JEDAN članak u časopisu Economist koji je govorio o sve slabijoj kvaliteti obiteljskog života započeo je intrigantnom rečenicom: “Postati otac je lako, no biti dobar otac nije.”

Mnogo je toga u životu teško, no biti dobar otac jedna je od najtežih, a ujedno i najvažnijih stvari. Svaki bi otac trebao gajiti želju da bude dobar otac budući da o tome ovisi dobrobit i sreća čitave obitelji.

Jednostavno rečeno, jedan od glavnih razloga zašto nije lako biti dobar otac naša je naslijeđena nesavršenost, koja je prisutna i kod roditelja i kod djece. “Misao srca čovječjega zla [je] od malena”, kaže Biblija (1. Mojsijeva 8:21). Zbog toga je jedan biblijski pisac rekao: “U grijehu zatrudnje mati moja mnom” (Psalam 51:5; Rimljanima 5:12). No sklonost prema zlu koja je posljedica naslijeđenog grijeha samo je jedna od zapreka koje očevima otežavaju njihovu ulogu.

Još jedna ogromna otežavajuća okolnost jest svijet u kojem živimo. U kom smislu? Biblija to objašnjava kada kaže da “cijeli svijet leži u vlasti zloga”, a taj zli je “onaj koji se zove Đavo i Sotona”. Biblija Sotonu naziva i “bog ovog sustava stvari”. Stoga nimalo ne iznenađuje što je Isus rekao da njegovi sljedbenici ne smiju biti “dio svijeta”, kao što ni on nije bio (1. Ivanova 5:19; Otkrivenje 12:9; 2. Korinćanima 4:4; Ivan 17:16).

Dakle, onaj tko želi biti dobar otac mora neprestano biti svjestan naslijeđene nesavršenosti, utjecaja Sotone Đavla te da je svijet u kojem živimo pod njegovom vlašću. To nisu izmišljotine. Te su prepreke stvarne! No gdje možemo saznati kako nadvladati te prepreke i biti dobar otac?

Otac koji želi nadvladati prethodno spomenute prepreke pomoć može potražiti u Bibliji. U njoj će pronaći mnoštvo divnih primjera. No najbolji primjer za očeve svakako je osoba koju je spomenuo Isus kada je svoje sljedbenike učio moliti: “Oče naš, koji jesi na  nebesima.” Opisujući našeg nebeskog Oca, Biblija jednostavno kaže: “Bog je ljubav.” Kako bi to trebalo utjecati na očeve? “Oponašajte Boga”, potaknuo nas je apostol Pavao, “i hodite u ljubavi” (Matej 6:9, 10; 1. Ivanova 4:8; Efežanima 5:1, 2).

Naprimjer, razmotrimo što možemo naučiti iz samo jedne situacije kad se Bog obratio svom Sinu Isusu. Matej 3:17 izvještava da se prilikom Isusovog krštenja u vodi s neba čuo Božji glas, koji je rekao: “Ovo je moj Sin, ljubljeni, koji ima moje priznanje.” Što možemo naučiti iz tih riječi?

Kao prvo, razmislimo o tome kako se osjeća dijete kad njegov otac s ponosom nekome kaže: ‘Ovo je moj sin’ ili ‘Ovo je moja kćerka’. Mladi uživaju kad im roditelji poklanjaju pažnju, a naročito kad ih za nešto pohvale. To će dijete vjerojatno potaknuti da se još više trudi kako bi opravdalo tu pohvalu.

Kao drugo, kad je nazvao Isusa “ljubljeni”, Bog je otvoreno pokazao što osjeća prema njemu. Nema sumnje da je Isusa ohrabrila ljubav koju mu je njegov Otac na taj način pokazao. I vaša će se djeca osjećati tako ako im pokažete da ih nježno volite, kako riječima tako i pokazivanjem pažnje i brige te odvajajući vrijeme za njih.

I kao treće, Bog je rekao svom Sinu: “Imaš moje priznanje” (Marko 1:11). Tu se ističe još nešto što bi očevi svakako trebali raditi, a to je reći svojoj djeci da su zadovoljni njima. Naravno, dijete neće uvijek ispuniti naša očekivanja. No to nam se svima događa. Očevi, tražite li priliku da pohvalite djecu za nešto dobro što su učinila ili rekla?

Isus je puno naučio od svog nebeskog Oca. Dok je bio na Zemlji, riječima i primjerom pokazao je što njegov Otac osjeća prema svojoj zemaljskoj djeci (Ivan 14:9). Čak i kad je bio zaposlen i umoran, Isus je odvojio vrijeme da sjedne s djecom i razgovara s njima. “Pustite djecu neka dolaze k meni”, rekao je svojim učenicima, “ne zaustavljajte ih” (Marko 10:14). Možete li i vi, očevi, u još punijoj mjeri slijediti primjer Jehove Boga i njegovog Sina?

Važnost dobrog roditeljskog primjera ne može se dovoljno naglasiti. Sav trud da se djecu ‘odgoji u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja’ vjerojatno neće uroditi nikakvim rezultatima ukoliko sami roditelji nisu podložni Bogu i u svom se životu ne vode njegovim načelima (Efežanima 6:4). No uz Božju pomoć roditelji mogu nadvladati svaku prepreku koja bi ih mogla ometati u nastojanju da ispune Božju zapovijed da se brinu za svoju djecu.

 Razmotrimo primjer Viktora Gutšmidta, Jehovinog svjedoka iz bivšeg Sovjetskog Saveza. U listopadu 1957. Viktor je osuđen na deset godina zatvora zbog toga što je govorio o svojoj vjeri. Morao je ostaviti svoju ženu Polinu i dvije još sasvim male kćerke. U zatvoru mu je bilo dopušteno da piše svojoj obitelji, no nije smio spominjati Boga niti išta što je imalo veze s religijom. Unatoč svim tim poteškoćama, Viktor je svim srcem odlučio biti dobar otac, a znao je koliko je važno da svoju djecu poučava o Bogu. Što je učinio?

“U sovjetskom časopisu Mladi prirodoslovci i priroda pronašao sam ono što mi je bilo potrebno”, priča on. “Slao sam im dopisnice s crtežima životinja i ljudi koje sam im sam crtao i kojima bih uvijek dodao neku priču ili iskustvo vezano za prirodu.”

“Čim bismo dobile neku od tih dopisnica”, kaže Polina, “povezivale bismo je s biblijskim temama. Recimo, kad bi pisao o ljepoti prirode, šuma ili rijeka, pročitala bih 65. poglavlje Izaije”, koje govori o Božjem obećanju da će Zemlju pretvoriti u raj.

Viktorova kćerka Julia kaže: “Mama bi se potom pomolila s nama, a mi bismo plakale. Te su dopisnice igrale važnu ulogu u našem odgajanju.” Polina kaže da su zbog toga “djevojčice još od malih nogu zavoljele Boga svim srcem”. A što danas možemo reći o Viktorovoj obitelji?

On kaže: “Obje su kćerke udane za kršćanske starješine i imaju duhovno snažne obitelji te djecu koja vjerno služe Jehovi.”

No dobar primjer često nije samo stvar maštovitosti nego i truda. Djeci će vjerojatno biti drago kad vide da se njihov otac istinski trudi biti im dobar primjer. Jedan sin, koji je mnogo godina proveo u punovremenoj službi, s puno je zahvalnosti rekao o svom ocu: “Ponekad je naš otac bio toliko umoran od posla da je oči jedva držao otvorene, no ipak je proučavao s nama. To nam je pomoglo da shvatimo koliko je biblijski studij važan.”

Jasno je da onaj tko želi biti dobar otac mora biti dobar primjer djeci — kako u riječima tako i u djelima. Samo će tako iskusiti istinitost biblijske izreke koja kaže: “Uči dijete prema putu kojim će ići, pa neće odstupiti od njega ni kad ostari” (Priče Salamunove 22:6).

Stoga zadržimo na umu da nije važno samo ono što govorimo. Puno je važnije ono što radimo — kakav primjer dajemo djeci. Jedan kanadski pedagog koji se bavi odgojem djece mlađeg uzrasta napisao je: “Najbolji način da djecu navedemo da se ponašaju [onako kako bismo htjeli] jest da se i sami tako ponašamo.” Dakle, ukoliko bismo htjeli da naša djeca cijene duhovne stvari, neophodno je važno da i sami to činimo.

Djeca moraju vidjeti naš dobar primjer. A to znači da  trebamo provoditi vrijeme s njima — mnogo vremena, a ne samo onda kad stignemo. Mudar roditelj poslušat će biblijski savjet da ‘iskupljuje vrijeme’, a to znači da neće dozvoliti manje važnim stvarima da mu oduzmu vrijeme koje bi trebao provesti s djecom (Efežanima 5:15, 16). I doista, ima li što važnije od djece — kućno kino, skupi profesionalni bicikl, prekrasna kuća ili možda posao?

Jedna izreka kaže: “Kako siješ tako ćeš i žeti.” Očevi čija se djeca upuste u nemoral ili čak svojim životom pokazuju da ne mare za Boga često osjećaju duboko žaljenje. Kaju se što nisu provodili više vremena s djecom onda kad im je otac bio najpotrebniji.

Stoga zadržite na umu da o posljedicama odluka koje donosite trebate razmišljati dok su djeca još mala. Biblija djecu naziva ‘nasljedstvom od Jehove’, što znači da nam ih je sam Bog povjerio na brigu (Psalam 127:3). Stoga nikada nemojmo zaboraviti da smo za njih odgovorni Bogu!

Dobar otac kojem je stalo do dobrobiti njegove djece rado će prihvatiti pomoć. Nakon što je anđeo rekao Manujevoj ženi da će zatrudnjeti, Manuje se pomolio Bogu i rekao: “Neka opet dođe k nama čovjek Božji, kojega si slao, da nas nauči što ćemo činiti s djetetom, kad se rodi” (Suci 13:8, 9). Kakvu je pomoć Manuje tražio, a potrebna je i današnjim roditeljima? Da vidimo.

Brent Burgoyne, profesor na Sveučilištu u Cape Townu (Južnoafrička Republika), rekao je: “Jedan od najvećih darova koje netko može dati svom djetetu jest da ga pouči ispravnim vrijednostima.” Da je djeci potrebna takva pouka, vidljivo je iz onoga što je stajalo u japanskom listu Daily Yomiuri: “Anketa je pokazala da 71 posto djece u Japanu nikad nije čulo od svojih očeva da ne smiju lagati.” Nije li to žalosno?

No tko nam može pokazati što su ispravne vrijednosti? Ista osoba od koje je i Manuje dobio pomoć — sam Bog! U tu je svrhu Bog poslao svog voljenog Sina, Isusa, kao Učitelja — kako su ga mnogi zvali. Knjiga Uči od Velikog Učitelja, koja sadrži pouke namijenjene djeci, a temelji se na Isusovim učenjima, dostupna je na mnogim jezicima.

Osim što ova knjiga objašnjava vrijednosti koje se temelje na Božjoj Riječi, ona sadrži i preko 160 ilustracija uz koje se nalaze ciljana pitanja. Naprimjer, u 22. poglavlju, koje nosi naslov “Zašto ne smijemo lagati”, nalazi se ilustracija koja je prikazana na 32. stranici ovog časopisa. Na istoj stranici u knjizi piše: “Zamisli da dječak kaže tati: ‘Nisam se igrao loptom u kući.’ Što ako se ipak igrao? Ima li nešto loše u tome da kaže da nije?”

Snažne pouke pružaju i poglavlja “Poslušnost te štiti”, “Moramo se oduprijeti iskušenju”, “Pouka o dobroti”, “Nemoj nikada postati lopov!”, “Dopadaju li se Bogu sve zabave?”, “Kako obradovati Boga” i “Zašto moramo raditi”, da spomenemo samo neka od 48 poglavlja ove knjige.

Predgovor knjige završava riječima: “Djecu prije svega treba uputiti na Izvor sve mudrosti, našeg nebeskog Oca, Jehovu Boga. To je i Isus, Veliki Učitelj, uvijek činio. Iskreno se nadamo da će tebi i tvojoj obitelji ova knjiga pomoći da svojim životom radujete Jehovu i da to bude na vaš vječni blagoslov.” *

Dakle, vidjeli smo da biti dobar otac znači pružiti dobar primjer djeci, provoditi mnogo vremena s njima te im pomagati da žive u skladu s Božjim mjerilima, koja su zapisana u Bibliji.