DOŠLO je vrijeme da se u Jeruzalemu održi vrlo važan sastanak. Kralj David skupio je sve svoje knezove, dvorane i junake i dao im posebnu obavijest koja ih je sve oduševila — Jehova je njegovom sinu Salamunu dao zadatak da sagradi veličanstvenu građevinu u kojoj će se štovati pravi Bog. Ostarjeli izraelski kralj pod nadahnućem je dobio nacrt hrama i predao ga Salamunu. “Posao je velik”, rekao je David, “jer taj dvor nije za čovjeka, nego za Jehovu Boga” (1. Ljet. 28:1, 2, 6, 11, 12; 29:1).

David je zatim svima postavio pitanje: “Bi li još tko htio danas dragovoljno priložiti rukom svojom dar Jehovi?” (1. Ljet. 29:5). Kako bi ti reagirao da si bio ondje? Bi li želio poduprijeti taj veliki graditeljski projekt? Izraelci su to spremno učinili. “Narod se radovao što su dragovoljno prilagali, jer su cijelim srcem dragovoljno prilagali Jehovi” (1. Ljet. 29:9).

Stoljećima kasnije Jehova je utemeljio nešto puno veličanstvenije od doslovnog hrama. Uspostavio je veliki duhovni hram, koji omogućuje ljudima da ga štuju na temelju Isusove žrtve (Hebr. 9:11, 12). Kako Jehova u današnje vrijeme pomaže ljudima da se pomire s njim? Putem našeg propovijedanja (Mat. 28:19, 20). Zahvaljujući tome svake se godine vode biblijski tečajevi s milijunima ljudi, tisuće osoba odluče se krstiti i postati učenici, a osniva se i na stotine novih skupština.

Zbog takvog je porasta potrebno tiskati više biblijske literature, graditi i održavati dvorane za skupštinske sastanke te unajmiti ili sagraditi dvorane u kojima se održavaju pokrajinski sastanci i kongresi. Širenje dobre vijesti podrazumijeva puno posla, ali donosi nam i istinsko zadovoljstvo (Mat. 24:14).

Božji sluge ljube Boga i svoje bližnje te znaju koliko je hitno propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu i zato su spremni “dragovoljno priložiti rukom svojom dar Jehovi”, odnosno davati dobrovoljne priloge. Doista je prekrasno “[iskazivati] čast Jehovi imetkom svojim” i vidjeti kako se ta sredstva pošteno i razborito koriste da bi se izvršio najveći zadatak koji je ikad povjeren ljudima (Izr. 3:9).