“U NOVOM ZAVJETU i u vrijeme apostola nije bilo ni spomena o svećenicima i laicima”, napisao je profesor teologije Cletus Wessels. Encyclopedia of Christianity navodi: “Do podjele na svećenstvo, odnosno one koji su vršili različite službe, i na laike, odnosno sve ostale, došlo je postupno. (...) Na ‘obične’ pripadnike crkve počelo se gledati kao na neuki puk.” Ta je podjela postala sve očitija tijekom 3. stoljeća — više od 200 godina nakon smrti Isusa Krista.

Dakle podjela na svećenike i laike ne temelji se na primjeru koji su pružili Isusovi apostoli i drugi rani kršćani. Je li zbog toga pogrešna? Da, prema Bibliji je pogrešna. Razmotrit ćemo zašto.

Božja Riječ kaže da svi kršćani trebaju vršiti službu Bogu te da među njima nitko nema viši ili niži položaj od drugih (2. Korinćanima 3:5, 6). Prvi kršćani “odlučno su odbijali svaku podjelu na staleže”, kaže Alexandre Faivre, pisac koji se bavi vjerskim temama. To je u skladu s onim što je Isus rekao svojim sljedbenicima: “Vi ste svi braća!” (Matej 23:8).

Naravno, duhovno zreli muškarci služili su kao nadglednici, a to znači da su se brinuli za svoju braću u vjeri i poučavali ih (Djela apostolska 20:28). No oni nisu bili plaćeni svećenici. Većinom su bili obični ljudi koji su imali zaposlenje i obitelj. Osim toga nadglednici nisu postali zato što su pohađali vjerske škole, nego zato što su temeljito proučavali Božju Riječ i razvijali osobine koje Bog zahtijeva od nadglednika. Trebali su između ostaloga ‘biti umjereni u svemu, razboriti, uredno živjeti, biti gostoljubivi, sposobni poučavati, razumni, ne ratoborni, ne pohlepni za novcem i trebali su dobro upravljati svojim domom’ (1. Timoteju 3:1-7).

Biblija kaže: “Ne idite preko onoga što je napisano” (1. Korinćanima 4:6). Nažalost, kad ljudi ne poštuju tu Božju zapovijed, obično strada njihov odnos s Bogom. To je istina i kad je u pitanju podjela na svećenike i laike. Zašto se to može reći? Razmotimo šest točaka koje odgovaraju na to pitanje.

1. Odvajanje svećeničkog staleža navodi na zaključak da netko mora imati posebno pozvanje da bi vršio službu Bogu. No Biblija kaže da svi pravi kršćani trebaju služiti Bogu i slaviti njegovo ime (Rimljanima 10:9, 10). Što se tiče kršćanske skupštine, Biblija potiče sve muškarce da teže za nadgledničkom službom. To je uobičajeno među Jehovinim svjedocima (1. Timoteju 3:1).

  2. Podjelom na svećenike i laike uzdiže se svećenički stalež, a to dokazuju i laskave vjerske titule. No Isus je rekao: “Tko se među svima vama vlada kao manji, taj je velik” (Luka 9:48). Svoje je sljedbenike potaknuo da budu ponizni i da se ne oslovljavaju vjerskim titulama (Matej 23:8-12).

3. Budući da laici financiraju svećenički stalež, to im može predstavljati težak financijski teret, posebno ako su svećenici navikli živjeti u raskoši. S druge strane kršćanski nadglednici rade i sami se brinu za svoje materijalne potrebe. Tako daju dobar primjer drugima * (Djela apostolska 18:1-3; 20:33, 34; 2. Solunjanima 3:7-10).

4. Budući da svećenici općenito govoreći ovise o financijskoj potpori drugih, moglo bi se dogoditi da razvodnjavaju biblijsku poruku kako bi ugodili vjernicima. Biblija je prorekla da će se upravo to i događati. “Doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po vlastitim željama gomilati sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima” (2. Timoteju 4:3).

5. Zbog podjele na svećenike i laike vjernici prepuštaju svećenicima da se bave religijom i u crkvu odlaze samo nedjeljom. Međutim svi kršćani moraju nastojati zadovoljiti svoje duhovne potrebe i temeljito proučavati Bibliju (Matej 4:4; 5:3).

6. Kad laici ne znaju što Biblija uči, svećenici ih mogu lako zavarati, pa čak i iskorištavati. Povijest je puna takvih primjera * (Djela apostolska 20:29, 30).

Budući da se žele u svemu držati Biblije, Jehovini svjedoci nemaju svećenike. U njihovim se skupštinama duhovno zreli muškarci dragovoljno brinu za stado i poučavaju ga, a za to ne primaju plaću. Zašto ne biste otišli na njihov sastanak i sami se uvjerili u to?