Kršćani mogu poduzeti razumne mjere kako bi se zaštitili, ali pritom se trebaju voditi biblijskim načelima. Ona pokazuju da ne bi bilo ispravno da kršćani koriste oružje, kao što je pištolj, puška ili druge vrste vatrenog oružja, kako bi se zaštitili ako ih netko od ljudi napadne. Osvrnimo se na neke biblijske misli koje podupiru takav zaključak:

Za Jehovu je ljudski život svet. Psalmist David napisao je da je Jehova “izvor života” (Psal. 36:9). Dakle, ako kršćanin odluči poduzeti razumne korake da bi zaštitio sebe ili svoju imovinu, pritom mora jako paziti kako nijednom čovjeku ne bi oduzeo život jer bi tada snosio krivnju za krv (5. Mojs. 22:8; Psal. 51:14).

Naravno, osoba koja se brani može raznim predmetima usmrtiti napadača. No vatrenim je oružjem lakše ubiti nekoga — bilo slučajno bilo namjerno. * Osim toga, ako napadač, koji je možda već ionako napet, vidi da druga osoba ima vatreno oružje, situacija bi vrlo lako mogla izmaknuti kontroli i netko bi mogao poginuti.

Kad je Isus posljednje noći svog života na Zemlji rekao svojim učenicima da uzmu mačeve, to nije bilo zato da bi se imali čime zaštititi (Luka 22:36, 38). Naprotiv, rekao im je to zato što ih je namjeravao poučiti da ne smiju pribjegavati nasilju, čak ni kad se suoče s naoružanom svjetinom (Luka 22:52). Nakon što je Petar mačem napao roba velikog  svećenika, Isus mu je zapovjedio: “Vrati mač svoj na mjesto njegovo.” A onda je iznio jedno od osnovnih kršćanskih načela, kojim se njegovi sljedbenici vode i dan-danas: “Svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti!” (Mat. 26:51, 52).

U skladu s proročanstvom koje je zapisano u Miheju 4:3, Božji je narod “prekovao mačeve svoje u raonike i koplja svoja u srpove”. Pravi su kršćani poznati po svojoj miroljubivosti. Oni postupaju u skladu sa zapovijedi koju je apostol Pavao dao pod Božjim nadahnućem: “Nikome ne vraćajte zlo za zlo! (...) Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima!” (Rim. 12:17, 18). Pavao je u životu doživio mnoge nevolje, čak se našao “u opasnostima od razbojnika”. Unatoč tome živio je u skladu sa svojim riječima i nikad nije osobnu sigurnost stavljao ispred biblijskih načela (2. Kor. 11:26). Uzdao se u Boga i vjerovao je da je Božja mudrost, koja je otkrivena u njegovoj Riječi, “bolja nego bojna oprema” (Prop. 9:18).

Kršćani smatraju život daleko vrednijim od materijalnih stvari. “Život ne proizlazi iz onoga što [čovjek] posjeduje” (Luka 12:15). Zato bi kršćanin, ako ne uspije blagim riječima odvratiti naoružanog pljačkaša od njegove namjere, trebao primijeniti Isusov savjet: “Ne opirite se onome tko je zao.” Možda će čak morati dopustiti pljačkašu da mu, slikovito govoreći, uzme gornju i donju haljinu, odnosno da mu uzme što god želi (Mat. 5:39, 40; Luka 6:29). * Naravno, prevencija je uvijek najbolji način da se zaštitimo. Ako se ne razmećemo onim što posjedujemo i ako smo u susjedstvu poznati kao miroljubivi Jehovini sluge, manja je vjerojatnost da ćemo se naći na meti nasilnika (Izr. 18:10; 1. Ivan. 2:16).

Kršćani poštuju tuđu savjest (Rim. 14:21). Ako se sazna da neki član skupštine ima vatreno oružje kako bi se zaštitio od ljudi koji bi ga mogli napasti, to bi neku braću i sestre moglo uznemiriti, pa čak i navesti na spoticanje. Istina, zakon nam možda dopušta da posjedujemo oružje, ali ako bi to našim sukršćanima bio kamen spoticanja, tada ćemo se iz ljubavi prema njima odreći tog svog zakonskog prava (1. Kor. 10:32, 33; 13:4, 5).

Kršćani nastoje biti dobar primjer drugima (2. Kor. 4:2; 1. Petr. 5:2, 3). Ako kršćanin posjeduje oružje kako bi se zaštitio u slučaju da ga netko od ljudi napadne, starješine će mu dati savjet na temelju Biblije. Ukoliko on usprkos tome odluči zadržati oružje, neće ga se više smatrati primjernim. Tada neće udovoljavati preduvjetima za teokratska zaduženja i odgovorne zadatke u skupštini. Isto vrijedi i za kršćanina koji nastavi nositi vatreno oružje na svom radnom mjestu. Bilo bi puno bolje da potraži drugi posao. *

Svaki kršćanin mora sam odlučiti kako će zaštititi sebe, svoju obitelj i imovinu te koji će posao odabrati. No takve odluke treba donositi na temelju biblijskih načela, koja nam je iz ljubavi otkrio naš mudri Bog. Duhovno zreli Božji sluge vode se tim načelima i zato ne posjeduju vatreno oružje kako bi se zaštitili ako ih netko od ljudi napadne. Oni znaju da će svi koji se uzdaju u Boga i drže se biblijskih načela biti nagrađeni vječnim životom u svijetu u kojem će vladati prava sigurnost (Psal. 97:10; Izr. 1:33; 2:6, 7).