“USAMLJENOST nije bolest”, navodi se u knjizi In Search of Intimacy. “Usamljenost je zdrav osjećaj (...), prirodni pokazatelj da nam nedostaje društvo.” Kao što nas glad potiče da pojedemo nešto hranjivo, tako bi nas osjećaj usamljenosti trebao potaknuti da potražimo dobre prijatelje.

No, kako primjećuje djevojka iz Francuske po imenu Yaël, “ima ljudi koji izbjegavaju svaki kontakt s drugima”. No onaj tko se izolira iz bilo kojeg razloga ne postiže ništa osim što postaje još usamljeniji. Jedna biblijska izreka kaže: “Tko se osamljuje, ide za svojim sebičnim željama, suprotstavlja se svakoj mudrosti” (Priče Salamunove 18:1, NS). Stoga svatko od nas najprije treba biti svjestan da su mu prijatelji potrebni i potom nešto poduzeti.

Umjesto da se samo sažalijevamo ili zavidimo onima koji prema našem mišljenju imaju više prijatelja ili bolje prijatelje, zašto ne bismo učinili nešto pozitivno, kao što je to učinila Manuela iz Italije? Ona kaže: “Kod mene je osjećaj izoliranosti naročito bio izražen u tinejdžerskoj dobi. Da bih nadvladala taj problem, pažljivo sam promatrala one koji su imali dobre prijatelje. Zatim sam se trudila razviti poželjne osobine koje sam zapažala kod njih kako bih i sama postala bolja osoba.”

Pomoći si možemo i tako da pazimo na svoju vanjštinu, ali i nutrinu. Netko tko se kvalitetno hrani, dovoljno se odmara i fizički je aktivan izgleda bolje i osjeća se bolje. Osoba koja je uredna, čista i lijepo odjevena uvijek je bolje prihvaćena u društvu, a osim toga, to joj daje izvjesnu mjeru samopoštovanja. Međutim, pazi da ne postaneš previše zaokupljen svojim izgledom. “Pomodna odjeća neće nam pomoći da pronađemo prave prijatelje”, napominje Gaëlle iz Francuske. “Čestitim je osobama najvažnija naša osobnost.”

Napokon, nisu li naši razgovori, čak i izgled, odraz naših najdubljih razmišljanja i osjećaja? Jesi li vedra, optimistična osoba? Ako jesi, to će se vidjeti na tvom licu. Iskreni je osmijeh najljepši ukras i, kako kaže Roger Axtell, stručnjak za govor tijela, “njega svatko razumije” i “rijetko ga se krivo protumači”. *  Ako usto imaš i zdrav smisao za humor, ljudi će se osjećati privučeni tebi.

Zadrži na umu da takve dobre osobine proizlaze iz srca. Zato svoj um i srce stalno puni korisnim, pozitivnim mislima i osjećajima. Čitaj nešto zanimljivo i korisno — o tekućim događajima, drugim kulturama ili zanimljivostima iz svijeta prirode. Slušaj muziku koja pozitivno utječe na tebe. Nemoj gledati emisije, filmove ili čitati romane koji ti misli pune ispraznim maštarijama i u tebi bude nerealne osjećaje. Ono što se obično prikazuje na televizijskom ekranu nije stvaran život, niti su to stvarna prijateljstva, već plod nečije mašte.

Zuleica, koja živi u Italiji, prisjeća se: “Kad sam bila mlađa, bila sam stidljiva, zbog čega nisam imala puno prijatelja. No znala sam da ako želim imati prijatelje, moram sama nešto poduzeti, upoznati druge te im pružiti priliku da i oni mene upoznaju.” Da bismo imali prave prijatelje, moramo biti otvoreni i iskreni kako bi nas drugi mogli upoznati. Za pravo su prijateljstvo takvi otvoreni odnosi daleko važniji od dobrog izgleda i šarma. “Svatko može imati duboka i trajna prijateljstva — i stidljivi i društveni, i mladi i stari, i dosadni i zanimljivi, i neprivlačni i zgodni — važno je samo da ste iskreni”, ističe dr. Alan Loy McGinnis. “Osobe koje su iskrene dopuštaju drugima da vide što je u njihovom srcu.”

To, dakako, ne znači da ćemo svima bez razlike govoriti o svojim osjećajima te onima s kojima nismo bliski otkrivati svoje najdublje tajne. No onima kojima to možemo postepeno ćemo otkrivati svoje misli i osjećaje. Michela iz Italije kaže: “Moj je problem bio u tome što nisam govorila o svojim osjećajima. Trebala sam se promijeniti, više pokazivati osjećaje kako bi prijatelji razumjeli kako se osjećam i kako bi se među nama razvila bliskost.”

No čak i onima koji su po prirodi društveni potrebno je dosta vremena i zajedničkog druženja da bi se među njima razvilo povjerenje. Stoga se nemojmo pretjerano opterećivati time što bi drugi mogli misliti o nama. Elisa iz Italije kaže: “Moj je problem bio u tome što sam se svaki put kad sam htjela nešto reći bojala da se neću dobro izraziti. A onda bih pomislila: ‘Pravi će prijatelji to razumjeti.’ I onda bih se, kad bih nešto krivo rekla, nasmijala samoj sebi i svi bismo se zajedno nasmijali.”

Zato se opusti! Budi ono što jesi. Pretvaranje nikamo ne vodi. “Ništa nas ne čini privlačnijima od iskrenosti i prirodnosti”, napisao je savjetnik za obiteljske odnose Alexander Magoun. Ljudi koji su istinski sretni nemaju potrebe pretvarati se ili impresionirati druge. Samo oni koji su iskreni mogu imati prave prijatelje. Stoga i mi sami moramo dozvoliti drugima da budu onakvi kakvi uistinu jesu. Kad je čovjek sretan, prihvaća druge onakve kakvi jesu, ne praveći sporna pitanja oko njihovih sitnih mana. Takav čovjek nema potrebu mijenjati osobnost drugih kako bi se oni uklopili u njegovu sliku o pravim prijateljima. Zato se trudi biti takva vedra i pozitivna osoba.

No ima nešto što je za pravo prijateljstvo još važnije — mogli bismo reći najvažnije. Pred gotovo 2 000 godina Isus je pokazao da je za sve dobre međuljudske odnose presudna nesebična ljubav. On je naučavao: “Kako želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima” (Luka 6:31). To je učenje postalo poznato kao Zlatno pravilo. To znači da prave prijatelje možemo imati samo ako smo i sami nesebični prijatelji, koji spremno daju. Drugim riječima, da bi imao prijatelja, i sam trebaš biti prijatelj. U pravom prijateljstvu davanje je važnije od primanja. Stoga moramo biti spremni potrebe svog prijatelja staviti ispred vlastitih želja i koristi.

Ranije citirana Manuela kaže: “Baš kao što je Isus rekao, prava sreća proizlazi iz davanja. Osoba koja prima je sretna, no još je sretniji onaj koji daje. Davati možemo i tako da iskreno pitamo prijatelje kako su, pokušamo razumjeti probleme s kojima se suočavaju te učinimo sve što možemo za njih ne čekajući da nas zamole za pomoć.” Stoga pokazujmo zanimanje za druge i za one koji su nam već prijatelji. Ojačajmo svoj odnos s njima. Nemojmo žrtvovati prijateljstvo zbog nekih manje vrijednih i manje plemenitih ciljeva. Prijatelji zaslužuju naše vrijeme i pažnju. Ruben iz Italije kaže: “Da bismo imali prijatelje i zadržali ih, moramo imati vremena za njih. Prije svega, vrijeme nam je potrebno da bismo ih saslušali. Svi se možemo poboljšati u tome te pokazivati još veće zanimanje za druge, primjerice tako da ih ne prekidamo dok govore.”

Obostrano poštovanje još je jedan važan činilac koji doprinosi sretnom, trajnom prijateljstvu. Poštovanje možemo pokazivati tako da smo obzirni prema tuđim osjećajima. Svi mi očekujemo od prijatelja da budu taktični i obzirni kad nam se ukusi i mišljenja razlikuju, zar ne? Ne bismo li onda i sami trebali biti takvi? (Rimljanima 12:10).

Poštovanje pokazujemo i tako da prijatelje ne “gušimo” svojim prijateljstvom. Pravi prijatelji nisu ljubomorni ni posesivni. U 1. Korinćanima 13:4 Biblija kaže: “Ljubav nije ljubomorna.” Stoga nemoj biti od onih koji svoje prijatelje žele samo za sebe. Ako se povjere nekom drugom, nemoj se uvrijediti ili možda čak prestati razgovarati s njima. Nauči se biti tolerantniji te im dozvoli da i drugima budu prijatelji.

Razmisli i o tome da tvoji prijatelji imaju potrebu za privatnošću. Svatko od nas, čak i oni koji su u braku, treba imati vremena za sebe. I mada je dobro da smo bliski s prijateljima, budimo uravnoteženi i promišljeni kako ne bismo nekome dojadili zbog  toga što mu oduzimamo previše vremena. Biblija upozorava: “Rijetko zalazi u kuću bližnjega svoga, da te se ne zasiti” (Priče Salamunove 25:17, St).

Naravno, kad upoznajemo nekoga, upoznajemo njegove dobre, ali i loše strane. No to nas ne bi trebalo spriječiti da ga smatramo prijateljem. “Neki previše očekuju od onih koje bi htjeli imati za prijatelje”, kaže Pacôme iz Francuske. “Htjeli bi da imaju samo dobre osobine, a to nije moguće.” Nitko od nas nije savršen, stoga nema pravo od drugih očekivati da budu takvi. Svi bismo htjeli da nas prijatelji prihvate unatoč našim manama i da imaju razumijevanje za nas. Zar ne bismo onda i mi trebali tolerirati propuste drugih, ne preuveličavajući ih? Pisac Dennis Prager podsjeća nas: “Tko želi imati savršene prijatelje (koji se nikad ne žale, uvijek su srdačni, nikad nisu loše volje, usredotočeni su samo na nas i nikad nas neće razočarati) neka nabavi kućnog ljubimca.” Ako ne želimo da i nama kućni ljubimci budu najbolji prijatelji, trebamo poslušati savjet apostola Petra, koji je rekao da “ljubav pokriva mnoštvo grijeha” (1. Petrova 4:8).

Jedna izreka kaže da prijateljstvo umnožava radost, a dijeli tugu. No to ne znači da od prijatelja očekujemo da zadovolje sve naše potrebe i riješe sve naše probleme. To bi značilo biti sebičan.

Prijateljstvo nikad ne bismo smjeli shvatiti olako. Prijatelji koji su razdvojeni misle jedan na drugog i mole se jedan za drugog. Njihovo prijateljstvo ne blijedi čak i ako se rijetko viđaju. Prijateljima smo naročito potrebni kad im je teško i kad im je potrebna pomoć. Naročito se ne smijemo otuđiti od njih kad imaju problema. Tada nas najviše trebaju. “U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji” (Priče Salamunove 17:17). A kad između pravih prijatelja dođe do neslaganja, oni se brzo pomire i oproste jedan drugome. Pravi prijatelj nikad ne okreće prijateljima leđa samo zato što se tu i tamo između njih pojave problemi.

Svatko tko je nesebičan i voli ljude može imati prijatelje. No nije samo važno imati prijatelje nego i kakve prijatelje imamo. Kako možeš izabrati dobre prijatelje? Na to će pitanje biti odgovoreno u sljedećem članku.