POKUŠAJTE si dočarati primamljivi okus jagoda, cimeta, manga i ananasa, i to kao jedan okus! Upravo tako neki opisuju guanabanu. No ukoliko ne živite u tropskim krajevima, vjerojatno je nikada niste kušali. Guanabana, koja je još poznata kao anona (Annona muricata), voće je ovalnog oblika iz čije zelene kore strše šiljaste izrasline, a njeno sočno bijelo meso krije u sebi mnoštvo sjajnih tamnosmeđih sjemenki.

Stablo anone zimzelen je koja ne podnosi mraz. Njene cvjetove oprašuju maleni insekti, kao što su mravi i neke vrste tvrdokrilaca. No kako nemaju nektara, a nisu ni živih boja, ne privlače baš mnogo insekata koji inače vrše oprašivanje. Povrh toga, budući da im tučci i prašnici dozrijevaju u različito vrijeme, ne mogu se sami oprašivati. Stoga je u slučaju uzgoja u komercijalne svrhe oprašivanje ove voćke potrebno obaviti ručno. U suprotnom će dati samo 12 do 20 plodova godišnje. Plodovi se beru kada su već gotovo potpuno zreli i veoma brzo dozrijevaju. Zbog toga je to voće lako pokvarljivo.

Guanabana može težiti do pet kilograma, dobar je izvor niacina, riboflavina i vitamina C, a sadržaj šećera u njoj iznosi oko 12 posto. Međutim, za većinu ljudi ovo je voće previše kiselo da bi ga jeli bez zaslađivanja. Njeno se jestivo meso gnječi dok se ne dobije kašasta smjesa koju se potom protisne kroz cjediljku i koristi uglavnom kao dodatak osvježavajućim sokovima i ledenim desertima. Čaj od listova ove biljke već se dugo koristi u liječenju dizenterije, prehlade i probavnih smetnji. U Meksiku ga koriste kao sredstvo protiv grčeva i za zatezanje kože. Korijenje biljke neki koriste kao sredstvo protiv parazitskih glista, a sjeme za zaštitu od parazita ili kao insekticid.

Ako guanabane ima u kraju u kojem živite, kušajte je. Nema sumnje da ćete uživati u njenom okusu!