ŠTO KAŽU LJUDI:

Postoje različita vjerovanja o tome što je nebo i što se ondje događa. Naprimjer:

• Mnogi pripadnici crkava kršćanstva vjeruju da svi dobri ljudi nakon smrti idu na nebo. Oni misle da je nebo “čovjekov krajnji cilj i ostvarenje njegovih najdubljih težnja, stanje najveće i konačne sreće”, kao što to piše u Katekizmu Katoličke Crkve.

• Židovstvo je više usredotočeno na sadašnji život nego na onaj zagrobni, objašnjava rabin Bentzion Kravitz. No on kaže da “duša koja dođe na nebo doživljava posvemašnje blaženstvo — ondje može bolje pojmiti Boga i više nego ikad prije osjećati bliskost s njime”. Međutim, Kravitz priznaje: “Iako židovi vjeruju da postoji nebo, Tora vrlo malo govori o njemu.”

• Hinduisti i budisti vjeruju da nebo postoji na raznim duhovnim razinama. Za njih je nebo tek privremeno boravište umrlih. Oni misle da se nakon boravka na nebu umrli ponovno rađaju na Zemlji ili pak postižu nirvanu, stanje potpune prosvijetljenosti.

• Neki odbacuju sve vjerske predodžbe o nebu, smatrajući ih djetinjarijom i čistom besmislicom.

ŠTO UČI BIBLIJA:

U Bibliji riječ “nebo” ima više značenja. Razmotrimo neke retke u kojima se pojavljuje riječ “nebo” i iz nje izveden pridjev “nebeski”.

• U 1. Mojsijevoj 6:7 spominju se “stvorenja što lete nebom”. U ovom slučaju riječ “nebo” ukazuje na Zemljinu atmosferu, nebeski svod koji možemo vidjeti svojim očima.

• U Izaiji 13:10 spominju se “zvijezde nebeske [i] njihova zviježđa”. Te riječi ukazuju na svemirska prostranstva.

• U 1. Kraljevima 8:39 Biblija otkriva da Bog sluša molitve “s neba, iz prebivališta svojega”, a u Mateju 18:10 kaže da anđeli borave “na nebu”. U ovim recima riječ “nebo” nije upotrijebljena kao metaforički izraz, već označava stvarno mjesto, prebivalište Boga i njegovih anđela. *

“Pogledaj s neba i vidi iz uzvišenog prebivališta svojega, svetoga i krasnoga!” (Izaija 63:15)

Biblija ne uči da je Zemlja tek privremeno boravište na kojem čekamo smrt, nakon čega nastavljamo živjeti na nebu. Ona jasno pokazuje da Bog nije naumio da ljudi umiru. Razmislite o sljedećem:

• Bog je prvom ljudskom paru rekao: “Rađajte se i množite, napunite zemlju” (1. Mojsijeva 1:28). Ljudi su trebali zauvijek živjeti na Zemlji. Bog je rekao prvom čovjeku i njegovoj ženi da će umrijeti samo ako ga ne budu slušali. Nažalost, oni su odlučili biti neposlušni i okrenuti leđa Bogu (1. Mojsijeva 2:17; 3:6).

• Neposlušnost prvog čovjeka dovela je do toga da su on i njegova žena, ali i svi njihovi potomci, postali smrtni (Rimljanima 5:12). Znači li to da za ljudski rod nema nikakve nade?

• Bog nam daje nadu u bolju budućnost. Biblija kaže: “Po obećanju njegovu očekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima će prebivati pravednost” * (2. Petrova 3:13). Pod vlašću Božjeg Kraljevstva Zemlja će, u skladu s Božjim izvornim naumom, biti pretvorena u raj “i smrti više neće biti” (Otkrivenje 21:3, 4). Ukazuju li te riječi na to da će ljudi živjeti na nebu ili ovdje na Zemlji? Ako kažemo da smrti “više neće biti”, to znači da ona sada postoji. Ali na nebu nikad nije bilo smrti. Nje ima samo ovdje na Zemlji. Stoga je logično zaključiti da navedeni biblijski redak govori o onome što će se dogoditi na Zemlji, tu gdje je Bog naumio da živimo i gdje želimo biti s onima koje volimo. Biblija ujedno otkriva da će mrtvi biti vraćeni u život i da će se moći ponovno vidjeti sa svojim voljenima (Ivan 5:28, 29).

Mnogi su se ljudi oduševili kad su saznali što Biblija doista uči o nebu. Među njima je i George, koji je nekad bio katolik. On kaže: “Jako mi je utješno ono što Biblija govori o vječnom životu na Zemlji. To mi ima puno više smisla nego učenje da nakon smrti svi odlazimo na nebo.” *

“Jehovi nebesa pripadaju, a zemlju je dao sinovima ljudskim” (Psalam 115:16)