti osjećao da si bio u Barakovoj vojsci? Bi li spremno slušao zapovijedi, znajući da dolaze od Jehove?  Barak i njegovih deset tisuća ljudi bili su poslušni. “I Jehova smete Sizaru i sva kola njegova i svu vojsku oštrim mačem pred Barakom” (Suci 4:14, 15).

Uz Jehovinu pomoć Barak je porazio Sizarinu vojsku. Doduše, izvještaj o bici ne govori o svemu što se tada desilo. Međutim, pobjednička pjesma Baraka i Debore kaže da su ‘nebesa i oblaci kapali vodom’. Po svemu sudeći, veliki pljusak prouzročio je da bojna kola Sizarine vojske zaglibe u blatu, čime se situacija preokrenula u Barakovu korist. Tako je kanaansko glavno oružje za napad postalo njihova slaba točka. O leševima Sizarinih vojnika pjesma kaže: “Potok Cizon odnese ih” (Suci 5:4, 21).

Je li ovakav rasplet događaja vjerojatan? Dolina Cizona zapravo je vadi, odnosno riječno korito kojim u normalnim okolnostima protječe vrlo malo vode. Nakon oluja ili dugotrajnih kiša takve rječice obično iznenada nabujaju te se pretvore u brze i opasne bujice. To što je tijekom Prvog svjetskog rata u istom području kiša padala na ilovasto tlo samo 15 minuta navodno je ugrozilo uspješnost svih konjičkih manevara. Zapisi o bici koja se 16. travnja 1799. zametnula kod gore Tabora između Napoleona i Turaka kažu da su se “mnogi od ovih potonjih utopili dok su pokušavali pobjeći preko jednog dijela doline koji je preplavio nabujali Kišon”.

Židovski povjesničar Josip Flavije tvrdi da se u vrijeme susreta Sizarinih i Barakovih trupa “s neba spustila velika oluja, silni pljusak i tuča, a vjetar je nosio kišu Kanaancima u lice i toliko ih zaslijepio da nisu mogli bacati strijele ni vitlati praćkom”.

“S neba se vojeva, zvijezde s mjesta svojih vojevaše na Sizaru”, stoji u Sucima 5:20. Kako su se zvijezde borile protiv Sizare? Neki smatraju da ova izjava ukazuje na Božju intervenciju. Drugi pak pretpostavljaju da se ukazuje na pomoć anđela, meteorsku kišu ili Sizarino pouzdanje u astrološka predviđanja koja su se pokazala lažnima. Budući da Biblija ne objašnjava kako su se to zvijezde borile u ovoj bici, čini se razumnim prihvatiti mišljenje da ta izjava govori o nekom obliku Božje intervencije u korist izraelske vojske. U svakom slučaju, Izraelci su u potpunosti iskoristili obrat situacije. “Barak potjera kola (...) i pade sva vojska Sizarina od oštroga mača, ne osta ni jedan” (Suci 4:16). No što se dogodilo s vojnim zapovjednikom Sizarom?

Biblija za Sizaru kaže da, nakon što je napustio bitku, “uteče pješice do šatora Jahele žene Habera Cinejina; jer bijaše mir među Jabinom kraljem Azorskim i domom Habera Cinejina”. Jahela je izmorenog Sizaru pozvala u svoj šator, dala mu mlijeka i pokrila ga, a on je onda zaspao. Jahela tada “uze kolac od šatora, i uze malj u ruku”, stvari kojima se redovno služio svatko tko je živio pod  šatorom. Nakon toga “pristupi k njemu polako, i satjera mu kolac kroz sljepoočnice, te prođe u zemlju, kad spavaše tvrdo umoran, i umrije” (Suci 4:17-21).

Jahela je zatim pošla Baraku u susret i rekla mu: “Hodi da ti pokažem čovjeka kojega tražiš.” U izvještaju dalje stoji: “I uđe k njoj, i gle, Sizara ležaše mrtav, i kolac mu u sljepoočnicama.” Mora da je to jako ojačalo Barakovu vjeru! Proročica Debora ranije mu je rekla: “Nećeš imati slave na putu kojim ćeš ići; jer će ženi u ruku dati Jehova Sizaru” (Suci 4:9, 22).

Je li Jahela postupila izdajnički? Jehova na njen postupak nije tako gledao. “Mimo žene u šatorima da je blagoslovljena”, pobjedničkim tonom pjevaju Barak i Debora. Njihova nam pjesma pomaže da Sizarinu smrt sagledamo u pravom svjetlu. Pjesma opisuje njegovu majku kako zabrinuto čeka da joj se sin vrati iz bitke. “Što se tako dugo ne vraćaju kola njegova?” pita se majka. “Najmudrije između dvorkinja njezinih” nastoje otkloniti njene strahove govoreći da on sada sigurno dijeli plijen — lijepo vezene haljine i djevojke za ratnike. Dvorkinje pitaju: “Ne dijele li plijen? po jednu djevojku, po dvije djevojke na svakoga. Plijen šaren Sizari (...) šaren vezen s obje strane, oko vrata onima koji zaplijeniše” (Suci 5:24, 28-30).

Iz izvještaja o Baraku izvlačimo neke važne pouke. Problemi i razočaranje zadavat će bol svima koji odbace Jehovu. No oni koji se pokajnički obrate Bogu i pokažu vjeru u njega mogu se osloboditi mnogih pritisaka. Osim toga, zar se ne bismo trebali učiti poslušnosti? Čak i kad Božji zahtjevi s ljudskog gledišta ne djeluju logično, možemo biti sigurni da su njegova uputstva uvijek za našu trajnu dobrobit (Izaija 48:17, 18). Barak je samo zato što je vjerovao u Jehovu i slušao njegove upute mogao ‘rastjerati vojsku tuđinaca’ (Hebrejima 11:32-34).

Pjesma Debore i Baraka ima snažan završetak: “Da izginu svi neprijatelji tvoji, Jehova; a koji te ljube da budu kao sunce kad izlazi u sili svojoj” (Suci 5:31). To će se zaista i dogoditi kad Jehova učini kraj Sotoninom zlom svijetu!