Neuništiva biljka
NALAZIMO se u pustinji Namib, na jugozapadu Afrike. Zrak je čist i svjež, a na nebu nema nijednog oblačka. Dok se sunce podiže prema nebu, temperatura sve više raste. Okruženi smo pješčanim dinama i šljunčanim ravnicama na kojima stalno puše vjetar. Zadivljeno gledamo oko sebe. Kakvo je ono zeleno lišće u daljini? Prišavši bliže, otkrivamo da smo naišli na jednu od najneobičnijih biljaka na svijetu — Welwitschiju mirabilis. Druga riječ njenog latinskog naziva znači “čudesna”.
U prirodi Welwitschia raste samo u pustinjskim predjelima Angole i Namibije. Toliko je drugačija od svih drugih biljaka da je znanstvenici klasificiraju kao jedinstvenu biljnu vrstu koja čini zaseban rod i zasebnu porodicu. “Nijedna od oko 375 000 poznatih vrsta biljaka nije toliko zaintrigirala botaničare kao Welwitschia i nijednu drugu biljku nije tako teško klasificirati”, piše Chris Bornman u svojoj knjizi Welwitschia—Paradox of a Parched Paradise.
Welwitschia može izgledati kao hrpa lišća oko panja, no ona zapravo ima samo dva lista. Pustinjski vjetrovi s vremenom iskidaju ta dva lista i tako nastane mnogo tanjih vlati. Ta se biljka na afrikaansu zove tweeblaarkanniedood, što bi doslovno značilo “neuništivi dvolist”. To joj ime uistinu pristaje! U ovim krajevima dnevna temperatura ponekad dostiže 40 Celzijevih stupnjeva. S druge strane, noći mogu biti iznimno hladne i vjetrovite jer nema drveća koje bi ublažilo jačinu vjetra. Većina biljaka opstaje tako što crpi vodu iz tla pomoću korijenja, no to nije slučaj s Welwitschiom. U Namibu tijekom godine u prosjeku padne manje od 25 milimetara kiše, a zna se dogoditi i da nekoliko godina ne padne kiša. No Welwitschia i u takvim uvjetima dobro napreduje, a lišće joj se i dalje zeleni. Znanstvenici se već dugo vremena pitaju kako je to moguće. Izgleda da lišće Welwitschije upija vodenu paru iz jutarnje magle, koju u pustinju donose vjetrovi koji stalno pušu s obale prema unutrašnjosti.
Welwitschiji ne opadaju listovi i ne rastu joj novi. Prva dva lista rastu sve dok biljka ne uvene. Pronađen je jedan list koji je, kad ga se izravnalo, bio dug 8 metara i 80 centimetara! Zamislite koliko bi tek listovi Welwitschije bili dugi kad im se krajevi ne bi sušili i otkidali! “U životnom vijeku od 1 500 godina Welwitschiji bi mogao narasti list dugačak 225 metara”, piše u znanstvenom časopisu Veld & Flora. No može li ta biljka zaista imati tako dug životni vijek? “Welwitschia sporo raste i često živi od 1 000 do 2 000 godina”, potvrđuje The World Book Multimedia Encyclopedia.
Welwitschia je zadivljujuće izdržljiva biljka. Kako ta neobična biljka može tako dugo živjeti u surovim pustinjskim uvjetima? Za to je u biti zaslužan naš beskrajno mudar Stvoritelj, Jehova Bog, koji daje da raste “zelen na korist čovjeku” (Psalam 104:14).