ČLANAK ZA RAZMATRANJE 21
PJESMA 21 Tražimo najprije Kraljevstvo!
Željno čekaj grad koji će ostati
Ovdje nemamo grad koji će ostati, nego željno čekamo onaj koji će doći (HEBR. 13:14)
TEMA
Kako nam 13. poglavlje poslanice Hebrejima može koristiti danas, a i u budućnosti.
1. Što je Isus prorekao u vezi s Jeruzalemom?
NEKOLIKO dana prije svoje smrti Isus Krist iznio je detaljno proročanstvo koje se prvi put ispunilo u razdoblju koje je prethodilo razorenju Jeruzalema i njegovog hrama. Isus je svoje sljedbenike upozorio da će jednog dana Jeruzalem opkoliti vojska i utaboriti se oko njega (Luka 21:20). Rekao im je da trebaju odmah otići iz Judeje čim vide tu vojsku. Ono što je Isus prorekao stvarno se dogodilo – rimska je vojska opkolila Jeruzalem (Luka 21:21, 22).
2. Na što je apostol Pavao upozorio hebrejske kršćane u Judeji i Jeruzalemu?
2 Samo nekoliko godina prije nego što je rimska vojska opkolila Jeruzalem apostol Pavao napisao je kršćanima u Judeji i Jeruzalemu pismo sa snažnom porukom, koje danas nazivamo poslanica Hebrejima. U toj poslanici Pavao je hebrejskim kršćanima dao važne savjete koji su ih trebali pripremiti za ono što ih je čekalo. A što ih je to čekalo? Jeruzalem je trebao biti razoren. Da bi preživjeli, ti su kršćani trebali biti spremni napustiti svoj dom i posao kojim su se bavili. Govoreći o Jeruzalemu, Pavao je napisao: “Ovdje nemamo grad koji će ostati, nego željno čekamo onaj koji će doći” (Hebr. 13:14).
3. Što je “grad s pravim temeljima” i zašto ga mi željno čekamo?
3 Kršćani koji su odlučili napustiti Jeruzalem i Judeju vjerojatno su se suočili s osudom i ismijavanjem, ali ta im je odluka spasila život. Nama se danas drugi rugaju zato što se ne uzdamo u ljude niti težimo za time da imamo siguran i ugodan život u ovom svijetu. Zašto smo onda izabrali takav način života? Mi znamo da će ovom svijetu uskoro doći kraj. Željno očekujemo “grad s pravim temeljima”, odnosno “onaj koji će doći”, a to je Božje kraljevstvo a (Hebr. 11:10; Mat. 6:33). U ovom članku razmotrit ćemo tri područja na kojima možemo primijeniti Pavlove savjete. Pritom ćemo dobiti odgovore na sljedeća pitanja: (1) Kako su Pavlovi nadahnuti savjeti pomogli kršćanima u 1. stoljeću da čekaju “grad koji će doći”? (2) Kako ih je Pavao pripremio za predstojeće događaje? i (3) Kako njegovi savjeti pomažu nama danas?
UZDAJMO SE U ONOGA KOJI NAS NIKAD NEĆE NAPUSTITI
4. Zašto je kršćanima Jeruzalem bio važan?
4 Jeruzalem je kršćanima bio važan grad. U njemu je 33. godine osnovana prva kršćanska skupština, a ondje se nalazilo i vodeće tijelo. Osim toga, mnogi kršćani imali su u tom gradu svoje kuće i dosta druge imovine. Pa ipak, Isus je svoje sljedbenike upozorio da će morati napustiti Jeruzalem, pa čak i otići iz Judeje (Mat. 24:16).
5. Kako je Pavao pripremio kršćane na ono što ih je čekalo?
5 Kako bi pripremio kršćane na ono što ih je čekalo, Pavao im je pomogao da bolje razumiju kako Jehova gleda na Jeruzalem. Podsjetio ih je da jeruzalemski hram, svećenstvo koje je u njemu služilo i žrtve koje su se ondje prinosile više nisu bili sveti u Jehovinim očima (Hebr. 8:13). Većina stanovnika Jeruzalema odbacila je Mesiju. Jeruzalemski hram više nije bio središte štovanja pravog Boga i trebao je biti uništen (Luka 13:34, 35).
6. Zašto je kršćanima bio potreban savjet koji im je Pavao dao u Hebrejima 13:5, 6?
6 U vrijeme kad je Pavao pisao svoju poslanicu Hebrejima Jeruzalem je bio velik i napredan grad. Jedan rimski pisac iz tog doba nazvao ga je “najslavnijim gradom na Istoku”. Židovi iz mnogih zemalja svake su godine dolazili u Jeruzalem na proslavu svojih blagdana, što je doprinosilo ekonomskom napretku grada. Nesumnjivo su i neki kršćani imali koristi od takvih povoljnih ekonomskih prilika. Možda im je zato Pavao rekao: “Pazite da vašim životom ne upravlja ljubav prema novcu, nego budite zadovoljni onim što imate.” Zatim je iz svetih spisa citirao upečatljive riječi kojima je Jehova svakom od svojih slugu zajamčio: “Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti” (pročitaj Hebrejima 13:5, 6; Pnz. 31:6; Psal. 118:6). Kršćanima koji su živjeli u Jeruzalemu i Judeji zaista je bilo potrebno takvo jamstvo. Zašto? Zato što su ubrzo nakon što su dobili Pavlovo pismo trebali napustiti svoje domove i poslove kojima su se bavili te ostaviti za sobom većinu svoje imovine. Zatim su se trebali hrabro suočiti s onim što ih je čekalo.
7. Zašto već sada trebamo ojačati svoje pouzdanje u Jehovu?
7 Pouka za nas: Ovaj zli svijet uskoro će biti uništen u “velikoj nevolji” (Mat. 24:21). Poput kršćana u 1. stoljeću, i mi moramo ostati budni i biti spremni za ono što slijedi (Luka 21:34–36). Tijekom “velike nevolje” možda ćemo morati ostaviti za sobom nešto od svoje imovine ili čak sve što imamo te se potpuno uzdati u to da Jehova nikad neće napustiti svoje sluge. Čak i sada, dok još nije izbila velika nevolja, imamo priliku pokazati u što se uzdamo. Upitaj se: “Pokazujem li svojim djelima i svojim životnim ciljevima da se ne uzdam u bogatstvo, nego u Boga koji obećava da će se brinuti za mene?” (1. Tim. 6:17). Naravno, iako možemo izvući važne pouke iz onoga što se dogodilo u 1. stoljeću, predstojeća “velika nevolja” bit će puno teža od bilo čega što su kršćani ikada doživjeli. Kako ćemo onda znati što točno trebamo raditi kad započne ta nevolja?
SLUŠAJMO ONE KOJI NAS PREDVODE
8. Koju je uputu Isus dao svojim učenicima?
8 Nekoliko godina nakon što su primili Pavlovu poslanicu, hebrejski kršćani vidjeli su da je rimska vojska opkolila Jeruzalem. To je bio znak da je došlo vrijeme da pobjegnu iz Jeruzalema jer je grad uskoro trebao biti razoren (Mat. 24:3; Luka 21:20, 24). Ali kamo da pobjegnu? Isus je samo rekao: “Neka oni koji budu u Judeji bježe u gore” (Luka 21:21). U području u kojem su živjeli bilo je mnogo gora. Kako su onda mogli znati u koju od njih trebaju pobjeći?
9. Zašto su se kršćani možda pitali u koje gore trebaju pobjeći? (Vidi i kartu.)
9 U koje su gore kršćani mogli pobjeći? Mogli su pobjeći u gore u Samariji ili Galileji, u goru Hermon, u libanonsko gorje ili pak u gore koje su se nalazile istočno od Jordana. (Vidi kartu.) Neki od gradova u tim gorskim predjelima možda su djelovali kao sigurna utočišta. Naprimjer, grad Gamla nalazio se na strmim obroncima jedne visoke gore i do njega je bilo izuzetno teško doći. Neki Židovi smatrali su da je taj grad idealno utočište. Međutim, upravo je u Gamli došlo do žestokih borbi između Židova i Rimljana, tako da su mnogi njeni stanovnici izgubili život. b
Bilo je mnogo gora u koje su prvi kršćani mogli pobjeći, ali nisu sve one bile sigurno utočište (vidi odlomak 9)
10, 11. (a) Kako je Jehova, po svemu sudeći, vodio kršćane? (Hebrejima 13:7, 17) (b) Kako je kršćanima koristilo to što su bili poslušni onima koji su ih predvodili? (Vidi i ilustraciju.)
10 Jehova je, po svemu sudeći, kršćanima pružio vodstvo preko onih koji su predvodili skupštinu. Povjesničar Euzebije kasnije je napisao: “Narodu Jeruzalemske crkve nekim je proroštvom, po objavljenju, upravljenom tamošnjim odličnicima bilo zapovjeđeno da prije rata napuste grad i nastane se u određenome gradu Pereje. Naziva se Pela.” c Pela je očito bila idealan izbor. Nije bila daleko od Jeruzalema, tako da se moglo relativno lako doći do nje. U tom su gradu većinom živjeli ne-Židovi, pa na njih nisu utjecali fanatični židovski borci za slobodu i njihovi sukobi s Rimljanima. (Vidi kartu.)
11 Kršćani koji su pobjegli u gore primijenili su Pavlov savjet da budu “poslušni onima koji [ih] predvode” u skupštini. (Pročitaj Hebrejima 13:7, 17.) Zahvaljujući tome Božji sluge su preživjeli razorenje Jeruzalema. Povijest potvrđuje da Bog nije napustio one koji su očekivali “grad s pravim temeljima” – Božje kraljevstvo (Hebr. 11:10).
Pela se nalazila u području koje se pokazalo sigurnim utočištem (vidi odlomke 10–11)
12, 13. Kako Jehova vodi svoj narod u teškim vremenima?
12 Pouka za nas: Jehova se služi onima koji nas predvode da bi svom narodu davao konkretne upute. U Bibliji nalazimo mnoštvo primjera koji pokazuju kako je Jehova postavljao pastire da predvode njegov narod u teškim vremenima (Pnz. 31:23; Psal. 77:20). A i danas imamo obilje dokaza da se Jehova još uvijek na takav način služi onima koji nas predvode.
13 Naprimjer, kad je izbila pandemija bolesti COVID-19, oni koji nas predvode pružili su nam potrebno vodstvo. Starješine su dobili upute o tome kako se trebaju brinuti za duhovne potrebe svoje braće i sestara. Svega nekoliko mjeseci nakon početka pandemije održali smo kongres na preko 500 jezika, koji se mogao pratiti putem interneta, televizije i radija. To je bilo nešto uistinu posebno jer nikad prije nismo imali takav kongres. Tijekom pandemije nikad nismo prestali dobivati duhovnu hranu. Zahvaljujući tome ostali smo ujedinjeni. Bez obzira na to s kakvim bismo se kušnjama još mogli suočiti u budućnosti, možemo biti sigurni da će Jehova i dalje pomagati onima koji nas predvode da donose mudre odluke. Dosad smo vidjeli koliko je važno uzdati se u Jehovu i slušati njegove zapovijedi. No što će nam još pomoći da se pripremimo za veliku nevolju i da mudro postupamo u tom izuzetno teškom razdoblju?
POKAZUJMO BRATSKU LJUBAV I GOSTOLJUBIVOST
14. Prema Hebrejima 13:1–3, koje su osobine kršćani naročito trebali pokazivati u razdoblju koje je prethodilo razorenju Jeruzalema?
14 Kad izbije velika nevolja, trebat ćemo jedni drugima pokazivati ljubav kao nikad prije. Tada ćemo trebati postupati poput kršćana koji su živjeli u Jeruzalemu i Judeji. Oni su i prije uvijek pokazivali ljubav jedni drugima (Hebr. 10:32–34). Ali u godinama koje su prethodile razorenju Jeruzalema kršćani su trebali pokazivati “bratsku ljubav” d i “gostoljubivost” u još većoj mjeri. (Pročitaj Hebrejima 13:1–3.) Isto će biti i s nama kako se bude sve više približavao kraj ovog zlog svijeta.
15. Zašto su hebrejski kršćani trebali pokazivati bratsku ljubav i gostoljubivost nakon što su pobjegli u gore?
15 Kad je rimska vojska opkolila Jeruzalem i onda se iznenada povukla, kršćani su brže-bolje pobjegli i sa sobom uzeli vrlo malo stvari (Mat. 24:17, 18). Dok su bježali u gore, a i kasnije, kad su ondje nastojali započeti nov život, kršćani su se morali oslanjati jedni na druge. Nesumnjivo su puno puta trebali jedni drugima “priskočiti u pomoć” (Titu 3:14). U takvim situacijama kršćani su imali priliku pokazivati iskrenu bratsku ljubav i gostoljubivost tako da se brinu jedni za druge i dijele među sobom ono što imaju.
16. Kako možemo pokazati ljubav svojim suvjernicima kad se nađu u nevolji? (Vidi i ilustraciju.)
16 Pouka za nas: Ljubav nas potiče da pomažemo svojim suvjernicima kad se nađu u nevolji. Mnogi Božji sluge spremno se brinu za duhovne i materijalne potrebe svoje braće i sestara koji su morali pobjeći iz svojih domova zbog rata i raznih prirodnih katastrofa. Jedna naša sestra iz Ukrajine koja je zbog rata morala napustiti svoj dom rekla je: “Osjetili smo kako nas Jehova svojom rukom brižno vodi i pomaže nam preko naše braće. U Ukrajini, Mađarskoj, a i ovdje u Njemačkoj, braća su nas srdačno dočekala i puno nam pomogla.” Oni koji pokazuju gostoljubivost svojoj braći i sestrama i brinu se za njihove potrebe doista su alat u Jehovinim rukama (Izr. 19:17; 2. Kor. 1:3, 4).
Kršćani koji su morali pobjeći iz svojih domova trebaju našu pomoć (vidi odlomak 16)
17. Zašto je izuzetno važno da već sada pokazujemo bratsku ljubav i gostoljubivost?
17 Nema sumnje, u budućnosti ćemo morati pomagati jedni drugima još puno više nego danas (Hab. 3:16–18). Jehova nas poučava da već sada pokazujemo bratsku ljubav i gostoljubivost, osobine koje će nam u budućnosti biti od životne važnosti.
ŠTO NAS ČEKA U BUDUĆNOSTI?
18. Kako se možemo ugledati na hebrejske kršćane iz 1. stoljeća?
18 Kao što to i povijest potvrđuje, kršćani koji su pobjegli u gore izbjegli su katastrofu koja je snašla Jeruzalem. Oni su napustili grad, ali Jehova njih nikad nije napustio. A kako je s nama danas? Mi ne znamo kako će se točno odvijati predstojeći događaji. Ali znamo da nas je Isus upozorio da budemo spremni na ono što nas čeka (Luka 12:40). Isto tako, poznati su nam savjeti i upozorenja koja je Pavao iznio u svojoj poslanici Hebrejima, a oni su jednako primjenjivi danas kao što su bili i u 1. stoljeću. Povrh svega toga, znamo da nam je sam Jehova zajamčio da nas nikad neće ostaviti niti napustiti (Hebr. 13:5, 6). Zato nastavimo željno čekati grad koji će ostati – Božje kraljevstvo. Budemo li tako postupali, moći ćemo u svu vječnost uživati u blagoslovima koje će nam ono donijeti (Mat. 25:34).
PJESMA 157 Napokon pravi mir!
a U biblijskim vremenima mnogi su gradovi imali svog kralja. Takav grad kojim je vladao kralj moglo se smatrati kraljevstvom (Post. 14:2).
b To se dogodilo 67. godine, nedugo nakon što su kršćani pobjegli iz Judeje i Jeruzalema.
c Crkvena povijest, preveo Marijan Mandac, Služba Božja, Split, 2004.
d Izvorna riječ prevedena izrazom “bratska ljubav” može se odnositi i na ljubav između ljudi koji su u bliskom srodstvu, ali Pavao je koristi kako bi opisao snažnu ljubav koja vlada među braćom i sestrama u skupštini.
