LIMES je općenit naziv za niz utvrda koje su Rimljani sagradili kako bi osigurali sjeverne granice svog carstva od napada germanskih plemena. Danas te utvrde svjedoče o moći drevnog Rimskog Carstva.

U početku je latinska riječ limes označavala brazdu ili među na polju. Kad su Rimljani počeli graditi limes, on je izgledao kao staza ili cesta. Prvobitno nije bio zamišljen kao granica. No s vremenom je pretvoren u granicu. Gradnja limesa označila je važnu prekretnicu u povijesti Rimskog Carstva.

Germanska plemena koja su živjela blizu sjeverne granice Rimskog Carstva — u području koje se nazivalo barbaricum — bila su neprijateljski raspoložena prema Rimljanima. U tom su području pripadnici plemena Hati često znali upasti na teritorij Carstva. Budući da su Hati bili vrlo opasni ratnici, nije imalo smisla krenuti u vojni pohod na njih.

Stoga rimska vojska nije napala barbaricum, već je duž njega sagradila limes, stvorivši tako koridor kroz nepokoreno područje između Rajne i Dunava. Na nekim mjestima napravljeni su prosjeci kroz gustu šumu. Koridorom su patrolirali odredi vojnika, što je  putnicima omogućavalo relativno siguran prolaz.

U početku su Rimljani napravili samo široku cestu. Kasnije su duž nje sagradili drvene kule u kojima su bili smješteni vojnici. Sa svake kule moglo se vidjeti sljedeću u nizu. Duž ceste podigli su palisadu, ogradu od zašiljenih drvenih stupova koja je bila visoka gotovo tri metra. Nakon nekog vremena sagradili su zemljani nasip te iskopali jarak. Na nekim dijelovima limesa podigli su kameni zid i kamene stražarnice.

S vremenom su u udaljenim područjima sagrađene još neke utvrde u koje su bili smješteni vojnici. Do 3. stoljeća n. e. limes u Germaniji dosegao je dužinu od preko 500 kilometara. Obuhvaćao je 60 velikih i mnoštvo manjih utvrda. Imao je najmanje 900 stražarnica iz kojih su stražari išli u ophodnju. Prema nekim procjenama te su stražarnice imale dva kata i bile su visoke desetak metara.

Tako je od obične staze koja je vodila kroz neprijateljsko područje nastala umjetna granica. Limes se protezao izvan granica Germanije u područje današnje Nizozemske pa sve do obale Sjevernog mora. U Engleskoj su Rimljani sagradili Hadrijanov zid i Antoninov zid kako bi osigurali granicu od napada kaledonskih plemena koja su živjela na području današnje Škotske.

Limes nije sagrađen u namjeri da se potpuno zatvore granice Carstva. Duž limesa postojali su prijelazi preko kojih su stanovnici barbaricuma mogli ući u rimske provincije Reciju i Gornju Germaniju. Tako im je bilo omogućeno da se bave trgovinom.

Limes svjedoči o značajnoj promjeni strategije Rima. Pisac T. W. Potter  primjećuje: “Rimljanima je stoljećima bilo gotovo nezamislivo da bi njihovo Carstvo imalo točno utvrđene granice.” Stoga je gradnja limesa označila “početak velikog preokreta u kojem je strategija širenja zamijenjena strategijom utvrđivanja granica”.

U trećem stoljeću n. e. Carstvo je polako počelo propadati. Vojska se postupno povukla s limesa. Zapuštene utvrde počele su propadati, kamenje i drvo odneseni su i upotrijebljeni u druge svrhe. Granica jednog od najmoćnijih carstava u svjetskoj povijesti ubrzo je obrasla raslinjem, postala zapuštena i postupno pala u zaborav.

No krajem 19. stoljeća u Njemačkoj je ponovno poraslo zanimanje za rimsku povijest i kulturu. Otad su obnovljeni neki kraći dijelovi jarka, nasipa i zida limesa te nekoliko njegovih utvrda i stražarnica. No, veliki je dio limesa još uvijek zapušten i teško ga je prepoznati.

Jedna od najljepših obnovljenih utvrda, kastel Saalburg, nalazi se u području Taunusa, četrdesetak kilometara od njemačke podružnice Jehovinih svjedoka. Utvrda je široka gotovo 150 metara, a duga otprilike  220 metara. Opasana je opkopom i kamenim zidom sa stražarnicama. U rimsko doba u toj je utvrdi bilo smješteno 500 vojnika. U njenom središtu nalazi se najvažnija zgrada, sjedište zapovjedništva, ili principia.

Iza nje nalazi se svetište u kojem se čuvalo zastavu. U brošurici Limeskastell Saalburg piše: “Svetište u kojem se nalazila zastava bilo je posvećeno bogovima zaštitnicima Rimskog Carstva i kultu cara. Danju je pred svetištem stajala počasna straža.” Sve to pokazuje da je religija imala značajnu ulogu u životu rimskih vojnika.

Otkako je djelomično obnovljen, limes je postao velika turistička atrakcija. Mnogi dijelovi limesa pretvoreni su u pješačke staze. Ako posjetite Njemačku, mogli biste i sami razgledati ostatke limesa! Oni upečatljivo podsjećaju na činjenicu da čak i najmoćnija ljudska carstva prije ili kasnije propadnu.