1. Koje su ohrabrenje Izraelci primili zbog onoga s čim su se trebali suočiti u Kanaanu?

MALO prije nego što su Izraelci prešli rijeku Jordan da bi ušli u Obećanu zemlju, Mojsije im je rekao: “Budite slobodni i hrabri, i ne bojte se i ne plašite se od njih; jer Jehova Bog tvoj ide s tobom.” Potom je pozvao Jozuu koji je trebao odvesti Izraelce u Kanaan i njemu osobno ponovio savjet da bude hrabar (5. Mojsijeva 31:6, 7). Kasnije je sam Jehova ohrabrio Jozuu riječima: “Budi slobodan i hrabar (...). Samo budi slobodan i hrabar” (Jozua 1:6, 7, 9). Te su riječi stigle u pravo vrijeme. Izraelcima je trebala hrabrost da se suoče s moćnim neprijateljima koji su se nalazili s druge strane Jordana.

2. U kojem se položaju danas nalazimo, i koju osobinu moramo imati?

² Današnji pravi kršćani uskoro će ući u obećani novi svijet i zato moraju biti hrabri kao Jozua (2. Petrova 3:13; Otkrivenje 7:14). Međutim, naša se situacija razlikuje od Jozuine. On se borio mačevima i kopljima, a mi vodimo duhovnu borbu u kojoj nikada ne koristimo doslovno oružje (Izaija 2:2-4; Efežanima 6:11-17). Osim toga, Jozua je morao voditi mnoge žestoke bitke čak i nakon ulaska u Obećanu zemlju. No mi najtežu borbu vodimo upravo sada — prije ulaska u novi svijet. Osvrnut ćemo se na neke situacije u kojima trebamo pokazivati hrabrost.

3. Što Biblija otkriva o našem glavnom protivniku?

³ Apostol Ivan je napisao: “Znamo da potječemo od Boga, a cijeli svijet leži u vlasti zloga” (1. Ivanova 5:19). Ove riječi otkrivaju jedan od glavnih razloga zašto se kršćani moraju boriti da bi sačuvali vjeru. Kad kršćanin ostane besprijekoran, to je u određenoj mjeri poraz za Sotonu Đavla. Zato Sotona hoda uokolo kao “ričući lav” i nastoji uplašiti i prožderati vjerne kršćane (1. Petrova 5:8). On vodi rat protiv pomazanih kršćana i njihovih suradnika (Otkrivenje 12:17). U tom ratu koristi ljude putem kojih, bilo da su oni toga svjesni bilo da nisu, ostvaruje svoje ciljeve. Potrebna nam je hrabrost da bismo se suprotstavili Sotoni i svim njegovim zastupnicima.

4. Koje je upozorenje dao Isus, ali koju osobinu pokazuju pravi kršćani?

⁴ Budući da je Isus znao da će se Sotona i njegovi zastupnici uporno protiviti dobroj vijesti, svoje je sljedbenike upozorio: ‘Podvrgnut će vas nevolji i ubijati vas, i bit ćete predmet mržnje svih naroda zbog mog imena’ (Matej 24:9). Te su se riječi ispunile u prvom stoljeću, a ispunjavaju se i danas. Doista, progonstvo koje su u novije vrijeme doživjeli neki Jehovini svjedoci bilo je okrutno  kao i sva druga tokom povijesti. Pa ipak, pravi kršćani pokazuju hrabrost kad se nađu u takvim teškim okolnostima. Znaju da “strašljiv čovjek meće sebi zamku”, a oni ne žele biti uhvaćeni u nju (Priče Salamunove 29:25).

5, 6. (a) U kojim situacijama moramo pokazivati hrabrost? (b) Što čine vjerni kršćani kad se ispituje njihovu hrabrost?

⁵ Uz progonstvo postoje još neke izazovne situacije u kojima moramo pokazati hrabrost. Nekima je pravi izazov razgovarati s nepoznatim ljudima o dobroj vijesti. Hrabrost neke djece školske dobi stavljena je na ispit kada se od njih traži da pjevaju himnu, polože prisegu vjernosti državi ili pozdrave zastavu. Budući da takva prisega predstavlja gotovo religiozni čin, mladi kršćani pokazuju odvažnost i odlučni su učiniti ono što Bog odobrava, a njihov izvrstan primjer razlog je za radost.

⁶ Hrabrost nam je potrebna i kada protivnici utječu na sredstva javnog informiranja da bi širili negativne izvještaje o Božjim slugama ili kada nastoje ograničiti pravo obožavanje smišljajući ‘nevolje pod izlikom zakona’ (Psalam 94:20, St). Naprimjer, kako trebamo gledati na izvještaje u novinama, na radiju ili televiziji koji sadrže iskrivljene informacije ili čiste laži o Jehovinim svjedocima? Treba li nas to šokirati? Ne. Mi očekujemo takvo što (Psalam 109:2). Isto tako, nismo iznenađeni ako neki povjeruju objavljenim lažima i iskrivljenim informacijama jer ‘naivan čovjek povjeruje svakoj riječi’ (Priče Salamunove 14:15, Grubišić). No vjerni kršćani ne vjeruju svemu što se govori o njihovoj braći niti zbog negativnog publiciteta propuštaju kršćanske sastanke, manje idu u službu propovijedanja ili dozvoljavaju da oslabi njihova vjera. Naprotiv, oni se ‘preporučuju kao Božji sluge, slavom i sramotom, lošim izvještajem i dobrim izvještajem; [prema mišljenju protivnika] kao obmanjivači, a [zapravo] ipak istiniti’ (2. Korinćanima 6:4, 8).

7. Koja si duboka pitanja možemo postaviti?

⁷ Pavao je u svom pismu Timoteju rekao: “Bog nam nije dao duh strašljivosti, nego snage (...). Zato se nemoj postidjeti svjedočanstva o našem Gospodinu” (2. Timoteju 1:7, 8; Marko 8:38). U vezi s tim možemo se pitati: ‘Da li se stidim svoje religije ili sam hrabar? Da li ljudi na poslu (ili u školi) znaju da sam Jehovin svjedok ili to pokušavam zatajiti? Sramim li se biti drugačiji od ostalih ili sam ponosan što se razlikujem od njih zbog svog odnosa s Jehovom?’ Ako je nekome neugodno jer propovijeda dobru vijest ili ima nazore koji nisu omiljeni među ljudima, neka se sjeti savjeta koji je Jehova dao Jozui: “Budi slobodan i hrabar.” Nikada ne zaboravimo da nije važno što o nama misle naši kolege na poslu ili u školi, već što misle Jehova i Isus Krist (Galaćanima 1:10).

8, 9. (a) Kako je jednom prilikom bila ispitana hrabrost prvih kršćana? (b) Kako su Petar i Ivan postupili unatoč prijetnjama, i što su oni i njihova braća doživjeli?

⁸ Kako možemo razvijati hrabrost koja će nam pomoći da ostanemo besprijekorni u ovim teškim vremenima? A kako su prvi kršćani stekli hrabrost? Razmotri što se dogodilo kada su svećenički glavari i starješine u Jeruzalemu zapovjedili Petru i Ivanu da prestanu propovijedati u Isusovo ime. Kad su to učenici odbili učiniti, zaprijetili su im i oslobodili ih. Oni su se nakon toga pridružili svojoj braći i svi su se zajedno pomolili, rekavši: “Jehova, obrati pažnju na njihove prijetnje, i daj svojim slugama da i dalje sa svom odvažnošću govore tvoju riječ” (Djela apostolska 4:13-29). Jehova je uslišio tu molitvu i ojačao ih svetim duhom te su oni ‘napunili Jeruzalem’ svojim učenjem, kao što su to kasnije rekli židovski vođe (Djela apostolska 5:28).

⁹ Razmotrimo što se dogodilo tom prilikom. Kad su židovski vođe zaprijetili učenicima, oni nisu popustili pod pritiskom. Umjesto toga, učenici su se pomolili za hrabrost kako bi mogli nastaviti propovijedati. Potom su postupali u skladu sa svojom molitvom, a Jehova ih je ojačao svojim duhom. Njihovo iskustvo pokazuje da se na kršćane koji su progonjeni može primijeniti ono što je Pavao godinama kasnije napisao u vezi s jednom sasvim drugom situacijom. Rekao je: “Za sve imam snage uz pomoć onoga koji mi daje snagu” (Filipljanima 4:13).

10. Kako Jeremijino iskustvo pomaže onima koji su po prirodi bojažljivi?

¹⁰ No pretpostavimo da je netko po prirodi bojažljiv. Može li on unatoč tome hrabro služiti Jehovi u vrijeme protivljenja? Svakako da može! Prisjeti se kako je Jeremija reagirao kad ga je Jehova kao mladog čovjeka imenovao za proroka. Rekao je: ‘Ja sam dijete.’ Dakle, smatrao je da nije dorastao tom zadatku. Međutim, Jehova ga je ohrabrio sljedećim riječima: “Ne govori: dijete sam; nego idi kuda te god pošaljem, i govori što ti god kažem. Ne boj ih se, jer sam ja s tobom da te izbavljam” (Jeremija 1:6-10). Jeremija je imao pouzdanja u Jehovu, a ishod toga bio je taj da je uz Jehovinu snagu pobijedio svoju nesigurnost i nadasve hrabro svjedočio u Izraelu.

11. Što kršćanima danas pomaže da budu poput Jeremije?

¹¹ Današnji pomazani kršćani imaju zadatak sličan Jeremijinom i oni uz podršku ‘velikog  mnoštva’ ‘drugih ovaca’ bez prestanka obznanjuju Jehovine naume unatoč ravnodušnosti, ismijavanju i progonstvu (Otkrivenje 7:9; Ivan 10:16). Ohrabreni su riječima koje je Jehova uputio Jeremiji: ‘Ne boj se.’ Oni nikada ne zaboravljaju da su poslani od Boga i da propovijedaju njegovu poruku (2. Korinćanima 2:17).

12. Koji je izvrstan primjer hrabrosti dao Isus, i kako je ohrabrio svoje sljedbenike?

¹² Razmišljanje o primjerima drugih koji su, poput Jeremije, pokazali hrabrost pomoći će nam da razvijemo tu osobinu (Psalam 77:12). Naprimjer, dok razmatramo Isusovu službu, na nas dubok dojam ostavlja odvažnost koju je pokazao kad ga je Sotona iskušavao i kad se suočio s odlučnim protivljenjem židovskih vođa (Luka 4:1-13; 20:19-47). Isus je uz Jehovinu snagu ostao postojan, a svojim je učenicima kratko prije svoje smrti rekao: “U svijetu imate nevolju, ali budite hrabri! Ja sam pobijedio svijet” (Ivan 16:33; 17:16). Ako Isusovi učenici slijede njegov primjer, i oni će biti pobjednici (1. Ivanova 2:6; Otkrivenje 2:7, 11, 17, 26). No svakako trebaju ‘biti hrabri’.

13. Koje je ohrabrenje Pavao dao Filipljanima?

¹³ Godinama nakon Isusove smrti Pavao i Sila bili su bačeni u zatvor u Filipima. Kasnije je Pavao savjetovao skupštinu u Filipima da ‘stoji čvrsto u jednom duhu, jednom dušom boreći se rame uz rame za vjeru dobre vijesti, i da se ni u kom pogledu ne plaši svojih protivnika’. Da bi je ojačao u tom pogledu, Pavao je rekao: “Upravo je to [progonjenje kršćana] dokaz uništenja za [progonitelje], ali spasenja za vas; i taj je znak od Boga, jer je vama ukazana čast s obzirom na Krista, ne samo da vjerujete u njega nego i da trpite za njega” (Filipljanima 1:27-29).

14. Kako je Pavlova hrabrost utjecala na braću u Rimu?

¹⁴ Kad je Pavao pisao skupštini u Filipima, ponovno je bio u zatvoru, ovaj put u Rimu. Usprkos tome, nastavio je hrabro propovijedati drugima. S kakvim rezultatom? Napisao je: “Moji [su] okovi postali općepoznati u povezanosti s Kristom među čitavom carskom tjelesnom stražom i među svima ostalima; i većina braće u Gospodinu, osjećajući pouzdanje zbog mojih zatvorskih okova, pokazuje sve veću hrabrost da neustrašivo govori Božju riječ” (Filipljanima 1:13, 14).

15. Gdje možemo naći izvrsne primjere vjere koji će nam pomoći da budemo hrabriji?

¹⁵ Pavlov nam primjer pruža veliko ohrabrenje. Isto je i s izvrsnim primjerima današnjih kršćana koji su doživljavali progonstvo u zemljama s diktatorskom ili crkvenom vlasti. Priče mnogih od njih objavljene su u časopisima Kula stražara i Probudite se! te u Godišnjacima Jehovinih svjedoka. Dok čitaš te izvještaje, imaj na umu da su pojedinci o kojima se govori obični ljudi poput nas, ali kad su se našli u vrlo teškoj situaciji, Jehova im je dao snagu koja nadilazi uobičajenu i zato su ustrajali. Možemo biti sigurni da će isto učiniti i za nas ako to naše okolnosti budu zahtijevale.

16, 17. Kako mi danas možemo razvijati hrabrost?

¹⁶ Ako netko zauzme čvrst stav za istinu i pravednost, on je hrabar. Ako to učini iako u sebi osjeća strah, on je još hrabriji. Da, svaki kršćanin može biti hrabar ako uistinu želi vršiti Jehovinu volju, ako je odlučan u tome da ostane vjeran, ako se stalno oslanja na Boga i ako zapamti da je Jehova prije njega ojačao mnoge osobe koje su se našle u sličnoj situaciji. Osim toga, kad shvatimo da naš hrabar stav raduje Jehovu i donosi mu čast, još smo odlučniji da ne posustanemo. Spremni smo podnijeti ismijavanje, čak i gore stvari jer ga duboko ljubimo (1. Ivanova 2:5; 4:18).

¹⁷ Nikada ne zaboravimo da to što trpimo zbog svoje vjere ne znači da smo učinili neki grijeh (1. Petrova 3:17). Nevolje nas snalaze zato što podupiremo Jehovino pravo vladanja, zato što činimo dobro i zato što nismo dio svijeta. U vezi s tim apostol Petar je rekao: “Ako trpite zato što činite dobro, i to podnosite, to je prihvatljivo Bogu.” Također je rekao: “Zato neka i oni koji trpe u skladu s Božjom voljom povjeravaju svoje duše vjernom Stvoritelju dok čine dobro” (1. Petrova 2:20; 4:19). Da, naša vjera raduje Jehovu, našeg Boga punog ljubavi, i donosi mu čast. To je snažan razlog da budemo hrabri!

18, 19. Koju poruku zapravo prenosimo sucima kad pred njima zauzmemo hrabar stav?

¹⁸ Kad je Isus svojim sljedbenicima govorio da će biti progonjeni, također je rekao: “[Ljudi] će vas predavati mjesnim sudovima, i bičevat će vas u svojim sinagogama. Zbog mene će vas dovlačiti pred upravitelje i kraljeve, za svjedočanstvo njima i nacijama” (Matej 10:17, 18). Ako se zbog lažnih optužbi nađemo pred nekim sucem ili vladarem, trebat će nam hrabrosti. Ipak, kad te prilike hrabro iskoristimo kako bismo im svjedočili, u tim teškim situacijama postižemo nešto važno. Onima koji nam sude mi zapravo prenosimo Jehovine riječi zapisane u 2. Psalmu: “Sad, kraljevi, orazumite se; naučite se suci zemaljski! Služite Jehovi sa strahom” (Psalam 2:10, 11). Kad su Jehovini svjedoci lažno optuženi na sudu, suci često znaju podržati vjersku slobodu, na čemu smo im zahvalni. No neki su suci dozvolili da na njih utječu protivnici. Njima Biblija kaže: “Naučite se.”

¹⁹ Suci trebaju biti svjesni da je zakon Jehove Boga najuzvišeniji zakon. Trebaju upamtiti da su svi ljudi, pa tako i oni sami, odgovorni pred Jehovom Bogom i Isusom Kristom (Rimljanima 14:10). A što se nas tiče, svejedno presudili suci u našu korist ili ne, imamo  razloga biti hrabri jer nas Jehova podupire. U Bibliji stoji: “Blago svima koji se u nj uzdaju!” (Psalam 2:12).

20. Zašto možemo biti sretni iako moramo trpjeti progonstvo i klevete?

²⁰ Isus je u Propovijedi na gori rekao: “Sretni ste kad vas zbog mene grde i progone i lažući govore svakakvo zlo protiv vas. Radujte se i poskakujte od radosti, jer je velika vaša nagrada na nebesima; jer tako su progonili i proroke prije vas” (Matej 5:11, 12). Naravno, progonstvo samo po sebi nije ugodno, ali to što smo nepokolebljivi unatoč progonstvu, u koje spadaju i klevetnički izvještaji u sredstvima javnog informiranja, razlog je za radost. Time radujemo Jehovu i znamo da ćemo primiti nagradu. Naš hrabar stav pokazuje da imamo pravu vjeru i jamči nam Božje odobravanje. On pokazuje da imamo potpuno pouzdanje u Jehovu. To je pouzdanje od presudne važnosti za kršćane, kao što će pokazati sljedeći članak.