“Kad je Kir odlučio pokoriti Babilon, on je već bio najznačajniji grad Bliskog istoka, ako ne i cijelog svijeta”, stoji u knjizi Ancient World Leaders—Cyrus the Great. Kroz Babilon je protjecala rijeka Eufrat. Ona je ujedno ispunjavala vodom opkop što je okruživao goleme gradske zidine. Zahvaljujući tom opkopu i čvrstim zidinama grad je bio tako dobro zaštićen da se doimao neosvojivim.

Uzvodno od Babilona Kirovi su vojnici preusmjerili tok Eufrata, pa se u gradu smanjila razina vode. Potom su vojnici pregazili rijeku te došli do gradskih vrata, koja su ostala otvorena. Budući da im stanovnici Babilona nisu pružili gotovo nikakav otpor, osvojili su grad bez puno muke. Prema zapisima grčkih povjesničara Herodota i Ksenofonta, Babilonci su bili toliko uvjereni u neosvojivost svoje prijestolnice da su u noći kad je grad pao mnogi od njih — pa čak i sam kralj — bezbrižno jeli i pili na raskošnoj gozbi! (Vidi okvir  “Zloslutan natpis”.) Zanimljivo je da je osvajanje Babilona dovelo do ispunjenja nekih zadivljujućih biblijskih proročanstava.

Prorok Izaija pretkazao je neke zanimljive pojedinosti o padu Babilona. Njegova su proročanstva naročito značajna zbog toga što su bila zapisana otprilike 200 godina prije nego što su se ispunila. Ona su vjerojatno bila zapisana oko 150 godina prije nego što se Kir uopće rodio! Navedimo neka od tih proročanstava:

• Čovjek po imenu Kir osvojit će Babilon i osloboditi Židove (Izaija 44:28; 45:1).

• Eufrat će gotovo potpuno presušiti, što će omogućiti Kirovoj vojsci da s lakoćom uđe u grad (Izaija 44:27).

• Gradska vrata ostat će otvorena (Izaija 45:1).

• Babilonski vojnici neće se boriti kako bi obranili grad (Jeremija 51:30; Izaija 13:1, 7).

Mnogo godina prije pada Babilona, točnije 607. pr. n. e., babilonska je vojska razorila Jeruzalem, a većinu stanovnika koji su preživjeli napad odvela je u zarobljeništvo. Koliko su dugo Židovi trebali živjeti u zarobljeništvu? Bog je rekao: “Kad se navrši sedamdeset godina, pozvat ću na odgovornost kralja babilonskoga i narod onaj (...), pozvat ću na odgovornost cijelu zemlju kaldejsku i pretvorit ću je u pustoš vječnu” (Jeremija 25:12).

Kao što smo ranije spomenuli, Kir je osvojio Babilon 539. pr. n. e. Nedugo zatim oslobodio je Židove, koji su se vratili u svoju domovinu 537. pr. n. e. — točno 70 godina nakon što su bili izgnani (Ezra 1:1-4). A što se dogodilo s Babilonom? On se s vremenom pretvorio u “pustoš vječnu”, što također svjedoči o vjerodostojnosti biblijskih proročanstava.

Razmislite o sljedećem: Biblija je prorekla (1) da će Židovi provesti 70 godina u izgnanstvu, (2) da će Kir osvojiti Babilon, pri čemu je navela ključna obilježja njegove osvajačke taktike, te (3) da će se Babilon s vremenom pretvoriti u hrpu ruševina. Takve događaje nije mogao pretkazati nitko od ljudi! Puno logičniji zaključak nalazimo u 2. Petrovoj 1:21, gdje stoji: “Proročanstvo nikad nije bilo izrečeno ljudskom voljom, nego su ljudi govorili riječi koje su dolazile od Boga.” Biblija nesumnjivo zaslužuje da je pažljivo čitamo i bolje se upoznamo s njenim sadržajem.