KOLIKO je vid bitan u razvijanju ljubavlju prožetih i trajnih veza? Nisu li činioci koji nemaju veze s vidom jednako važni, ako ne i važniji? Doista jesu! Zbog toga su neki razvili međusobno blizak odnos putem redovitog dopisivanja — u svojim su pismima iskreno govorili o onome što vole, a što ne, o svojim ciljevima, stavovima, interesima, a ta su pisma odražavala i njihov smisao za humor te druge crte osobnosti.

I od slijepih ljudi možemo naučiti da vid nije presudan za razvijanje bliskog odnosa s nekim. Razmotri primjer Edwarda i Gwen, slijepog bračnog para. * Edward je upoznao Gwen u školi za slijepe, koju su oboje pohađali već kao odrasle osobe. Njemu su se svidjele njene osobine, naročito njena iskrenost u govoru i ponašanju te izvrstan stav prema radu. S druge strane, Edward je privukao Gwen jer je, kao što ona kaže, “imao sve osobine o kojima su je još dok je bila dijete poučavali da su bitne”. Počeli su se udvarati jedno drugome i nakon tri godine vjenčali su se.

“Kad provodiš vrijeme s nekim”, kaže Edward, “to što ne vidite ne predstavlja prepreku da se među vama razvije odnos. Premda ne vidite jedno drugo, osjećaji nisu slijepi.” Sada, nakon 57 godina, njihova je ljubav još uvijek jaka. Oni kažu da tajna njihovog bliskog odnosa leži u najmanje četiri stvari: (1) uočavanje dobrih osobina drugoga, (2) razmišljanje o tim osobinama i privučenost njima, (3) održavanje dobre komunikacije i (4) zajedničko obavljanje stvari.

Te četiri stvari od presudne su važnosti za svaki dobar odnos, bilo među prijateljima, bračnim drugovima bilo, što je još važnije, između ljudi i Boga. U sljedećem članku vidjet ćemo kako nam primjenjivanje te četiri stvari može pomoći da razvijemo blizak odnos s Bogom iako ga ne možemo vidjeti. *