TAJ je most poznat čak i onima koji nikad nisu bili u Engleskoj. Svake godine posjeti ga na tisuće turista. Stanovnici Londona svakog dana prelaze preko njega, a možda ga uopće ne gledaju i ne razmišljaju o njegovoj povijesti. Tower Bridge svakako spada u najveće kulturne znamenitosti Londona.

Taj most, koji se nalazi nedaleko od London Bridgea, povezan je s obližnjom povijesnom tvrđavom Tower. Još davne 1872. engleski parlament raspravljao je o prijedlogu da se odobri izgradnja još jednog mosta preko Temze. Unatoč protivljenju upravitelja Towera, parlament je podržao ideju o izgradnji novog mosta, ali pod uvjetom da se on uklapa u stil u kojem je sagrađen londonski Tower. Na temelju te odluke sagrađen je današnji Tower Bridge.

U 18. i 19. stoljeću obale Temze bile su povezane brojnim mostovima, među kojima je najpoznatiji bio Old London Bridge. Do sredine 18. stoljeća taj je most već postao prilično nestabilan. Osim toga, zbog velikog mnoštva ljudi koji su željeli prijeći preko mosta promet se često odvijao vrlo sporo. Ispod mosta plovili su brodovi iz čitavog svijeta koji su tražili mjesto u prepunoj luci. U to je vrijeme u londonsku luku stizalo tako mnogo brodova da se govorilo kako čovjek može prijeći i nekoliko kilometara hodajući po palubama brodova koji su bili usidreni u luci.

Na poticaj uprave grada Londona arhitekt Horace Jones predložio je da se nizvodno od London Bridgea sagradi pokretni most u gotičkom stilu. Taj bi most omogućavao brodovima da plove prema dokovima na zapadu. Most je po mnogočemu bio drugačiji od postojećih mostova.

Horace Jones puno je putovao po svijetu. Mali pokretni mostovi koje je vidio na kanalima u Nizozemskoj poslužili su mu  kao inspiracija za projektiranje pokretnog mosta s dva polužna kraka. Na temelju ideja i nacrta Jonesovog tima arhitekata sagrađen je čuveni Tower Bridge. Kod izgradnje mosta najprije su bile postavljene čelične skele, koje su potom bile obložene kamenom. U to vrijeme to je bila najmodernija metoda gradnje.

Tower Bridge ima dvije kule koje su povezane s dva pješačka prolaza. Ti se prolazi nalaze 34 metra iznad kolnika i 42 metra iznad razine koju Temza doseže u vrijeme najvišeg vodostaja. Na sredini mosta spajaju se dva ogromna polužna kraka. Svaki od njih težak je 1 200 tona. Ti se krakovi mogu razdvojiti i podići tako visoko da stoje gotovo okomito, pod kutom od 86 stupnjeva. Zahvaljujući tome ispod mosta mogu ploviti brodovi teški i do 10 000 tona.

Most je imao hidraulične strojeve na parni pogon koji su služili za podizanje polužnih krakova, pokretanje dizala koja su vozila pješake do pješačkih prolaza, pa čak i za prometnu signalizaciju. U to vrijeme upravljanje mostom zapravo je ovisilo o vodi. Ona je osiguravala obilje pogonske energije, čak dvostruko više nego što je bilo potrebno.

Ispod južnog prilaza mostu nalazila su se četiri parna kotla koja su se zagrijavala na ugljen. U tim se kotlovima pri tlaku od 5 do 6 kg/cm² proizvodila vodena para koja je pokretala dvije velike pumpe za vodu. Te su pumpe dopremale u hidraulični sustav vodu pri tlaku od 60 kg/cm². Pogonska energija potrebna za podizanje polužnih krakova pohranjivala se u obliku stlačene vodene pare u šest velikih hidrauličnih akumulatora. Ti su akumulatori opskrbljivali energijom osam strojeva koji su pokretali krakove mosta. Kad bi se taj mehanizam pustio u pogon, krakovi mosta podigli bi se uvis, okrećući se na osovinama koje imaju promjer pola metra. Krakovi su se mogli potpuno podignuti za samo jednu minutu.

U današnje vrijeme parni pogon zamijenjen je električnom energijom. No kad se podignu krakovi mosta, cestovni promet zastane kao nekada. Otvaranje mosta zadivljeno promatraju pješaci, turisti i drugi prolaznici.

Nakon što se oglasi sirena, na kolnik se postave  rampe. Kad posljednje vozilo prijeđe na drugu stranu mosta, radnici na mostu daju znak da je sve spremno za podizanje krakova. Bez imalo buke vade se četiri željezne poluge koje spajaju krakove mosta i oni se brzo dižu uvis. Potom svi pogledaju prema rijeci. Sve su oči uprte u plovilo koje prolazi ispod mosta, bilo da je riječ o tegljaču, luksuznoj jahti ili običnom putničkom brodu. Nekoliko minuta kasnije ponovno se začuje sirena. Spuštaju se krakovi mosta i uklanjaju se rampe. Biciklisti prolaze pored kolone automobila kako bi prvi prešli most. Nekoliko sekundi kasnije Tower Bridge je ponovno otvoren za promet, sve dok opet ne naiđe neki veliki brod.

Posjetitelj koji želi saznati nešto više o mostu neće se zadovoljiti samo time da vidi taj često ponavljani slijed događaja. On će se pridružiti drugim posjetiteljima koji se dizalom uspinju do vrha sjeverne kule kako bi se na izložbi nazvanoj “Tower Bridge Experience” (Doživljaj Tower Bridgea) upoznali sa zanimljivim pojedinostima u vezi s poviješću mosta. Na toj izložbi na kojoj se koristi najsuvremenija kompjuterska tehnologija mogu se vidjeti i umjetničke slike na kojima su prikazani zanimljivi detalji u vezi s izgradnjom mosta te njegovo svečano otvorenje. Stare smećkastožute fotografije i izložbeni panoi otkrivaju zadivljujuću ljepotu Tower Bridgea.

Ako se popnete do pješačkih prolaza, moći ćete uživati u prekrasnoj panorami Londona. Zapadno od mosta vide se katedrala Sv. Pavla i banke koje se nalaze u poslovnom središtu grada. U daljini se vidi i toranj glavne pošte. Čovjek bi očekivao da će istočno od mosta vidjeti pristaništa za brodove, no ona su preseljena nizvodno, puno dalje od suvremenog središta grada. Tako umjesto pristaništa danas na tom mjestu možete vidjeti suvremene zgrade Docklandsa, četvrti koja je nastala kao rezultat obnove starog dijela grada uz obalu Temze. Zanimljiv, lijep, spektakularan — svi ti pridjevi dobro opisuju pogled koji se pruža s čuvenog Tower Bridgea.

Ako vam se pruži prilika da posjetite London, zašto ne biste bolje upoznali tu povijesnu znamenitost? Sigurni smo da ćete još dugo nakon toga pamtiti tu izvanrednu građevinu.