ZAMISLI vrijeme kad će slijepi vidjeti, gluhi čuti svaki zvuk, nijemi radosno pjevati, a hromi ozdraviti i moći normalno hodati! Ne mislimo da će se to dogoditi uslijed napretka u medicini, već zbog samog Božjeg zauzimanja u korist čovječanstva. Biblija proriče: “Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. Tada će hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće” (Izaija 35:5, 6). No kako možemo biti sigurni da će se ovo uistinu izvanredno proročanstvo ispuniti?

Najprije navedimo da je Isus Krist kad je bio na Zemlji liječio ljude od svih vrsta bolesti i invalidnosti. Nadalje, mnogi su ljudi — pa čak i njegovi neprijatelji — bili svjedoci većine njegovih čuda. Ustvari, u najmanje jednom slučaju sumnjičavi protivnici pomno su ispitali jedno takvo izlječenje u želji da ospore Isusov autoritet. No na njihovo veliko razočaranje, sve što su učinili bilo je da su potvrdili njegovo čudo (Ivan 9:1, 5-34). Nakon što je Isus učinio jedno drugo neosporno čudo, oni su u očaju rekli: “Što da radimo, jer ovaj čovjek čini mnoge znakove?” (Ivan 11:47). Pa ipak, obični ljudi nisu imali tako tvrdo srce, što je vidljivo iz toga da su mnogi počeli vjerovati u Isusa (Ivan 2:23; 10:41, 42; 12:9-11).

Isusova čuda dokazala su i više od toga da je on bio Mesija i Božji Sin. Ona su poslužila kao temelj za vjeru u biblijska obećanja da će ljudi poslušni Bogu u budućnosti biti izliječeni. U ta obećanja spada i proročanstvo iz 35. poglavlja Izaije, koje je navedeno u uvodnom odlomku. U vezi s budućim zdravstvenim stanjem bogobojaznih ljudi u Izaiji 33:24 stoji: “Nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam.” Slično tome, u Otkrivenju 21:4 stoji obećanje: “Obrisat će [Bog] svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari [današnje nevolje i patnje] prošle.”

Ljudi se redovito mole za ispunjenje tih proročanstava kada izgovaraju Isusovu uzor-molitvu, koja u jednom svom dijelu  kaže: “Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!” (Matej 6:10, St). Da, u Božju volju uključeni su Zemlja i čovječanstvo. Bolestima i invalidnosti, iako ih Bog s razlogom dopušta, uskoro će doći kraj; one neće zauvijek kvariti ‘podnožje Božjim nogama’ (Izaija 66:1). *

Bez obzira na njihove zdravstvene probleme, Isus je ljude liječio bezbolno, bez odlaganja i besplatno. Glas o tome zasigurno se širio munjevitom brzinom i ubrzo mu je “pristupilo veliko mnoštvo, dovodeći sa sobom hrome, sakate, slijepe, nijeme i mnoge druge, te su ih takoreći bacili pred njegove noge, a on ih je izliječio”. Kakva je bila reakcija ljudi? Izvještaj Mateja, koji je bio očevidac toga, nastavlja: “Mnoštvo [je] bilo zadivljeno vidjevši da nijemi govore i hromi hodaju i slijepi vide, i slavili su Boga Izraelovog” (Matej 15:30, 31).

Zapazi da Isus one koje je izliječio nije prethodno proračunato izdvojio iz mnoštva — što je smicalica kojom se koriste varalice. Umjesto toga, mnogi članovi obitelji i prijatelji onih koji su bili bolesni ‘bacili su takve takoreći pred Isusove noge, a on ih je izliječio’. Navedimo sada neke konkretne primjere koji pokazuju da Isus ima sposobnost izliječiti ljude.

Sljepoća: Dok je bio u Jeruzalemu, Isus je vratio vid jednom čovjeku koji je bio ‘slijep od rođenja’. Taj je čovjek u gradu bio dobro poznat kao slijepi prosjak. Stoga si možeš predstaviti uzbuđenje i metež koji je nastao kad su ljudi primijetili da taj čovjek hoda ne tapkajući! Pa ipak, nisu svi bili sretni. Ljuti što je Isus nedugo prije toga razotkrio njihovu zloću, neki pripadnici ugledne i utjecajne židovske sekte imenom farizeji očajnički su željeli naći dokaze da je Isus varalica (Ivan 8:13, 42-44; 9:1, 6-31). Zato su na saslušanje pozvali najprije tog izliječenog čovjeka, nakon toga njegove roditelje, a onda opet tog čovjeka. No ispitivanje koje su proveli farizeji samo je potvrdilo da je Isus doista učinio čudo koje ih je toliko razljutilo. Iznenađen iskvarenošću tih vjerskih licemjera, sam je izliječeni čovjek rekao: “Od starine se nikada nije čulo da je tko otvorio oči čovjeku koji je slijep od rođenja. Da ovaj nije od Boga, ne bi mogao ništa učiniti” (Ivan 9:32, 33). Zbog te iskrene i logične izjave koja je bila pokazatelj njegove vjere u Isusa, farizeji su ga “izbacili”, što je vjerojatno značilo da su tog nekadašnjeg slijepca izopćili iz sinagoge (Ivan 9:22, 34).

Gluhoća: Dok je Isus boravio u Dekapolisu, u području istočno od rijeke Jordan, ljudi su mu “doveli gluhog čovjeka sa smetnjom u govoru” (Marko 7:31, 32). Isus nije samo izliječio tog čovjeka već je i pokazao da je duboko svjestan kako se osjećaju gluhi ljudi, koji su u mnoštvu obično zbunjeni. Iz Biblije saznajemo da je Isus odveo gluhog čovjeka “iz mnoštva nasamo” i izliječio ga. I opet su svjedoci bili “preko svake mjere zapanjeni” i rekli su: “Sve je dobro učinio. Čak čini da gluhi čuju i nijemi govore” (Marko 7:33-37).

Uzetost: Kad je Isus bio u Kafarnaumu, ljudi su mu pristupili s uzetim čovjekom, koji je ležao na nosilima (Matej 9:2). Reci 6 do 8 opisuju što se potom dogodilo. “[Isus] je rekao uzetome: ‘Ustani, uzmi svoja nosila i idi svojoj kući!’ I ustao je i otišao svojoj kući. A kad je mnoštvo to vidjelo, obuzeo ih je strah, i slavili su Boga, koji je dao takvu vlast ljudima.” I to je čudo Isus učinio u prisustvu i svojih učenika i svojih neprijatelja. Zapazi da su ovi prvi, koji nisu bili zaslijepljeni mržnjom i predrasudama, ‘slavili Boga’ zbog onoga čega su bili svjedoci.

 Bolesti: “Došao je k [Isusu] jedan gubavac, i molio ga na koljenima, govoreći mu: ‘Ako samo hoćeš, možeš me očistiti.’ On se nato sažalio, ispružio svoju ruku i dotaknuo ga, i rekao mu: ‘Hoću. Očisti se.’ I guba je odmah nestala s njega” (Marko 1:40-42). Zapazi da Isus nije preko volje izliječio tog čovjeka, već je to učinio iz iskrene samilosti. Zamisli da boluješ od gube. Kako bi se osjećao da te netko u trenu i bezbolno izliječi od te užasne bolesti koja je postupno izobličila tvoje tijelo i izopćila te iz društva? Sigurno možeš razumjeti zašto je jedan drugi gubavac kojeg je Isus čudom izliječio ‘pao na lice pred njegove noge, zahvaljujući mu’ (Luka 17:12-16).

Tjelesne ozljede: Posljednje Isusovo čudo prije njegovog hapšenja i pribijanja na stup bilo je djelo izlječenja. Naglo se suprotstavivši onima koji su htjeli odvesti Isusa, apostol Petar je “izvukao mač koji je imao sa sobom i udario prvosvećenikovog roba i odsjekao mu desno uho” (Ivan 18:3-5, 10). Iz paralelnog izvještaja iz Luke saznajemo da je Isus ‘dotaknuo uho i izliječio čovjeka’ (Luka 22:50, 51). I tu je humanu gestu Isus učinio naočigled svojih prijatelja, a isto tako i neprijatelja — u ovom slučaju onih koji su ga došli uhapsiti.

Da, što pomnije razmatramo Isusova čuda, to više uočavamo jasne dokaze njihove autentičnosti (2. Timoteju 3:16). A kao što smo ranije spomenuli, takvo bi istraživanje trebalo ojačati našu vjeru u Božje obećanje da će izliječiti one koji su mu poslušni. Biblija definira kršćansku vjeru kao “zajamčeno očekivanje onoga čemu se tko nada, jasno dokazivanje stvarnosti iako ih se ne vidi” (Hebrejima 11:1). Očito je da Bog ne želi da budemo lakovjerni ili da živimo u lažnoj nadi, već želi da izgradimo čvrstu vjeru, i to na dokazima (1. Ivanova 4:1). Budemo li stekli takvu vjeru, u duhovnom ćemo smislu biti jači, zdraviji i sretniji (Matej 5:3; Rimljanima 10:17).

Mnogo je fizički zdravih ljudi nesretno. Neki čak pokušaju počiniti samoubojstvo jer nemaju nade u bolju budućnost ili su shrvani problemima. Takve su osobe u biti hendikepirane u duhovnom pogledu — što je u Božjim očima daleko ozbiljnije od fizičkog hendikepa (Ivan 9:41). S druge strane, mnogi ljudi s tjelesnim oštećenjima poput Christiana i Juniora, koje smo spomenuli u prethodnom članku, žive sretnim i ispunjenim životom. Zašto? Zato što su duhovno zdravi i što snagu crpe iz sigurne nade koja je utemeljena na Bibliji.

U namjeri da ukaže na jednu jedinstvenu čovjekovu potrebu, Isus je rekao: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Jehovinih usta” (Matej 4:4). Da, za razliku od životinja, ljudi trebaju više od doslovne hrane. Budući da smo stvoreni na Božju “sliku”, potrebna nam je duhovna hrana — spoznaja o Bogu i o tome kako se uklapamo u njegov naum te vršenje njegove volje (1. Mojsijeva 1:27, St; Ivan 4:34). Spoznaja o Bogu daje nam smisao života i duhovnu snagu. Isto tako, ona je temelj za postizanje vječnog života na rajskoj Zemlji. Isus je rekao: “Ovo znači vječni život: da usvajaju spoznaju o tebi, jedinom pravom Bogu, i o onome koga si poslao, Isusu Kristu” (Ivan 17:3).

Vrijedno je zapaziti da se Isusu njegovi suvremenici nisu obraćali s “Iscjelitelju”, nego s “Učitelju” (Luka 3:12; 7:40). Zašto? Zato što je Isus ljude poučavao trajnom rješenju za probleme čovječanstva — Božjem Kraljevstvu (Luka 4:43; Ivan 6:26, 27). Ta nebeska vladavina na čelu s Isusom Kristom vladat će nad čitavom Zemljom i ispuniti sva biblijska obećanja koja govore o potpunom i trajnom ozdravljenju pravednih ljudi i obnovi njihovog zemaljskog doma (Otkrivenje 11:15). Upravo je to razlog zašto je Isus u svojoj  uzor-molitvi dolazak Kraljevstva povezao s vršenjem Božje volje na Zemlji (Matej 6:10).

Gorke suze mnogih invalida koji su saznali za ovu divnu nadu pretvorile su se u suze radosnice (Luka 6:21). Ustvari, Bog neće samo ukloniti bolesti i invalidnost; on će izbrisati i sam uzrok ljudske patnje — grijeh. Da, Izaija 33:24 i Matej 9:2-7, ranije citirani reci, povezuju bolest s našom grešnošću (Rimljanima 5:12). I zato će, kad grijeh bude uklonjen, čovječanstvo najzad uživati “slavnu slobodu Božje djece”, što znači da će ljudi imati savršen um i savršeno tijelo (Rimljanima 8:21).

Oni koji su relativno dobrog zdravlja lako to mogu smatrati nečim što je samo po sebi razumljivo. No to se ne može reći za one koji se bore s traumom koja prati invalidnost. Oni itekako dobro znaju koliko su zdravlje i život dragocjeni i kako se stvari mogu odjednom i neočekivano promijeniti (Propovjednik 9:11). Stoga se nadamo da će oni naši čitatelji koji se bore s invalidnošću uzeti u obzir Božja divna obećanja zapisana u Bibliji. Isus je dao svoj život kako bi zajamčio njihovo ispunjenje. Koje bolje jamstvo možemo imati? (Matej 8:16, 17; Ivan 3:16).